Lovreć: Spomen na nevine žrtve stradale 22. srpnja 1943.

U Župi sv. Duha Lovreć-Opanci u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji u nedjelju 23. srpnja slavljena je misa zadušnica za župljane te župe koji su stradali u strašnom zločinu koji se dogodio 22. srpnja 1943. kad je njih 24 živih spaljeno u Frankića kući, koja se nalazi ispod današnje župne crkve, a još ih je 18 ubijeno ispred vlastitoga kućnog praga. Ukupno, dakle, 42 nevinih župljana te župe svih uzrasta ubijeno je u tome strašnom zločinu

Na poziv mjesnog župnika fra Dinka Bošnjaka misu je predvodio policijski kapelan pri Splitsko-dalmatinskoj policijskoj upravi prof. dr. sc. don Marko Trogrlić. Don Marko je na temelju evanđeoskog teksta XVI. nedjelje kroz crkvenu godinu govorio o odnosu dobrog sjemena koje Bog sije i kukolja koji sije neprijatelj Božji i neprijatelj čovjeka. Prof. Trogrlić ukazao je na Božju strpljivost kojom se vezao na naše vrijeme darujući ga svakom čovjeku – do trenutka žetve. Svaki je čovjek, dakle, pozvan svrstati se uz dobro sjeme i donositi dobre plodove te iz svog života, a to znači svog srca, iskorjenjivati kukolj. Stvarnost kukolja podsjeća nas uvijek na misterij zla, moralnog i fizičkog. Misterij zla uvijek nam ostaje nedokučivom tajnom te ga jedino možemo ispravno pojmiti u svjetlu vjere, tj. Objave koja nas poučava o onomu što je bilo „u počecima“ – o zloporabi slobode onoga kojeg Isus naziva „ocem laži i neprijateljem čovjeka od početka“ – Sotone, đavla koji se pobunio protiv Boga ne htijući mu služiti, a onda i zloporabe slobode prvih ljudi koji su, zavedeni od Zloga, posumnjali u Boga i počinili prvi grijeh. U svjetlu toga „pragrijeha“ ili „istočnoga grijeha“ možemo donekle shvatiti čovjekovu grešnost i sklonost grijehu koju je pozvan trajno suzbijati uz pomoć Bože milosti i vlastitom slobodnom suradnjom s njome. A to je poziv upućen svakom čovjeku – poziv na trajno obraćenje Bogu, na trajnu promjenu života te življenje po i u skladu s njegovim Zakonom. Srce čovjekovo lako odluta od Boga, lako se zatvori za Boga, a onda se lako zatvori i za brata čovjeka. Lako se začme kukolj u našem srcu, lako ono postane plodnim tlom za kukolj. Plod je takva kukolja u ljudskom srcu koje se otvorilo djelovanju „ubojice čovjeka od početka“ strašan zločin koji se zbio u župi Lovreć – Opanci 22. srpnja 1943. kojeg su počinili pripadnici nekoliko stotina talijanskih vojnika divizije Bergamo, zajedno sa stotinjak kninskih četnika Momčila Đujića te oko stotinu pripadnika SS divizije Prinz Eugen. U tome strašnom pokolju ubijeno je pedesetak civila (iz samog Lovreća – Opanaka te iz susjednih sela). Neki su iskočili iz goruće kuće Mate Frankića, pokušavši se spasiti, ali su ih počinitelji zločina opet uhvatili i ponovno bacili u zapaljenu kuću. Takav čin, takav strašan čin plod je odbacivanja Boga, neposjedovanja straha Božjeg. „To može učiniti“, istaknuo je prof. Trogrlić, „onaj čovjek koji izgubi osjećaj za duhovno, koji se udalji od Boga i kojemu onda ništa nije sveto – pa ni ljudski život. Ako čovjek nije s Bogom, ljudsko srce postupno se pretvara u prostor plodna tla za rast kukolja – a to znači grijeha i grešnosti- koji onda s vremenom potpuno svlada ono dobro sjeme koje je posijao Bog. Tek nam je iz te perspektive“, zaključit će propovjednik, „donekle shvatljivo to strašno grešno djelovanje čiji je plod bio ovaj užasni zločin počinjen u Lovreću-Opancima, nad nevinim župljanima, Hrvatima i katolicima, koji su čuvali svoje domove i u to doba se brinuli za svoju ljetinu te su bez ikakve krivnje, bez ikakva suda i presude, bezočno smaknuti na nečuven način.“

Nakon popričesne molitve slijedila je molitva odrješenja za pokojne na trgu ispred župne crkve, upravo nasuprot Frankića kuće u kojoj se taj zločin dogodio. Za vrijeme mise pjevao je župni zbor, a nazočili su brojni vjernici, župljani, ovdje stalno nastanjeni, ali i oni koji su raseljeni po Domovini i svijetu, a svoj ljetni odmor provode u rodnoj župi sv. Duha u Lovreću – Opancima.