München: Oproštaj zbora od s. Marte Jozić
Hrvatski katolici nedjeljom se okupljaju u više crkava grada Münchena. Jedna od tih crkava je i crkva st. Gabriel. U crkvi se okupljaju i njemački vjernici za koje od 2. veljače 1999. godine rade i hrvatske sestre Družbe Kraljice svijeta iz Zagreba.
Od 2002. s. Marta Jozić, osim za Nijemce, svira i na hrvatskoj misi i vrši ulogu sakristanke. Na prvu nedjelju došašća 27. studenog 2023. bio je oproštaj od s. Marte Jozić koja se vraća u domovinu na drugu dužnost. Misu je slavio fra Jozo Župić, dušobrižnik za hrvatske katolike u Münchenu.
Na kraju mise uime crkvenog zbora riječi zahvale s. Marti uputio je pjevač Milan Terzić: „Draga braćo i sestre u Kristu, ovo naše zajedničko euharistijsko slavlje ostat će upamćeno kao posljednje naše sestre Marte u službi voditeljice zbora St. Gabriel. Iskreno moram priznati da mi nije bilo lako odlučiti se za ovo. Imao sam nedoumica, htio odustati, i onda sam najednom po daru Duha Svetog dobio poniznost i tako nastadoše ove riječi koje upućujem sestri Marti. Draga s. Marta, ti si više od 20 godina vodila svoj zbor. Vodila si nas ponizno, blago i s puno ljubavi. Zahvaljujući tome s vremenom smo postali jedna obitelj u kojoj si ti bila naša starija sestra. Kao i u svakoj obitelji, i kod nas je bilo problema i nesporazuma, ali si ti i tada bila ponizna i pomirljiva, nisi sudila i razdvajala, nego tiho molila i dragi Bog je opet sve izveo na dobro. Hvala ti na tome! Kao i u svakoj obitelji, i u nas se slavilo. Naše proslave postale su legendarne, neki nam čak i zavide na njima. Ti bi se uvijek radovala, posebno si se trudila da nam bude lijepo, služila si nas i pazila da ne pretjeramo ili slučajno zaboravimo gdje se nalazimo. Bili smo svjedoci još jedne tvoje kreposti, kreposti umjerenosti. Sjećam se kako si za razliku od nas, bez alkohola ili s vrlo malo, reda radi, strpljivo čekala da konačno otpjevamo zadnju pjesmu pa da se raziđemo. Ti bi onda pokupila i oprala zadnje čaše te sretna zbog našeg veselja pošla u svoju sobu. Ali ne bi naša s. Marta odmah zaspala, iako umorna od napornog rada. Ona je čekala da se i posljednji član javi da je sretno i bez problema stigao doma. Eto, draga braćo i sestre, to vam je naša Marta. Hvala ti na tome! U nagovoru koji mi je bio inspiracija za ovaj govor, doznao sam da Bog ljubi osobe koje žive u poniznosti i koje se pred Gospodinom umanjuju, za razliku od bahatih osoba. Mi kao da smo to slutili, pa smo ti uvijek rado dolazili sa svojim problemima i brigama. Bilo da se radilo o bolesti, nepravdi ili smrti drage osobe, ti si nas uvijek hrabrila, rekla bi ponizno: ‘Molit ćemo Boga’. I onda bi tiho u svojoj skrovitosti molila za naše nakane. Hvala ti! Stavi nas i ubuduće u svoje molitve kako bi ovaj tvoj zbor opstao, kako ne bismo posustali, nego i dalje slavili Gospodina. Neka Mu bude na slavu, a ljudima na dobro. Na kraju ću završiti tekstom što su ga osmislili naši Neno i Trpimir, a koji je ovjekovječen u knjizi-albumu kojeg smo s. Marti poklonili za uspomenu:
Draga sestro Marta,
to nisu bile obale babilonske na kojima smo s tobom sjedili.
I nisi brisala suze daleko od rodne grude.
Kao majka učila si nas kako slaviti Gospodina u tuđini.
S tobom smo bili sretni i veseli, dok si nas u pjesmi vodila Kristu.
Hvala ti za svaku notu i svaki psalam.
Hvala ti za tvoju ljubav i brigu.
Hvala ti za svaku molitvu i za svaki naš zajednički trenutak.
Uvijek tvoj zbor Sveti Gabrijel.“