OTOK
Župa sv. Luke ev.
Splitsko-makarska nadbiskupija
Župni ured
Sv. Luke 10
21238 Otok Dalmatinski
tel. 021/834 144
Župnik: fra Nikica Ajdučić
Župa Otok, smještena u istoimenoj općini Splitsko-dalmatinske županije u dolini rijeke Cetine na istočnom dijelu Sinjskoga polja, sastoji se od sela Otoka i Udovičića. Mjesto i župa Otok dobili su ime po otočiću Dugišu na rijeci Cetini, dugom 840 i širokom 132 m. Na tom su otočići pronađena dva sloja nastamba: stariji sloj sa sojenicama iz drugog tisućljeća prije Krista i mlađi ilirski sloj.
Kršćanstvo se u tom kraju vrlo brzo pojavilo i razvilo. To potvrđuju sačuvani ostaci starokršćanske trobrodne bazilike s krstionicom i grobnim komorama na lokalitetu Mirine (Državna zaštita 24/73, reg. br. 712). Polukružni zid apside prati zidana klupa za kler s biskupskim sjedalom u središtu, što je neki arheolozi navelo na tvrdnju da je tu moguće bilo biskupsko sjedište (Ludrum). Na Gradini, prema Udovičiću, ostaci su srednjovjekovnog grada, moguće Cetine. Po župi ima i stećaka, osobito kod kapele sv. Ante na Roknjači. Na groblju u Udovičiću ostaci su stare crkve iz XIV. stoljeća.
Drži se da je već 1687. god., nakon privremenog oslobođenja toga kraja od Turaka, u Otoku uspostavljena redovita pastorizacija pridošlog stanovništva pod vodstvom ramskih franjevaca. Ta se godina uzima kao početak župe Otok, koja je, osim današnjega Otoka i Udovičića, obuhvaćala i današnje župe Galu s Gljevom i Rudu. Otok su uvijek pastorizirali franjevci, članovi sinjskog samostana.
Župne matice sačuvale su se u župi od g. 1742. do 1832. a od g. 1826. u HAZu (R. k. 721, V. k. 722, M. k. 723) i u HASu od g. 1854. do 1876. (MK 200-201).
Nova župna crkva sv. Luke građena je 1970.-1976. god. po nacrtu ing. fra Pija Nuića. Sagrađena je od betona u obliku oktogona s kupolom na krovu. Crkva je blagoslovljena 13. VI. 1976., a posvećena je nakon potpunog uređenja u prigodi 300. obljetnice župe 1987. godine. Poslije izgradnje crkva se obogaćivala umjetničkim djelima. Tako je 1984. god. na zidu iza oltara postavljen veliki mozaik s likom Raspetoga Krista, rad akademskog slikara Josipa Botterija-Dinija. Isti je umjetnik 1988. god. izradio 24 vitraja prema evanđelju sv. Luke. Križni put je izradio 1984./85. god. ak. slikar Jozo Bašić. U crkvi su g. 1999. postavljene orgulje, dar Franjevačkog samostana sv. Ane iz Münchena. U novije vrijeme je u crkvu uvedeno centralno grijanje i hlađenje.
Stara župna crkva sv. Luke izgrađena je od klesanog kamena 1884.-85. godine. Ona je jednostavna, jednobrodna neoromanička građevina s polukružnom apsidom. Vrata krasi lijepi portal s dva korintska stupa na kojima počiva mala nadstrešnica. Jednostavni zvonik postavljen je na vrh pročelja s četiri zvona. Na pobočnim zidovima lađe, kao i na apsidi, prozori su s polukružnim završecima od bijeloga kamena. Crkva je g. 1904. popravljena, a g. 1905. posvećena. U novije vrijeme, nakon Drugoga svjetskog rata, više puta je popravljana, a konačno je uređena iznutra i izvana 1999. godine.
U crkvi je veliki mramorni oltar Presvetog Sakramenta koji je g. 1888.-1894. podigao splitski majstor Josip Barišković. U crkvi su još mramorni oltari sv. Luke (1898.) i Bezgrješnog Začeća (1913.). Kipovi su na njima tirolski rad.
Kod crkve je g. 1915. podignut spomenik palim Otočanima u prigodi 200. obljetnice pobjede Cetinjana nad turskom vojskom (1715.). Spomenik je popravljen 1995. i posvećen svim Otočanima palim za slobodu Hrvatske. Prigodom Velikog Jubileja kršćanstva 2000. god. crkva je temeljito obnovljena.
Najstarija župna crkva sv. Luke, u starom groblju, izgrađena je u prvoj polovici XVIII. stoljeća. Prije izgradnje nove crkve, g. 1885., ona je bila župna crkva. Prva crkva je današnja apsida, a današnja lađa je naknadno dograđena, vjerojatno g. 1866., kako stoji uklesano na ploči iznad 6-latične rozete poviše vrata. U apsidi je slomljen svod, a nad lađom su postavljene betonske gredice. U svetištu su tri prozorčića, dva na luk, a onaj kod oltara je kvadratnog oblika. U pripremi je stručna obnova crkve.
U blizini župne crkve je groblje. Na njemu je kapela sv. Luke (prije Uznesenja Marijina) iz XVIII. st. koja je služila kao župna prije nego se sagradila nova crkva. God. 1979. podignuta je u groblju grobnica za franjevce. Preko puta starog groblja u novije je vrijeme izgrađeno novo groblje. U neposrednoj blizini podignuta je 1998. god. mrtvačnica.
Crkva sv. Roka nalazi se u Udovičiću na istaknutom brežuljku zvanom Šatorine. Crkva se počela graditi, na mjestu stare, od klesanog kamena g. 1909., a završena je 1917. godine. Iznad ulaznih vrata s polukružnim nadvratnikom nalazi se 7-latična rozeta, a iznad pročelja je zvonik na preslicu s tri zvona. Crkva je u Drugom svjetskom ratu bila zapaljena ali je nakon rata popravljana i uređivana od 1973. do 1978. godine. Od 1996. do 2002. god. crkva je temeljito obnovljena: izgrađen je kor, prezbiterij je obložen mramorom, crkva je obojena i ozvučena, uređen okoliš.
Ispred crkve je groblje.
U župi su usputne kapelice: sv. Ante na Roknjači (1909.), Gospe od Karmela na Batlanu (1909.), Gospe Sinjske kod Brčića kuća (1913.), Kraljice mira u Koritima (1997.).
Stara župska kuća izgrađena je 1860. a proširena 1902. godine. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata bila je zapaljena i nakon toga više puta popravljana. Župnik ju je napustio 1984. god. nakon izgradnje novog pastoralnog centra između stare i nove crkve.
Iz župe ima 35 svećenika (33 redovnička, 1 svjetovni), redovnica 143, 1 bogoslov, 1 sjemeništarac.
U Župi djeluje Karitativna udruga sv. Vinka Paulskog koju vode časne sestre milosrdnice koje od 1980. god. pomažu u župi.
Na području župe djeluje jedna osnovna (Otok) i jedna područna škola (Udovičići).
Župni listić Sv. Luka izlazi tri puta godišnje
Župa pripada Cetinskom dekanatu Splitsko-makarske nadbiskupije.
U ŽUPI: 960 obitelji, 3850 vjernika (g.1939.: 3374 + 43 vjernika, g. 1965: 550 obitelji, 2682 vjernika; g. 1978: 710 obitelji, 3828 vjernika).
Patron župe, sv. Luka, ujedno je i Dan općine.
Literatura: A. KROLO, Župa Otok kod Sinja, Otok, 1979; P. VUČKOVIĆ – L. TOMAŠEVIĆ-A. AKRAP. Tristota obljetnica župe Otok kod Sinja 1687.-1987., Otok, 1988.
