Mješoviti zbor Gospe od Zdravlja u posjetu drevnim franjevačkim samostanima u Bosni
Dobro isplaniranom hodočašću Mješovitog zbora Gospe od Zdravlja, pod vodstvom maestra fra Stipice Grgata i č. s. Zorislave Radić, pridružio se naš omiljeni župnik fra Kristijan Stipanović.
Cilj hodočašća je posjet Rami i sveta misa u crkvi na Šćitu. Duga je hodočasnička povijest i povezanost Ramljana i fratara Cetinske krajine. Stariji pjevači našeg zbora još se dobro sjećaju Rame i 8. rujna 1987. godine kada su svojim pjevanjem sudjelovali u proslavi 300. obljetnice iseljenja Ramljaka u Sinj i Cetinsku krajinu.
Nas tridesetak članova zbora radosno je krenulo točno u 7:30 ispred crkve Gospe od Zdravlja uz molitvu i blagoslov. Naša prva destinacija bila je posjet Franjevačkom samostanu i crkvi sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu, što je prva i najveća crkva izgrađena za vrijeme turske vladavine na našim prostorima.
Čekajući gvardijana, fra Stipica je ispričao zanimljivu pripovijest koja se veže uz fra Lovru Karaulu iz davne 1852. godini kada je na Visokoj Porti u Carigradu, tražeći dopuštenje za izgradnju crkve, nadmudrio tamošnjeg sultana. Gvardijan fra Marko dopunio je i naglasio da je to ipak samo narodna predaja koja se, osim Livnjacima, pripisuje i dopuštenjima za gradnju i drugih samostana u Bosni.
Nakon uvodne riječi i pozdrava dobrodošlice braći i zborašima, livanjski gvardijan fra Marka Ešegović potanko je izložio današnje stanje samostana na Gorici, ističući kao ključni problem nedostatak duhovnih zvanja kojima će u budućnosti pasti u dio briga vođenja ovoga golemog samostanskog kompleksa. Ostatak vremena uz stručno vođenje prepušteno je savjetnici gospođi Željki.
Posjet Galeriji Gabrijela Jurkića uvijek je novo osvježenje. Rođen u Livnu 1886. godine, Gabrijel Jurkić se 1956. godine sa suprugom Štefanijom preselio u Franjevački samostan Gorica u Livnu. Oporučno je svoja djela ostavio samostanu. Preminuo je 1974. godine u Livnu, a galerija sa stalnim postavom njegovih slika otvorena je 1995. godine.
Izlazeći iz galerije, stupili smo u muzej koji svojim stručno osmišljenim izloženim arheološkim nalazima prikazuje život na ovim prostorima od najranijih vremena.
Treba nastaviti dalje, no ovo zaustavljanje pretvorilo se u istinsko duhovno i kulturno uzdizanje koje zaslužuje još dublje istraživanje.
Sljedeća destinacija je Franjevački samostan Rama-Šćit. Dolazeći nadomak Rame, pred nama se pruža čudesna konfiguracija terena uz Ramsko jezero. Prvim koracima u Rami osjeća se oduševljenje uređenošću cijelog prostora. Različite registarske oznake automobila sugeriraju da je ovaj duhovni kompleks prava turistička destinacija. U dvorištu crkve s ponosom prepoznajemo kapitalna djela našega akademskog kipara Kuzme Kovačića. Sveta misa održana je u lijepoj modernoj kapeli, uz uvodnu riječ domaćina gvardijana fra Andrije Jozića, koji je istaknuo potresnu istinu da je samostanska crkva tijekom povijesti doživjela „samo“ pet paljenja.
Poslije svete mise, koju smo posvetili našim pjevačima, bolesnicima i obiteljima, posjetili smo Muzej Franjevačkog samostana Rama-Šćit. Muzej je smješten u obnovljenoj samostanskoj zgradi otvorenoj 2007. godine. Na četiri etaže tematski je organiziran izložbeni prostor, koji obuhvaća sve od etno-postava u prizemlju do flore i faune u potkrovlju. Sam ambijent muzeja je autentičan i vrijedan spomena.
Puni dojmova krećemo na ručak, koji uz obilje hrane dopunjujemo pjesmom. No moramo nastaviti jer nas čeka dug put do Splita i spoznaja da ćemo kasniti na utakmicu. Pjesmom uzavrela atmosfera u autobusu, koju je predvodio fra Kristijan i Joško, zamijenjena je vijestima o rezultatu hrvatske nogometne reprezentacije u prvom poluvremenu.
Vozeći kroz Tomislavgrad i susjedna mjesta, promatramo djecu obučenu u majice s crveno-bijelim kvadratićima koja se veselim poklicima još uvijek nadaju pobjedi.
Stigli smo u Split, s blagim razočaranjem zbog rezultata utakmice Španjolska – Hrvatska, ali svjesni da ćemo brzo zaboraviti taj rezultat u usporedbi s trajnim dojmovima koje smo doživjeli tijekom duhovnog i kulturnog hodočašća u Ramu-Šćit.
Zoran Bošković
