Milost početaka – proroštvo budućnosti

U pripravi za Osamstotu obljetnicu Reda manje braće

Mi manja braća, budući da se uskoro navršava 800 godina od utemeljenja našega Reda odobrenjem Pravila našega života od strane Inocenta III., pripremamo se slaviti milost početaka.

Po povjesničarima godine 1209. Franjo je dobio od «gospodina pape» odobrenje za svoj «projekt života», ili onoga što će se kasnije nazvati «Prvim pravilom». Sam nam Franjo govori u Oporuci: «I pošto mi Gospodin dade braće, nitko mi ne pokazivaše što bih morao činiti, nego mi sam Svevišnji objavi, da moram živjeti po načinu svetoga Evanđelja. I ja sam to dao jednostavno napisati s malo riječi, i gospodin mi papa potvrdi» (OR 14-15).Taj će se «način života» širiti prema potrebama bratstva, ostajući osnova Pravilu iz 1221. i kasnije Pravilu iz 1223., što ga je potvrdio Honorije III; štiva koja, nakon mnogo stoljeća, nastavljaju biti osnovno uporište za razumjeti Franju i razumjeti nas same.

Slavlje 800. obljetnice utemeljenja našega bratstva nudi nam milosnu prigodu da se sjetimo sa zahvalnošću prošlosti, živimo sa zanosom sadašnjost i otvorimo se s povjerenjem budućnosti (usp. NMI 1b). To će biti naš način slavlja milosti početaka. Na taj način, na početku trećeg tisućljeća, mi franjevci, želimo potvrditi svoju čvrstu volju da ostanemo vjerni svojoj karizmi «živeći Evanđelje u Crkvi, prema načinu što ga je opsluživao i predložio sv. Franjo» (GGKK 1 §1), izgrađujući je danas u svjetlu izazova franjevačkog života.

Mi manja braća, prihvaćajući s radošću poziv «gospodina pape» Ivana Pavla II., sa slavljem 800. obljetnice od utemeljenja našega reda, želimo, na prvom mjestu, otvoriti se zahvalnosti prema «Svevišnjem, svemožnom, dobrom Gospodinu» (PS 1), «Ocu milosrđa» (OKl 2) za «čudesna djela» što ih je Bog ostvario po braći koja su nam prethodila, poglavito po bratu Franji, i za «čudesna djela» što ih Gospodin, «svemogući Bog, milosrdni Spasitelj» (PoBle 7) nastavlja ostvarivati u i po braći i sestrama koji odlučno stupaju stazama krijeposti (usp. PklEr 3). Kako se ne želimo i «ne možemo zadovoljiti da veličamo djela naših prethodnika» – budući da «je velika sramota da su sveci izveli djela, a mi hoćemo da primimo hvalu i čast govoreći o njima» (OP 6), nego se živo želimo nadahnuti na njima kako bismo učinili svoj dio u povijesti (usp. Sdp 3) – «priznajemo neodgodivost da se vratimo bitnom našega iskustva vjere i naše duhovnosti kako bismo hranili, po osloboditeljskoj ponudi evanđelja, naš podijeljeni, nejednaki i smisla gladan svijet, onako kako su to u svoje vrijeme učinili Franjo i Klara iz Asiza» (Sdp 2).

Tijekom slavlja velikog franjevačkog jubileja, promatrajući povijest našega Reda, mi manja braća, priznajemo s radošću da imamo «slavnu povijest za sjećanje i pripovijedanje». Ipak, budući da smo uvjereni u snagu i suvremenost našega «načina života» što su ga nadahnuli Svevišnji i Franjo, koji je u osnovi evanđeoski način života, na se preuzimamo s odlučnošću izazov da nastavimo i izgrađujemo veliku povijest. S tom svrhom nastojimo sa zanosom gledati u budućnost, u koju osjećamo kako nas šalje Duh da s nama učini još velikih stvari. (usp. VC 110). Na taj način želimo živjeti milost početaka «ne samo kao sjećanje na prošlost, nego kao proroštvo budućnosti» (NMI 3).

Fra José Rodriguez Carballo, ofm