München: Predavanje „Liturgija po želji ili po propisu?“

U Hrvatskom domu Hrvatske katoličke župe München don Josip Gregur, salezijanac i umirovljeni profesor liturgijske teologije i crkvene glazbe na Teološkom fakultetu u Augsburgu, rodom iz Donje Voće blizu Varaždina, održao je 28. svibnja predavanje pod naslovom „Liturgija po želji ili po propisu?“. Predavanje je održano na poziv Akademskog kruga koji djeluje pri Hrvatskoj katoličkoj župi u Münchenu.

Večer u društvu don Josipa bila je pravo osvježenje i obogaćenje za sve prisutne. Prije nego što je stigao do glavne teme, don Josip je krenuo od kozmosa, svemira, u kojem se odvija cijela drama liturgije o kojoj govori Karl Rahner, njemački katolički teolog i isusovac. Nastavio je s Romanom Guardinijem, filozofom religije, koji ne govori o kozmičkoj liturgiji, već postavlja pitanja: tko sam ja u zajednici Crkve kada stojim, klečim, molim i zašto idem na misu, prešavši na liturgiju kao izvor iz kojeg crpimo svu svoju snagu.

Don Josip je spomenuo i Friedricha Nietzschea, koji u jednom svom djelu priča o bezumnom čovjeku i njegovoj svjetiljci kojom se zaputio na trg tražeći Boga te kako na kraju biva izrugan, dok on u svojoj bezumnosti viče: „Mi smo ga ubili, vi i ja, mi smo njegovi ubojice.“ Ubojstvom Boga, čovjek ostaje ogoljen.

Don Josip je citirao i riječi Drugog psalma: „Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv Gospodina i Pomazanika njegova… Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.“

Naglasio je da ne samo da razmišljamo o Bogu, nego ga i slavimo na svetoj misi, pozivajući se na svetog Pavla i njegovu poslanicu Efežanima: „Ne živite kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove: zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova.“

Moderni čovjek se ne želi klanjati. Samo onaj koji ljubi, može drugog upoznati, a mi spoznajemo srcem. Pravi centar kozmičke liturgije je Božja riječ koja je konačna. Pozvao se i na Psalam 19 u kojem čitamo: „Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.“

Sve izgovoreno vodilo je tvrdnji da je prvi zadatak kršćana liturgija. Liturgija je vrhunac Crkve i počiva na tri stupa: činjenju dobra, propovijedanju i slavljenju Boga.

U završnoj riječi don Josip je iznio problematiku: mladi ne vole ići na misu jer im je tobože dosadna; „uvijek isto“. Odgovorni na to reagiraju na dva načina: s jedne strane nastoje učiniti liturgiju zanimljivom i zabavnom, dok drugi tvrde da se time gubi smisao za sveto i dugoročno udaljava ljude od vjere. Prvi gledaju na bogoslužje po mjeri čovjeka, dok drugi vide čovjeka po mjeri bogoslužja.

Predavač se ponovno oslonio na misli Romana Guardinija, koji je već 1918. godine istaknuo da duh liturgije može biti oblikovan ili po Logosu ili po etosu. Logos je Isus Krist i On je suština svega, dok je etos povezan s moralnim pitanjima. Logos uvijek treba biti na prvom mjestu. Bogoslužje je primarno klanjanje. Slavlje, stoga, treba biti obilježeno dostojanstvom i ljepotom. Liturgija otkriva Božju ljepotu, što se manifestira kroz cvijeće, uređenje prostora i pjevanje. Ona je zapravo umjetnost koju treba njegovati i usavršavati, jer u njoj sudjelujemo u susretu s Božjom svetošću.

Nakon predavanja uslijedila su pitanja, a na kraju se prisutnima zahvalio predsjednik Akademskog kruga gosp. Ante Moro.