O jaslicama u prigodi 800. obljetnice Božića u Grecciu
U prigodi 800. obljetnice Božića u Grecciu, Apostolska pokorničarna prihvatila je molbu Konferencije franjevačke obitelji da se u crkvama, koje su povjerene franjevačkoj pastoralnoj skrbi, vjernicima omogući zadobivanje potpunog oprosta od vremenitih kazni pod uobičajenim uvjetima od svetkovine Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije 8. prosinca 2023. do blagdana Prikazanja Gospodinovog 2. veljače 2024. „poradi promicanja duhovne obnove vjernikâ i rasta milosti“.
U molitvi pred jaslicama postavljenim u crkvama vjernici mogu dobiti potpuni oprost. Oni vjernici koji su bolesni ili ne mogu fizički sudjelovati, mogu prinositi svoje patnje Gospodinu ili vršiti neku odobrenu pobožnost kako bi zadobili isti oprost.
Ovo je prigoda da se prisjetimo kako je započeo slikoviti božićni biljeg u obliku jaslica kao pobožnog vjerničkog uprizorenja Isusova utjelovljenja pomoću kiparskih figura. Štovatelji božićnih jaslica složit će se da je prvu kolijevku za Isusa izradio sv. Josip kada je zajedno sa zaručnicom Marijom pronašao utočište u štali kod priprostih pastira izvan Betlehema. U susretu između Svete obitelji, nebeskih gostiju i pobožnih vjernika dogodio se prvi živi Božić.
Služeći se navještajima starozavjetnih proroka i evanđeoskih izvješća, uz pomoć apokrifnih spisa, kršćanski umjetnici rado su oslikavali događaj Isusova utjelovljenja. Tako je nastalo bezbroj sakralnih likovnih djela božićne tematike kojima su vjernici pridavali štovalačke časti. Međutim, slikovito uprizorenje Isusovih jaslica, kako u crkvama tako i u obiteljima, izraslo je iz pučke pobožnosti za vrijeme božićnih blagdana.
Prvo slikovito uprizorenje Isusova utjelovljenja potječe od pape Siksta III. († 440.) koji je u bazilici Svete Marije Velike u Rimu, na spomen Marijina majčinstva, koju je 431. Efeški sabor proglasio Bogorodicom, godine 432. podigao oveću špilju, sličnu onoj u Betlehemu. Zbog toga se neko vrijeme ta bazilika nazivala Sveta Marija od Betlehema Bila je toliko omiljena među vjernicima da su rimski hodočasnici, nakon povratka iz Svete Zemlje, donosili dijelove drvenih jaslica iz Betlehema te ih postavljali kao relikviju u ovu špilju. O tome danas svjedoči pozlaćena škrinjica, Sacra Culla, u kripti ispod glavnog oltara u istoj bazilici.
Ipak, božićna špilja u Rimu bila je lokalnog karakter i nije utjecala na širenje figurativnog uprizorenja betlehemskog događaja.
Prve božićne jaslice, koje se smatraju pretečom današnjih i označavaju početak štovanja Isusove kolijevke u kršćanskoj Crkvi, postavio je 1228. papa Nikola IV. († 1292.) u istoj bazilici u Rimu, kao prvi franjevac na Petrovoj stolici, pet godina nakon što je sv. Franjo Asiški († 1226.) uprizorio živi božićni ugođaj među umbrijskim pastirima.
Kako spominje njegov životopisac Toma Čelanski († 1265.), sv. Franjo je bio prvi začetnik božićnih jaslica kao kršćanske pučke pobožnosti. Za njega je Božić bio „svetkovina nad svetkovinama“. U zanosnom nadahnuću prve žive božićne jaslice uprizorio je sa svojom braćom 1223., kao polnoćno bogoslužje, u jednoj špilji kraj mjesta Greccio u blizini Asiza. Pozvao je prijatelja Ivana i zamolio ga da mu „brižljivo pripravi… uspomenu na ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu“. U susretu između sv. Franje i njegove braće s pobožnim vjernicima dogodilo se božićno mirboženje, a Greccio je postao novi Betlehem.
Kao uspomenu na ovaj događaj, papa Honorije III. († 1227.) odobrio je franjevcima štovanje božićnih jaslica u samostanskim crkvama. Pobožni običaj iz franjevačkih crkava prenesen je i u druge redovničke zajednice, proširivši se tako po svim crkvama, a kasnije i među kršćanskim obiteljima.
Franjevačko mirboženje doživjelo je umjetnički procvat najprije u gotičkoj narativnosti, zatim u renesansnoj uzvišenosti, a kasnije i u baroknoj raskošnosti. Na trgovima su kazališni glumci izvodili scenske božićne pastorale, dok su vjernici u svojim domovima izrađivali kolijevke s likom Djeteta Isusa. U crkvama su likovni umjetnici postavljali stalne jaslice, ukrašavali portale na ulazu božićnim motivima te oslikavali zidove i oltare. Ubrzo su sve kršćanske zemlje bile premrežene slikovitim božićnim prizorima.
Koristeći lokalne tradicije, posebno u kostimografiji i krajobrazu, kršćanski vjernici domišljato su sudjelovali u oblikovanju prizora Isusova djetinjstva. Primjerice, poznate su božićne jaslice u Füssenu u Bavarskoj, napuljske, krakovske, barcelonske u katalonskom canander stilu, te francuski provanski santoni od pečene gline. U Hrvatskoj se ističu božićne jaslice na portalu katedrale sv. Lovre u Trogiru i u franjevačkom samostanu na otoku Košljunu.
Ni vrijeme reformacije, koje nije bilo sklono figurativnoj likovnoj umjetnosti, nije zaustavilo širenje pobožnosti prema božićnim jaslicama. Naprotiv, u katoličkoj obnovi, koju je pokrenuo Tridentski sabor (1545. – 1563.), franjevački božićni običaj dostojno je sudjelovao u širenju evanđeoske poruke Isusova utjelovljenja. Tada su drugi redovnici prihvatili ovaj običaj od franjevaca kao slikovito sredstvo protureformatorskog nauka i proširili ga među svojim zajednicama i vjernicima.
Tijekom vremena, osobito zahvaljujući komercijalnoj industrijskoj proizvodnji u različitim materijalima, sastavni dio božićnog ugođaja svake katoličke crkve i obitelji, uz jelku i svjetlucave kuglice, postao je obred mirboženja između Boga i čovjeka koji je osmislio sv. Franjo Asiški.
Tako se, nakon 800 godina, ustalio običaj da se u sredini božićnih jaslica, bez obzira jesu li postavljene u špilji, pri nekom brežuljku ili u štalici u obliku kućice, smjesti Dijete Isus u kolijevci, uz Mariju i Josipa. Okruženi su zvijezdom repaticom, anđelima, volom i magarcem, pastirima i stadom, najčešće janjcima i ovcama, te tri kralja s pratnjom i devama, često uz likove različitih mjesnih zanimanja.
Božićni prizor u obliku Isusovih jaslica redovito se pripremi za početak devetnice Božiću ili na Badnjak i ostaje do blagdana Bogojavljenja ili Krštenja Gospodinova, u nekim sredinama do Svijećnice.
fra Ante Branko Periša