Umijeće ljudskoga življenja ili mudrost života
Prvog dana trodnevne duhovne obnove fra Ante je svoje duhovno izlaganje započeo tumačenjem ulomka iz Ivanova Evanđelja, „Isus pere noge učenicima“. Nastojao je vjernicima pobliže objasniti značenje Isusovih riječi iz ulomka „Do kraja ih je ljubio“ i „Odloži haljine svoje“. Govoreći o odnosu Boga i čovjeka, kazao je da je glavna Božja preokupacija kako ljubiti, spasiti i dovesti čovjeka samome sebi. U tome se očituje mudrost Božja, koja je dar Duha Svetog nama ljudima.
Nažalost, čovjek ponekad ne prepoznaje Božju brigu o njemu, udaljuje se od Boga, zatvara se za Njegove darove i želi biti „perfekcionist“, sam i bez Boga. Isusov pristup, kazao je nadalje propovjednik, drugačiji je. Isusov pristup je pristup ljubavi, praktične ljubavi. Isus kleči pred čovjekom, pere noge svojim učenicima, gleda na njihovo dostojanstvo i njihovu vrijednost. U najkritičnijim trenucima svojeg života Isus odlaže svoje haljine, ne misli na sebe i na ono što ga čeka, nego gleda na ljude, na čovjeka, na svakog pojedinca da bi ga spasio i usmjerio na ispravan put, po primjeru koji im je dao, istaknuo je propovjednik.
Nakon duhovnog nagovora uslijedilo je euharistijsko slavlje, uz razmišljanje o čitanju iz Matejeva Evanđelja – Isusovoj propovijedi na gori i osam blaženstava. Tu je predavač nastojao protumačiti što znači kada čovjek ne prepoznaje Božju ljubav i blizinu, odnosno kako u teškim trenucima, kada se Boga odbaci, izdržati život.
Tema prvog dana duhovne obnove bila je „Umijeće ljudskoga življenja ili mudrost života“. Nakon misnog slavlja uslijedilo je klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom kao vrhuncem proslave.
Pohvale molitvi
Drugi dan trodnevnice i duhovne obnove u crkvi svetog Pavla apostola u Hrvatskoj katoličkoj župi München održan je u utorak 11. lipnja. Nakon molitve svete krunice, koju su predvodili članovi Franjevačkog svjetovnog reda, duhovni nagovor uputio je fra Ante Akrap. Tema nagovora bila je „Pohvale molitvi“.
Predavač je nastojao protumačiti pojam i važnost molitve, uzimajući Isusovu molitvu Ocu „da svi budu jedno“ i „ očuvaj ih od zloga“ kao primjer. Govorio je o problemima s kojima se susrećemo kada molimo i može li Bog, uz pomoć naše molitve i na našu zamolbu, promijeniti tijek nekog događaja u našem životu, primjerice kada je bolest u pitanju. Istaknuo je kako molitva ne mijenja Boga, nego onoga koji moli. Citirao je Goethea koji kaže: „Ništa ne traži od čovjeka koji ne razgovara sa Bogom“.
„Ono što nemam ja, netko drugi to mora nadopuniti. To znači da smo upućeni jedni na druge, dijelimo jedni s drugima i tada smo kompletni, tada smo zajednica, tada smo zajedništvo, tada smo Kristovi. Ako se sam Bog za nas zauzima, ako se sam Bog moli za nas, onda je to nešto sasvim drugačije, nešto sasvim posebno“, naglasio je predavač. „Svaki čovjek je kušan u svom životu. Iskušenje je jedna od bitnih odrednica čovjekova života. Isus kaže: ‘Dat ću vam mudro srce i znanje kojem se nitko nikada neće moći suprotstaviti i kojem se neće moći suprotstaviti vaši neprijatelji.’ Toga je đavao bio duboko svjestan, kada je nagovarao Isusa Krista da se brine za sebe, da učini nešto dobro za sebe, ali Krist čini samo za čovjeka. Na svaki način želi poljuljati povjerenje, uništiti povjerenje koje Isus ima prema svome Nebeskom Ocu. Ali Isus je duboko ukorijenjen u svome Ocu, u Bogu, vjeruje svome Ocu, ima povjerenja Njega“, istaknuo je predavač.
Nakon polusatnog nagovora uslijedilo je slavlje euharistije, koju su suslavili fra Slaven Čeko i fra Ante Akrap. Propovijed je bila o svetom Barnabi, apostolu koji je mučeničkom smrću završio svoj zemaljski život. Stoga je boja misnog ruha bila crvena. Predslavitelj je naglasio kako je sveti Barnaba, poput svetog Antea Padovanskog, nebo osvojio postom, pokorom i dobrim djelima, prodavši svoje imanje u Jeruzalemu u korist prve kršćanske zajednice koja je tamo nastala.
Nakon svete mise uslijedilo je polusatno klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom koje je predvodio fra Ante Akrap s prigodnim razmišljanjima o našem odnosu prema nama samima, prema drugima i prema Bogu.
Vjera
Tema trećeg dana duhovne obnove bila je„Vjera“. Fra Ante je kao uvod u duhovnu obnovu pročitao dva čitanja iz Lukina Evanđelja: „Moć vjere“, u kojemu učenici traže od Isusa da im umnoži vjeru, te drugo čitanje „Služiti ponizno“.
Na primjeru Mojsija koji je izveo obećani narod iz egipatskog ropstva predavač je istaknuo da vjera nije sredstvo postizanja nutarnjeg zadovoljstva, nego prije svega poziv i poslanje. Istaknuo je kako se Mojsije stalno opirao Božjoj riječi, što nije znak nesposobnosti, neslaganja ili kukavičluka, već autentičnosti samog poziva. Mojsije je postavljao raznorazna pitanja Bogu u vezi svog poslanja, ali Bog nije uvijek odgovarao na način kako je Mojsije očekivao.
„Time se želi reći da i mi u životu nećemo dobiti jasne odgovore od Boga i da moramo naučiti živjeti s neodgovorenim pitanjima. To znači da shvatimo da je naša vjera tajna, misterij i otajstvo. Djelomično je možemo shvatiti, ali nikada do kraja odgonetnuti“, istaknuo je predavač.
Dodao je kako je uloga Mojsija bila da nauči narod slušati Gospodina. „Vjera nije jedno zatvoreno iskustvo ostavljeno sa strane, vjera je proces koji se svakodnevno otvara kroz dužnost i kroz svjedočanstvo. Vjera je prije svega poziv i poslanje. Koga Bog šalje i gdje ga šalje“, istaknuo je predavač.
Postoji više načina ophođenja s vjerom, istaknuo je nadalje predavač. Jedno od toga je „umiranje vjere“ – to je žrtva ili plod iz koje će kasnije izrasti veliko stablo. „Mala vjera poniznih malih ljudi“ znači da kada dođemo do granica svoje vjere, onda se rađa istinska mala vjera. Suprotno maloj vjeri je „velika vjera“ ili „ljudi velike vjere“. Jedna od odlika takve vjere jest da ljudi stalno govore o Bogu, ali Boga se ne treba zloupotrebljavati. Postoji i tzv.. „slatkovjernost“, kada počinjemo Bogu tepati, kao da je on samo pratitelj koji nas prati na našim izlascima i putovanjima, istaknuo je predavač.
„Vjera kao simulacija prošlosti“ znači da vjera živi od prisutnosti, od nas se traži da budemo svjedoci Božje prisutnosti u svijetu. Biti „vjerski fanatik“ znači imati površnu vjeru gdje smo spremni koristiti sve kako bismo odbacili male i ponizne vjernike, zaključio je predavač. „Vjera je zahvat Božji u našim životima. Kršćanska vjera je ljubav, a oličenje te ljubavi jest Isus Krist. Potrebno je postaviti ljestvicu vrijednosti, ravnotežu svojeg života i življenja. Za to nam je potrebna evanđeoska mudrost. Ne možemo opstati u svijetu ako Boga ne ljubimo, ako sebe ne ljubimo i ako drugoga ne ljubimo, istaknuo je na kraju predavač.
Nakon duhovne obnove uslijedila je euharistija i klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom. Propovijed je bila iz Matejeva Evanđelja „ Nisam došao ukinuti zakon ni proroke, nego ispuniti“. Program duhovne obnove kroz sve tri večeri glazbeno je animirao zbor i orkestar Hrvatske katoličke župe München pod ravnanjem s. Nikoline Bilić.