München: Sv. Ante

Proslava blagdana svetog Ante Padovanskog u četvrtak 13. lipnja u Hrvatskoj katoličkoj župi blaženog Alojzija Stepinca u Münchenu bila je izuzetno svečana. Crkva svetog Pavla apostola bila je premala da primi sve vjernike koji su se u večernjim satima uputili prema crkvi na euharistijsko slavlje u čast prezbitera i crkvenog naučitelja svetog Ante iz Padove. Euharistijsko slavlje predvodio je prof. dr. fra Ante Akrap, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu i predvoditelj trodnevne duhovne obnove. Koncelebrirali su župnik Hrvatske katoličke župe München fra Petar Klapež te svećenici koji djeluju u župi: fra Jozo Župić, fra Slaven Čeko i fra Frano Milanović Litre.

Svečanom slavlju posebno su doprinijeli dječji župni zbor „Hrvatski slavuji“ i članovi Mješovitog zbora pod ravnanjem sestre Nikoline Bilić, izvodeći poznate skladbe u čast svetog Ante. Nakon ulazne procesije pozdravnu riječ vjernicima uputio je voditelj župe fra Petar Klapež. Istaknuo je kako su se župa i vjernici pripremali za blagdan moleći pobožnosti utorkom u čast svetom Ante Padovanskom, trodnevnom duhovnom obnovom uoči blagdana te hodočašćem u Padovu, mjesto gdje se nalazi grob i bazilika svetog Ante.

U svojoj propovijedi fra Ante Akrap govorio je o životu, djelovanju i onome što svetog Ante čini posebno omiljenim i poznatim svecem Katoličke Crkve: njegova ljubav prema Isusu Kristu. Sveti Ante je, kako je naglasio predslavitelj misnog slavlja, gorio i izgorio za Isusa, toliko da je želio biti mučenik i umrijeti mučeničkom smrću. Međutim, naglasio je propovjednik, Bog je imao drugi plan za svetog Ante. Nije stigao do Maroka, već se zaustavio u Italiji gdje je ostvario svoju svetost propovijedajući Evanđelje. Ono što posebno krasi svetog Ante, bila je njegova otvorenost prema društvu onog vremena. Fra Ante je istaknuo kako je Ante znao prepoznati konkretne probleme u društvu, poput korupcije, te se nije bojao govoriti istinu. Po tome je ostao poznat, jer je njegovo geslo bilo živjeti Evanđelje. Najprije je bio primljen u red svetog Augustina. Kasnije, kada je do njega doprla vijest o franjevcima u Africi koji su završili život mučeničkom smrću, poželio je otići tamo i podnijeti žrtvu za Isusa. Stoga je prešao u Franjevački red i na početku radio najobičnije poslove, bio je pomoćni kuhar u kuhinji. Jednog dana trebao je održati propovijed kao zamjenski propovjednik. Koristio je jednostavne i jasne riječi, a po tome je postao omiljen jer je govorio istinu.

Simbol svetog Ante je cvijet ljiljan, znak Božje ugodnosti, ljepote i mirisa te dijete Isus, jer je toliko volio Isusa da mu se Isus ukazao kao maleno dijete, pokazujući mu svoju ljubav, bliskost i dobrotu.

Nakon prigodne propovijedi uslijedila je molitva vjernika, prinos darova i sveta pričest. Na kraju misnog slavlja, na poziv župnika fra Petra, ispred oltara su se okupila djeca i njihovi roditelji. Fra Ante je izmolio molitvu zaštite svetom Anti Padovanskom, a zatim je blagoslovio svetom vodom najprije djecu i roditelje, a potom i ostale vjernike u crkvi.

Proslavi blagdana svetog Ante Padovanskog prethodila je trodnevna duhovna obnova koju je također predvodio prof. dr. fra Ante Akrap.

Umijeće ljudskoga življenja ili mudrost života

Prvog dana trodnevne duhovne obnove fra Ante je svoje duhovno izlaganje započeo tumačenjem ulomka iz Ivanova Evanđelja, „Isus pere noge učenicima“. Nastojao je vjernicima pobliže objasniti značenje Isusovih riječi iz ulomka „Do kraja ih je ljubio“ i „Odloži haljine svoje“. Govoreći o odnosu Boga i čovjeka, kazao je da je glavna Božja preokupacija kako ljubiti, spasiti i dovesti čovjeka samome sebi. U tome se očituje mudrost Božja, koja je dar Duha Svetog nama ljudima.

Nažalost, čovjek ponekad ne prepoznaje Božju brigu o njemu, udaljuje se od Boga, zatvara se za Njegove darove i želi biti „perfekcionist“, sam i bez Boga. Isusov pristup, kazao je nadalje propovjednik, drugačiji je. Isusov pristup je pristup ljubavi, praktične ljubavi. Isus kleči pred čovjekom, pere noge svojim učenicima, gleda na njihovo dostojanstvo i njihovu vrijednost. U najkritičnijim trenucima svojeg života Isus odlaže svoje haljine, ne misli na sebe i na ono što ga čeka, nego gleda na ljude, na čovjeka, na svakog pojedinca da bi ga spasio i usmjerio na ispravan put, po primjeru koji im je dao, istaknuo je propovjednik.

Nakon duhovnog nagovora uslijedilo je euharistijsko slavlje, uz razmišljanje o čitanju iz Matejeva Evanđelja – Isusovoj propovijedi na gori i osam blaženstava. Tu je predavač nastojao protumačiti što znači kada čovjek ne prepoznaje Božju ljubav i blizinu, odnosno kako u teškim trenucima, kada se Boga odbaci, izdržati život.

Tema prvog dana duhovne obnove bila je „Umijeće ljudskoga življenja ili mudrost života“. Nakon misnog slavlja uslijedilo je klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom kao vrhuncem proslave.

Pohvale molitvi

Drugi dan trodnevnice i duhovne obnove u crkvi svetog Pavla apostola u Hrvatskoj katoličkoj župi München održan je u utorak 11. lipnja. Nakon molitve svete krunice, koju su predvodili članovi Franjevačkog svjetovnog reda, duhovni nagovor uputio je fra Ante Akrap. Tema nagovora bila je „Pohvale molitvi“.

Predavač je nastojao protumačiti pojam i važnost molitve, uzimajući Isusovu molitvu Ocu „da svi budu jedno“ i „ očuvaj ih od zloga“ kao primjer. Govorio je o problemima s kojima se susrećemo kada molimo i može li Bog, uz pomoć naše molitve i na našu zamolbu, promijeniti tijek nekog događaja u našem životu, primjerice kada je bolest u pitanju. Istaknuo je kako molitva ne mijenja Boga, nego onoga koji moli. Citirao je Goethea koji kaže: „Ništa ne traži od čovjeka koji ne razgovara sa Bogom“.

„Ono što nemam ja, netko drugi to mora nadopuniti. To znači da smo upućeni jedni na druge, dijelimo jedni s drugima i tada smo kompletni, tada smo zajednica, tada smo zajedništvo, tada smo Kristovi. Ako se sam Bog za nas zauzima, ako se sam Bog moli za nas, onda je to nešto sasvim drugačije, nešto sasvim posebno“, naglasio je predavač. „Svaki čovjek je kušan u svom životu. Iskušenje je jedna od bitnih odrednica čovjekova života. Isus kaže: ‘Dat ću vam mudro srce i znanje kojem se nitko nikada neće moći suprotstaviti i kojem se neće moći suprotstaviti vaši neprijatelji.’ Toga je đavao bio duboko svjestan, kada je nagovarao Isusa Krista da se brine za sebe, da učini nešto dobro za sebe, ali Krist čini samo za čovjeka. Na svaki način želi poljuljati povjerenje, uništiti povjerenje koje Isus ima prema svome Nebeskom Ocu. Ali Isus je duboko ukorijenjen u svome Ocu, u Bogu, vjeruje svome Ocu, ima povjerenja Njega“, istaknuo je predavač.

Nakon polusatnog nagovora uslijedilo je slavlje euharistije, koju su suslavili fra Slaven Čeko i fra Ante Akrap. Propovijed je bila o svetom Barnabi, apostolu koji je mučeničkom smrću završio svoj zemaljski život. Stoga je boja misnog ruha bila crvena. Predslavitelj je naglasio kako je sveti Barnaba, poput svetog Antea Padovanskog, nebo osvojio postom, pokorom i dobrim djelima, prodavši svoje imanje u Jeruzalemu u korist prve kršćanske zajednice koja je tamo nastala.

Nakon svete mise uslijedilo je polusatno klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom koje je predvodio fra Ante Akrap s prigodnim razmišljanjima o našem odnosu prema nama samima, prema drugima i prema Bogu.

Vjera

Tema trećeg dana duhovne obnove bila je„Vjera“. Fra Ante je kao uvod u duhovnu obnovu pročitao dva čitanja iz Lukina Evanđelja: „Moć vjere“, u kojemu učenici traže od Isusa da im umnoži vjeru, te drugo čitanje „Služiti ponizno“.

Na primjeru Mojsija koji je izveo obećani narod iz egipatskog ropstva predavač je istaknuo da vjera nije sredstvo postizanja nutarnjeg zadovoljstva, nego prije svega poziv i poslanje. Istaknuo je kako se Mojsije stalno opirao Božjoj riječi, što nije znak nesposobnosti, neslaganja ili kukavičluka, već autentičnosti samog poziva. Mojsije je postavljao raznorazna pitanja Bogu u vezi svog poslanja, ali Bog nije uvijek odgovarao na način kako je Mojsije očekivao.

„Time se želi reći da i mi u životu nećemo dobiti jasne odgovore od Boga i da moramo naučiti živjeti s neodgovorenim pitanjima. To znači da shvatimo da je naša vjera tajna, misterij i otajstvo. Djelomično je možemo shvatiti, ali nikada do kraja odgonetnuti“, istaknuo je predavač.

Dodao je kako je uloga Mojsija bila da nauči narod slušati Gospodina. „Vjera nije jedno zatvoreno iskustvo ostavljeno sa strane, vjera je proces koji se svakodnevno otvara kroz dužnost i kroz svjedočanstvo. Vjera je prije svega poziv i poslanje. Koga Bog šalje i gdje ga šalje“, istaknuo je predavač.

Postoji više načina ophođenja s vjerom, istaknuo je nadalje predavač. Jedno od toga je „umiranje vjere“ – to je žrtva ili plod iz koje će kasnije izrasti veliko stablo. „Mala vjera poniznih malih ljudi“ znači da kada dođemo do granica svoje vjere, onda se rađa istinska mala vjera. Suprotno maloj vjeri je „velika vjera“ ili „ljudi velike vjere“. Jedna od odlika takve vjere jest da ljudi stalno govore o Bogu, ali Boga se ne treba zloupotrebljavati. Postoji i tzv.. „slatkovjernost“, kada počinjemo Bogu tepati, kao da je on samo pratitelj koji nas prati na našim izlascima i putovanjima, istaknuo je predavač.

„Vjera kao simulacija prošlosti“ znači da vjera živi od prisutnosti, od nas se traži da budemo svjedoci Božje prisutnosti u svijetu. Biti „vjerski fanatik“ znači imati površnu vjeru gdje smo spremni koristiti sve kako bismo odbacili male i ponizne vjernike, zaključio je predavač. „Vjera je zahvat Božji u našim životima. Kršćanska vjera je ljubav, a oličenje te ljubavi jest Isus Krist. Potrebno je postaviti ljestvicu vrijednosti, ravnotežu svojeg života i življenja. Za to nam je potrebna evanđeoska mudrost. Ne možemo opstati u svijetu ako Boga ne ljubimo, ako sebe ne ljubimo i ako drugoga ne ljubimo, istaknuo je na kraju predavač.

Nakon duhovne obnove uslijedila je euharistija i klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom. Propovijed je bila iz Matejeva Evanđelja „ Nisam došao ukinuti zakon ni proroke, nego ispuniti“. Program duhovne obnove kroz sve tri večeri glazbeno je animirao zbor i orkestar Hrvatske katoličke župe München pod ravnanjem s. Nikoline Bilić.

Ljiljana Tomić