Bdijenje uoči sv. Franje
(Imotski, 3. listopada 2010.)
Pripremio: fra Kristian Stipanović
Dok predsjedatelj u kratkom ophodu kroz crkvu unosi Presveti Sakrament, pjeva se On dolazi da spasi vas.
Nakon što predsjedatelj izloži Presveti Sakrament, svi ostanu u klanjanju u šutnji.
Nakon šutnje pjeva se Oče, mi ti se klanjamo.
Predsjedatelj:
Braćo i sestre, večerašnje bdijenje uoči svetkovine sv. Franje slavit ćemo kao klanjanje Gospodinu s nama prisutnom u euharistijskoj prilici kruha i kao liturgijsko bdijenje, odnosno liturgijsko slavlje Službe čitanja s pjesmama, psalmima, šutnjom, slušanjem i razmatranjem Božje riječi te slušanjem odlomaka spisa sv. Franje.
Mi smo večeras Crkva-tijelo, okupljeni oko svoje Glave-Krista. Želimo uživati njegovu euharistijsku prisutnost, ali i njegovu prisutnost u Crkvi-zajednici vjernika te njegovoj riječi.
Sv. Franjo rado je molio časoslov i tražio je od svoje braće da mole. Životopisci kažu:
Čitač 1:
Iz Drugog životopisa Tome Čelanskog
Kanonske je časove molio ne samo pobožno, nego i sa strahopoštovanjem. Premda je bolovao na očima, želucu, slezeni i jetri, nije htio, dok je molio psalme, nasloniti se na zid ili stijenu, nego je Časove molio stojeći uvijek uspravno, i bez kukuljice na glavi; očima nije kružio naokolo i molitvu nije prekidao.
Predsjedatelj:
Sam Serafski otac u svojim spisima potiče svoju braću i sve kršćane na molitvu Časoslova.
Čitač 2:
Iz Pisma čitavom Redu sv. Franje Asiškog
Klerici neka pobožno pred Bogom mole časoslov, ne pazeći toliko na zvuk glasa, koliko na sklad uma, da glas odgovara razumu, a razum se slaže s Bogom, da se čistoćom srca svide Gospodinu, a ne da ugodnošću glasa ugađaju ušima svijeta. Ja obećajem čvrsto čuvati i po milosti Gospodnjoj dati braći koja su sa mnom da to čuvaju u Časoslovu i ostalim odredbama. Koji god od braće ne budu htjeli ovo opsluživati, neću ih smatrati katolicima ni svojom braćom, neću s njima ni govoriti ni gledati ih dok se ne obrate.
Predsjedatelj:
Budući da je sv. Franjo toliko volio časoslov i tako ga rado molio, večeras ćemo kao pripremu za sutrašnju proslavu njegove svetkovine zajednički slaviti bdijenje, odnosno dio časoslova – Službu čitanja, obogaćenu pjesmom i hvalospjevima iz Starog zavjeta i tekstovima opomena sv. Franje.
Ostanimo još koji trenutak u šutnji moleći Gospodina za sabranost, da ovu službu Božju slavimo Bogu na slavu, na čast sv. Franje, a na korist nama i čitavoj Crkvi Božjoj.
Nakon kratke šutnje svi ustanu, a predsjedatelj započne časoslov uobičajenim načinom:
Predsjedatelj:
Bože, u pomoć mi priteci!
Svi:
Gospodine, pohiti da mi pomogneš.
Slava Ocu i Sinu*
i Duhu Svetomu!
Kako bijaše na početku tako i sada i vazda*
i u vijeke vjekova. Amen!
Aleluja.
Umjesto himna pjeva se PJESMA: Serafe ljubavi.
Serafe ljubavi, oče naš dragi, svrni nam milostiv pogled svoj ti.
1. Tvoja smo djeca, tvoje smo stado, stope ti slijedit hoćemo rado.
Serafe ljubavi, oče naš dragi, svrni nam milostiv pogled svoj ti.
2. Daj, oče dobri, tu milost sada, Isus da s nama navijeke vlada.
Serafe ljubavi, oče naš dragi, svrni nam milostiv pogled svoj ti.
Zatim slijedi PSALMODIJA. Između psalama svi ostanu u kratkoj šutnji.
Ps 1. Dva puta
Antifona 1. Bog je dao te sam zaboravio na očinski dom i učinio me rodnim u zemlji mog siromaštva.
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,+
ne staje na putu grešničkom*
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjemu,
o Zakonu njegovu misli dan i noć.
On je ko stablo zasađeno pokraj voda tekućica*
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,*
sve što radi dobrim urodi.
Nisu takvi opaki, ne nisu takvi!*
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Stoga se opaki neće održati na sudu,*
ni grešnici u zajednici pravednih.
Jer Gospodin zna za put pravednih,*
a propast će put opakih.
Slava Ocu i Sinu*
i Duhu Svetomu!
Kako bijaše na početku tako i sada i vazda*
i u vijeke vjekova. Amen!
Antifona 1. Bog je dao te sam zaboravio na očinski dom i učinio me rodnim u zemlji mog siromaštva.
Ps 8. Božja uzvišenost i čovjekovo dostojanstvo
Antifona 2. Većim je blagom od bogatstva svijeta smatrao porugu Kristova križa.
Gospodine Bože naš,+
divno li je ime tvoje po svoj zemlji,*
veličanstvom nebo natkriljuješ!
U ustima djece i dojenčadi+
hvalu si pripravio protiv neprijatelja,*
da postidiš mrzitelja, tlačitelja.
Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih*
mjesec i zvijezde što ih učvrsti –
pa što je čovjek da ga se spominješ,*
sin čovječji te ga pohađaš?
Ti ga učini malo manjim od anđela,*
slavom i čašću njega ovjenča.
Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,*
njemu pod noge sve podloži:
ovce i svakolika goveda,*
i zvijeri poljske k tome,
ptice nebeske i ribe morske,
i što god prolazi stazama morskim.
Gospodine, Bože naš,*
divno li je ime tvoje po svoj zemlji.
Slava Ocu…
Antifona 2. Većim je blagom od bogatstva svijeta smatrao porugu Kristova križa.
Ps 16. Gospodin – moja baština.
U ovom psalmu pjeva se antifona između kitica koje naizmjence čitaju čitači.
Antifona 3. Ti si, Gospodine, baština moja!
Čuvaj me, Bože,*
jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: „Ti si moj gospodar,*
nema mi blaženstva bez tebe!“
Antifona 3. Ti si, Gospodine, baština moja!
Svetima na zemlji, odličnim ljudima*
sva naklonost moja!
Gomilaju patnje svoje*
koji slijede bogove tuđe.
Ja ljevanica njihovih nalijevat neću*
ime im spominjat neću usnama.
Antifona 3. Ti si, Gospodine, baština moja!
Gospodin mi je baština i čaša:*
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
Na divnu zemlju padoše mi konopi,*
vrlo mi je mila moja baština.
Antifona 3. Ti si, Gospodine, baština moja!
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje,*
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima:*
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče duša,*
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Antifona 3. Ti si, Gospodine, baština moja!
Jer mi nećeš ostavit dušu u Podzemlju*
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu života,+
puninu radosti lica svoga,*
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Antifona 3. Ti si, Gospodine, baština moja!
Slava Ocu i Sinu*
i Duhu Svetomu!
Kako bijaše na početku tako i sada i vazda*
i u vijeke vjekova. Amen!
Antifona 3. Ti si, Gospodine, baština moja!
Čitač: Obilježio si, Gospodine, slugu svoga Franju.
Svi: Znakovima našeg otkupljenja.
Prvo čitanje
Iz knjige Sirahove
Kao blistavo sunce, tako je sjao u hramu Božjemu
Evo onoga koji je za svoga života popravio Dom i u svoje vrijeme učvrstio hram. Brinuo se za narod, oslobodio ga od propasti i utvrdio grad. Kako li krasan bijaše okružen gomilom ljudi!
Kao zvijezda Danica među oblacima i kao mjesec pun i kao blistavo sunce, tako je on stajao u hramu Božjem. Kao sjena duga na blistavim oblacima; kao ruže u proljetne dane, kao grana tamjanova za žara ljetnoga i kao plamen i kad u kadionici; kao vrt od kovana zlata, optočen mnogovrsnim dragim kamenjem; kao maslina puna plodova i kao čempres što se diže u oblake, takav je on bio, kad bi na se metnuo divne haljine i kad bi se uspinjao na sveti žrtvenik.
Okružen vijencem braće svoje: kao mladi cedar libanonski okruživahu ga kao grane palmove. Podigao bi ruke svoje nad svim zborom sinova Izraelovih, da blagoslov Gospodnji svojim ustima izusti i prodiči se njegovim imenom. I ponovio bi svoju molitvu, želeći pokazati snagu Božju.
A sada blagoslovite Boga svemira, koji čini s nama po milosti svojoj; neka nam dadne radosno srce i podari mir našem vremenu na vijeke vjekova.
Pouku mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu i izlio mudrost svojega srca. Blago čovjeku koji o ovom razmišlja i primajući to k srcu postaje mudar. Bude li postupao prema tome, u svemu će biti moćan, jer je svjetlost Gospodnja njegov put.
R. Moj govor i moje propovijedanje nisu bili u uvjerljivim riječima mudrosti* nego očitovanjem Duha i snage.
O. Nisam htio medu vama znati što drugo osim Isusa Krista i to raspetoga. * Nego očitovanjem.
Kratka šutnja u kojoj vjernici razmatraju pročitani tekst.
Drugo čitanje
Iz Pisma sv. Franje Asiškog svim vjernicima
Blagoslovljeni koji ljube Gospodina i čine ono što piše u Evanđelju
Budući da sam sluga sviju, dužan sam da svima služim i da svima uputim miomirisne riječi svoga Gospodina, da vam iznesem riječi našega Gospodina Isusa Krista, koji je Riječ Očeva, i riječ Duha Svetoga, koje su duh i život. Iako je bio nada sve bogat, on je, sa svojom blaženom Majkom, odlučio izabrati siromaštvo. Stavio je svoju volju u volju Očevu rekavši: Oče, neka bude volja tvoja; ne kako ja, nego kako ti hoćeš. Volja je Očeva bila da njegov blagoslovljeni i slavni Sin, kojeg nam je on dao i koji se za nas rodio, prinese sebe kao žrtvu i dar na žrtveniku križa prolivši vlastitu krv. To on, po kojem je sve stvoreno, nije učinio za sebe, nego za naše grijehe, ostavljajući nam primjer da idemo njegovim stopama. On hoće da se svi spasimo po njemu i da ga primamo čistim srcem i neokaljanim tijelom.
Kako su sretni i blagoslovljeni oni koji ljube Gospodina i koji čine onako kako sam Gospodin u Evanđelju kaže: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim i svom dušom svojom a bližnjega svoga kao sebe samoga. Ljubimo dakle Boga i štujmo ga čista srca i čiste pameti, jer on to nada sve traži: Pravi klanjaoci klanjat će se Ocu u duhu i istini. Upućujmo mu hvale i molitve danju i noću jer treba da uvijek molimo i da u tome ne sustajemo.
Treba također da postimo i da se uzdržavamo od mana i grijeha, od suvišnog jela i pića, i moramo biti katolički.
Treba da često posjećujemo crkve. Treba da poštivamo klerike, čak i ako su grešnici, ne samo zbog njih samih, nego zbog njihove službe i jer nam oni pružaju presveto tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista, što ga žrtvuju na oltaru, primaju ga i drugima ga dijele. Budimo svi tvrdo uvjereni da se nitko ne može spasiti osim po krvi Gospodina našega Isusa Krista i po svetim riječima Gospodnjim, koje klerici propovijedaju, navješćuju i drugima dijele. Na posebni način redovnici, koji su se odrekli svijeta, dužni su još više i još veće vršiti, ali ni ovo ne smiju propustiti.
Moramo ljubiti svoje neprijatelje i dobro činiti onima koji nas mrze. Moramo izvršavati zapovijedi i savjete Gospodina našega Isusa Krista. Moramo se odreći sebe i upregnuti svoja tijela u jaram služenja i svete poslušnosti, kao što je svaki Gospodinu obećao. Ne smijemo biti mudri i razboriti po tijelu nego radije biti priprosti, ponizni i čisti.
Nikad ne smijemo željeti da budemo iznad drugih nego radije moramo biti sluge i podložni svakoj ljudskoj ustanovi poradi Boga. A na svima koji to budu činili i koji ustraju do kraja počivat će duh Gospodnji i u njima će prebivati i stanovati; oni će biti sinovi nebeskog Oca, čija djela oni čine; oni su zaručnici i zaručnice, braća i sestre i majke Gospodina našega Isusa Krista. Ljubavlju, koja je Bog, molim i zaklinjem sve vas do kojih dopre ovo pismo, ja brat Franjo, vaš manji sluga, da ove miomirisne riječi Gospodina našega Isusa Krista ponizno i s ljubavlju primite, da ih dragovoljno vršite i potpuno opslužujete. A sve one koji ih dragovoljno prime i shvate, te ako u njima ustraju do kraja, neka blagoslovi Otac i Sin i Duh Sveti. Amen.
R. Čujte glas moj i činite sve što vam naređujem * i naći ćete spokoj dušama svojim.
O. Nasljedujte mene kao što i ja nasljedujem Krista. * I naći ćete.
Nakon drugog čitanja i šutnje pjeva se PJESMA: Bože moj, dopusti mi.
Predsjedatelj:
Sada slijede hvalospjevi iz Starog zavjeta, obogaćeni tekstovima opomena sv. Franje i pjesmama. Hvalospjeve molimo kao i psalme u Službi čitanja, dakle, naizmjence u dva kora. Poslije svakog hvalospjeva pjevat ćemo pjesmu, a poslije svake pjesme slijedi šutnja, nakon koje se nastavlja slijedeći hvalospjev.
Antifona. Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene u rukama vašim.
Hvalospjev I. (Jr 17, 7-8). Blago onome koji se pouzdaje u Gospodina.
Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina*
i kome je Gospodin uzdanje.
Nalik je na stablo zasađeno uz vodu*
što korijenje pušta k potoku:
ne mora se ničeg bojati kada dođe žega*
na njemu uvijek zelenilo ostaje.
U sušnoj godini brigu ne brine*
ne prestaje donositi plod.
Slava Ocu…
Čitač 2:
Iz Opomena sv. Franje:
O nasljedovanju Gospodina
Svi, braćo, gledajmo dobrog pastira koji je, da spasi svoje ovce, podnio muku križa. Gospodina su njegove ovce slijedile u nevolji i progonstvu, u preziru i gladi, u bolesti i u kušnji i u svemu ostalome; i za to su od Gospodina primile život vječni. Stoga je nama, slugama Božjim, velika sramota da su sveci izveli djela, a mi hoćemo da primimo hvalu i čast govoreći o njima.
PJESMA: Bog je moj Spasitelj
Nakon kratke šutnje nastavlja se drugi hvalospjev.
Hvalospjev II. (Sir 14, 20-21a; 15, 3-5a. 6b). Blaženstvo mudraca.
Blago čovjeku koji razmišlja o mudrosti+
i umuje razborito*
koji u srcu svojem proučava Božje putove.
Hranit će ga kruhom razboritosti*
i pojit će ga vodom mudrosti.
On se oslanja na njega i ne posrće+
uzda se u njega i ne sramoti se.*
On ga uzvisuje nad bližnjega njegova.
I vječnu će baštinu dati imenu njegovu*
Gospodin Bog naš.
Slava Ocu…
Čitač 2:
Iz Opomena sv. Franje:
Znanju neka odgovara dobro djelovanje
Apostol kaže: Slovo ubija, a Duh oživljuje (2Kor 3, 6). Slovo je ubilo one koji žele samo riječi znati da bi ih držali mudrijima od ostalih i da bi mogli steći veliko bogatstvo da ga dijele rođacima i prijateljima. I one je redovnike slovo ubilo koji neće da slijede duh božanskog slova, nego više žele samo znati riječi i drugima ih tumačiti. A duh božanskog slova oživio je one koji svako slovo koje znadu i žele znati ne pripisuju tijelu, nego ga riječju i primjerom vraćaju svevišnjem Gospodinu Bogu, komu pripada svako dobro.
PJESMA: Moj je put na tvome putu
Nakon kratke šutnje nastavlja se treći hvalospjev.
Hvalospjev III. (Sir 31, 8-11). Blago onome koji ne trči za zlatom.
Blago čovjeku koji se našao bez krivnje+
i koji nije trčao za zlatom,*
niti se uzdao u novac i bogatstvo.
Tko je taj, da mu čestitamo,*
jer je izvršio čudesna djela u svom narodu?
Tko je tu kušnju prošao i savršen ostao,*
neka mu je na čast!
Tko je mogao zgriješiti, a nije zgriješio,*
i zlo učiniti, a nije učinio.
Njegova će dobra biti trajna u Gospodinu,*
i zajednica će slaviti dobrotu njegovu.
Slava Ocu…
Čitač 2:
Iz Opomena sv. Franje:
O siromaštvu duhom
Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko (Mt 5, 3). Mnogo ih je koji, gorljivo se predajući molitvama i službama, nameću svojemu tijelu mnoge postove i trapljenja, ali se na samu riječ koja se čini da im vrijeđa tijelo, ili zbog koje stvari koja im se oduzimlje, uvrijeđeni stalno uznemiruju. Oni nisu duhom siromašni, jer siromah duhom sam sebe prezire i ljubi one koji ga udaraju po obrazu (Mt 5, 39).
PJESMA: Radujte se, siromasi
Antifona. Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene u rukama vašim.
Sada slijedi evanđelje svetkovine sv. Franje. Svi ustanu, a predsjedatelj svečano navijesti evanđelje. Nakon evanđelja slijedi razmatranje.
Predsjedatelj: Gospodin s vama!
Svi: I s duhom tvojim!
Predsjedatelj: Čitanje sv. evanđelja po Mateju.
Svi: Slava tebi, Gospodine!
Predsjedatelj:
U ono vrijeme reče Isus: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.
Dođite k meni, svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.”
Riječ Gospodnja!
Svi: Slava tebi, Kriste!
Svi sjednu, a zatim predsjedatelj održi razmatranje.
Predsjedatelj:
Gospodine Isuse Kriste, večeras smo okupljeni oko tebe, koji si Kruh života, tu, u crkvi posvećenoj tvom ugodniku i miljeniku sv. Franji, koji te je ljubio svim svojim bićem, koji je vjerno i do kraja opsluživao tvoje evanđelje.
Vjerujemo, Gospodine, da se i ti večeras raduješ s nama i s tvojim i našim Asiškim siromaškom. Naime, slavlje svetoga Franje i tvoje je slavlje jer se ti proslavljuješ u svakome svecu. Tako se želiš i u nama proslaviti. Kao što si ti svojim čitavim životom slavio Oca nebeskoga, tako i mi želimo slaviti tebe i tako slaviti tvoga i našega nebeskog Oca i Duha Svetoga. Jer, ti si jedno s Ocem i Duhom, ti si Bog, savršeno Trojstvo i jednostavno Jedinstvo, kako ti se sveti Franjo obraćao.
Slavimo te, Gospodine, Oče, Sine i Duše Sveti, slavimo te zato što si svoja otajstva objavio malenima, neznatnima, neukima. Da, mudrost ovoga svijeta ne može doprijeti do tebe. Mudrost i sila ovoga svijeta dovode čovjeka do toga da misli da on je gospodar svega, da je svemoćan, da mu nitko ne treba, da je samodostatan.
Po apostolu Pavlu poučavaš nas, Gospodine, istinskoj, tvojoj mudrosti:
Čitač 1:
Iz Prve poslanice Korinćanima:
Ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov. Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih i odbacit ću umnost umnih. Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. (1 Kor 1, 17-25)
Predsjedatelj:
Isuse, tvoja je mudrost mudrost križa. To je sv. Franjo shvatio i živio. Nasuprot tome, svi mi želimo izbjeći križ jer križ je težak, opor, tvrd, zahtjevan, neugodan. Križ nas baca na pod, unosi očaj, tjeskobu i nemir u nas. Teško nam je kad je križ tu, želimo ga izbjeći, želimo da ga ukloniš iz našeg života vjerujući da će nam tako biti lakše.
Ali, nema života bez križa. Otvarajući evanđelje s prvom dvojicom braće, Franjo je treći put otvorio upravo na odlomak kojim pozivaš na prihvaćanje križa.
Čitač 1:
Iz Evanđelja po Luki:
Govoraše Isus svima: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi? Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela.“ (Lk 9, 23-26)
Predsjedatelj:
Križ je tu, htio ja to ili ne, prihvatio ja to ili ne. Mogu uzaludno pokušavati izbjeći križ ili ga mogu prihvatiti i nositi. Tvoj učenik, tvoj istinski učenik, poput Franje spremno i s vjerom uzima križ i nosi ga za tobom.
Istina je, sami ne možemo nositi, slabi smo, lako se umorimo, iscrpimo, dosadi nam i križ i čitav život. Možda pomislimo da je bolje da nas nema ili da barem život nije takav.
No, zato si ti tu, Isuse. Kažeš nam u takvim trenucima blago i ponizno:
Čitač 3:
Dođi k meni! Dođi, moj izmoreni i opterećeni prijatelju! Znam sve tvoje brige. Znam sve tvoje granice. Dođi, ja ću ti pomoći. Dođi i znaj da nikad nisi sam, nikad nisi prepušten sam sebi. Uvijek sam tu, uvijek sam ti spreman pomoći. Ja ću dati snage tvojoj slabosti, ja ću dati svetosti tvojoj grešnosti, ja ću biti svjetlo u tvojoj tami. Ja ću s tobom nositi tvoj križ, ponijet ću sve tvoje brige i tjeskobe, sve tvoje očaje i žalosti, sav tvoj nemir.
Dođi i uči od mene! Uči od mene, svoga Boga, uči od moje poniznosti, uči od moje blagosti, uči od moje strpljivosti, uči od moga predanja u ruke Očeve. Dođi i od mene nauči da je život unatoč križu lijep i sladak, da je život divni dar Božji.
Znam da ti je teško, znam da katkad ne možeš, da poželiš kraj. Ja sam te stvorio, postao sam čovjek poput tebe. Znaj, nitko te ne razumije kao ja, nitko te ne ljubi kao ja koji sam svoj život položio za tebe, svoga prijatelja.
Zato dođi k meni! Ja ću te osvježiti i okrijepiti umornog, ja ću olakšati teret tebi opterećenom, ja ću biti tvoja snaga i tvoj mir i tvoja radost. Ja, Bog tvoj, bit ću s tobom i u tebi i za tebe.
Predsjedatelj:
Gospodine Isuse, Bože i čovječe, zahvaljujemo ti što si s nama i večeras i uvijek. Hvala ti što nam po svojoj Riječi, ali još više po svojoj euharistijskoj prisutnosti govoriš riječi utjehe, ohrabrenja, riječi smiraja i spokoja, riječi nadahnuća i smisla.
Osnaži nas u vjeri!
Daj da poput Franje slavimo tebe i tvoga Oca i Duha u sve dane života svoga!
Neka sav naš život, neka naše misli, riječi i djela, neka naš duh i tijelo kliču tebi i slave te bez prestanka!
A kad god malakšemo, kad god posustanemo, kad god izgubimo smisao i radost života, privuci nas k sebi, dotakni nas svojom dobrotom, dotakni nas i dopusti da i mi dotaknemo tebe, Gospodine naš, koji si blaga i ponizna srca!
PJESMA: Da te samo dotaknem
Svi ustanu i zajednički (u dva kora, jedan neparne, a drugi parne retke) mole himan „Tebe, Boga, hvalimo“. Zvjezdica označava pauzu.
1. Tebe Boga hvalimo,*
tebe Gospodinom priznajemo.
2. Tebe vječnog Oca* sva zemlja poštuje.
3. Tebi svi anđeli,* tebi nebesa i sve vlasti.
4. Tebi kerubi i serafi* kliču bez prestanka:
5. Svet, svet, svet* Gospodin Bog Sabaot.
6. Puna su nebesa i zemlja * veličanstva slave tvoje.
7. Tebe hvali* slavni apostola zbor,
8. Tebe proroka* dična četa,
9. Tebe mučenika* svijetla vojska,
10. Tebe po svem svijetu* sveta uzvisuje Crkva,
11. Oca* neizmjernog veličanstva,
12. Časnoga tvojeg istinitog* i jedinoga Sina,
13. I Svetoga* Tješitelja Duha.
14. Ti Kralju slave,* Kriste,
15. Ti si Očev* vjekovječni Sin.
16. Ti da za naše spasenje postaneš čovjekom,*
nisi se strašio krila Djevice.
17. Ti, svladavši oštrinu smrti,*
otvorio si vjernima Kraljevstvo nebesko.
18. Ti sjediš zdesna Bogu* u slavi Očevoj.
19. Vjerujemo da ćeš doći* kao sudac.
20. Tebe, dakle, molimo, pomozi svojim slugama*
koje si otkupio dragocjenom krvlju.
21. U vječnoj slavi daj,* da se ubrojimo među svete tvoje.
22. Spasi puk svoj, Gospodine,*
i blagoslovi baštinu svoju.
23. I vladaj njima* i uzdiži ih u sve vijeke.
24. Iz dana u dan* blagoslivljamo tebe.
25. I hvalimo ime tvoje u vijeke* i u vijeke vjekova.
26. Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj*
sačuvati nas od grijeha.
27. Smiluj se nama, Gospodine,* smiluj se nama.
28. Nek bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama*
kako se ufamo u tebe.
29. U tebe se, Gospodine, ufam:*
o da ne budem postiđen dovijeka.
Sada predsjedatelj izmoli završnu molitvu.
Predsjedatelj:
Pomolimo se. Bože, ti si serafskom ocu Franji dao da u siromaštvu i poniznosti bude živa slika Kristova. Daj da pođemo njegovim putem, nasljedujemo tvoga Sina i s tobom se sjedinimo u radosnoj ljubavi. Po Gospodinu.
Zatim predsjedatelj uzme veo, pristupi oltaru i blagoslovi sve prisutne Presvetim Oltarskim Sakramentom. Kad odloži Presveti Sakrament na oltar, pjeva se PJESMA: Isus – Emanuel.
Kad završi pjesma, predsjedatelj predmoli Pohvale Božjem imenu.
Predsjedatelj:
Blagoslovljen budi Bog.
Blagoslovljeno njegovo sveto ime.
Blagoslovljen Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek.
Blagoslovljeno Ime Isusovo.
Blagoslovljeno presveto Srce Isusovo.
Blagoslovljena predragocjena Krv Isusova.
Blagoslovljen Isus u presvetom Oltarskom Sakramentu.
Blagoslovljen Duh Sveti Utješitelj.
Blagoslovljena velika Bogorodica, presveta Djevica Marija.
Blagoslovljeno sveto i bezgrešno njezino začeće.
Blagoslovljeno njezino slavno uznesenje.
Blagoslovljeno ime Marije, Djevice i Majke.
Blagoslovljen sveti Josip, njezin prečisti Zaručnik.
Blagoslovljen Bog u svojim anđelima i u svojim svetima. Amen.
Dok predsjedatelj pohranjuje Presveti sakrament, pjeva se Glasnik Velikoga Kralja.
