Plina – Stablina, Baćina: Uređenje okoliša oko sakralnih objekata u župi

Prvi spomen ove crkve nalazimo u matičnim knjigama 1733. godine. Sama crkva obnavljana je tijekom prošlosti u više navrata čime se nastojao zadržati prvotni izgled. Zadnja nadogradnja i proširivanje crkve urađeni su 1779. godine, što je vidljivo na samom pročelju. Zaštitnik, titular crkve jest sv. Ivan Krstitelj, a suzaštitnikom postao je sv. Liberan kojem je dan zavjet Plinjana u postu, molitvi i hodočašću samoj crkvi i svecu u vrijeme dok je španjolica (španjolska gripa) 1918. – 1920. nosila velike žrtve, kako u svijetu, tako i u Plini. Prema pričanju starijih narod je hrlio crkvi žarkom molitvom, prikazujući sebe i svoje najdraže spomenutom svecu, nakon čega je sama španjolica iščezla iz Pline. Zavjetno hodočašće svecu tako se ispunja uoči samog spomena sv. Liberana 23. 7., prisjećajući se nemilih događaja koji su poharali Plinu, kao i sv. Ivanu Krstitelju čiji spomen slavimo 24. 6. Inicijativom i dogovorom samih vjernika koji imaju grobna mjesta na južnoj strani groblja iza zavjetne crkve sv. Ivana Krstitelja na Zavali, uređena je i popločana stara derutna staza između grobnica te su postavljena nova vrata na ulazu u groblje. Još uvijek se čekaju dozvole nadležnih institucija za početak obnove crkve koja je u jako lošem stanju i koja sve više propada.

Toplim i ugodnim subotnjim jutrom 30. siječnja dobri ljudi s Banje i Šarić Struge započeli su radove čišćenja i uklanjanja niskog raslinja oko stećaka i zarasle zavjetne Gospine vigure na Granici, na području Vrbice i raskrižju starih putova Šarić Struge i Banje. Kapelica je na sadašnje mjesto premještena s nedaleke izvorne lokacije za vrijeme gradnje autoceste. Posebnost same kapelice, okružene stećcima i na mjestu nekadašnje istražene gomile, jest i vrijedni kameni reljef nepoznatog kipara koji prikazuje Gospu s djetetom Isusom u rukama. Naspram ostalih župa cijele nadbiskupije, osim velikog broja zavjetnih kapelica, raritet široke Župe Pline itekako je postojanje čak pet vrijednih Gospinih kamenih reljefa razmještenih diljem župe, ugrađenih na mjestu litica pa do samih malenih kapelica od kojih je za svaki reljef zagonetna priča nastanka i zavjeta samog graditelja.

Jedan od prvih koji je sustavno istraživao i sastavio popis poznatih nam kapelica, u početku na Makarskom primorju, a potom i šire, te nam predočio pismenu građu o njima bio je franjevac fra Karlo Jurišić koji je itekako zadužio javnost svojim znanstvenim radom i obogatio nas svojim istraživanjima, kako lokalne, tako i nacionalne povijesti i kulture ovih krajeva. O njihovu je duhovnom značenju i ljepoti fra Karlo zapisao sljedeće:

„O tim našim najmanjim zgradicama (u koje čovjek ne može ući, može ih samo gledati), a razasute su po selima i gradovima, brdima i putovima cijele naše domovine, a najviše po južnoj Hrvatskoj. Jedne su od kamena, druge od cementa. Jedne starije, druge mlađe. Neke su vrlo dobro sačuvane ili su nedavno obnovljene, dok su druge kapelice – invalidi jer su i one bile u ratu ranjavane, a neke su dapače, sasvim „poginule“. I za njima žale mnogi njihovi prijatelji.

A ove što su žive, konkretni su dokumenti vjere u viši nadzemaljski svijet. Plod zavjeta učinjena u teškim životnim časovima. Svjedočanstvo Božjeg uslišanja. I svaka od tih kapelica ima svoju povijest. Kontrastnu povijest – bola i radosti. Kao svaka kušnja koja dobro prođe i donese utjehu.

Mladi čovjek, npr. dignut je u rat. Kod kuće ostavio mladu ženu i nejaku djecu s ostarjelim roditeljima. Jedina mu je želja: vratiti se kući! I učini zavjet. U ratnom vrtlogu bio je stoput u pogibelji života, ali na kraju došao je sretno k svojima. I gradi kapelicu. Ta kapelica na raskrižju i danas nakon stotinu godina simbolizira zahvalnu molitvu preživjelog ratnika: „Hvala Ti, Bože!“

Drugoga su oklevetali da je pokrao tuđi novac. I pravedan čovjek učini zavjet da mu se povrati dobar glas. Novac se nađe. Oklevetani biva i pred svijetom nevin. U zahvalu gradi kapelicu. Ženi umirala djeca. Tužna i žalosna zavjetuje se Gospi da će joj sagraditi kapelicu ako opet dobije dijete i ostane joj na životu. I jednog za drugim rodi tri sina. I sva tri bila su sunce svoje majke sve do njene duboke starosti. Eno i danas kapelica na brijegu svjedoči o njenoj uspjeloj molitvi!

I tako svaka od tih kapelica ima svoj početak u nekoj brizi, žalosti, boli, u jednom uzdahu k nebu. I svaka od njih znači veliku ostvarenu molbu, jedan uspjeli ugovor, pakt s Nebom. Kada čovjeka nešto bolno snađe, najradije reče: „Ajme meni, majko moja!“ To vrijedi i u duhovnom smislu. Između svih Božjih ugodnika ljudi se najviše utječu najboljoj i najsvetijoj Majci, Blaženoj Djevici Mariji. Stoga su naše kapelice najčešće upravo Njoj posvećene. Neke su među njima prava mala remek-djela naše minijaturne pučke arhitekture. Ako se danas mnogo cijeni hrvatsko naivno slikarstvo i kiparstvo, treba se sjetiti i naše naivne pučke arhitekture koja se osobito zrcali u našim malim kapelicama. Mnoge od tih minijaturnih zgradica, koje su zidali nepoznati pučki majstori, zadivljuju nas svojom monumentalnošću. Monumentalnost u minijaturi. To je osobita ljepota.“ (fra Karlo Jurišić, 1972., Gospine kapelice u Makarskom primorju, Marija – vjerski list za Marijine štovatelje. God IX, br. 5, Split, str. 212–213).

U prošlosti velike Župe Plina sva su sela bila povezana s crkvama putovima koji su išli brdskim i šumovitim krajem, putovima kojima je vrijedni plinjanski čovjek hodio k svojim svetinjama i jedni drugima. Naglim iseljavanjem nakon Drugoga svjetskog rata neki su zaseoci potpuno opustjeli, no danas se u njih opet vraća život, obnavljaju se stare kuće i zavičajna zemljana dobra. Jedan od zaboravljenih i zaraslih putova jest i onaj kojim se hodilo od crkve sv. Ivana Krstitelja na Zavali do crkvenog posjeda na kojem se nalazi stara župna kuća i kapela sv. Paškala kod Kule.

U subotu 6. veljače i petak 12. veljače Plinjani iz svih većih mjesta okupili su se i započeli radove čišćenja i pilanja visokog i niskog raslinja na spomenutom putu. Dvjema uzastopnim akcijama očišćen je put u dužini dva kilometra kojim se sada izravno može doći pješice od Zavale, prolazeći uz Janjiće, do samog izlaza na cestovni put kod Kule i stare župne kuće.

Tijekom prosinca 2020. i siječnja 2021. godine Grad Ploče započeo je s uređenjem okoliša župne crkve sv. Jurja u Zavodu, mrtvačnice i groblja u Baćini. Podrezani su stoljetni čempresi i ostala stabla čime se dobio lijep sklad prirodnog okoliša i sakralnog zdanja. Na spremnici i mrtvačnici izvršeni su radovi bojanja i žbukanja te su stavljene pločice na ulaznim stupovima. Provedena je zasebna struja i spojena voda na samom ulazu. Na crkvi su obojana ulazna i bočna vrata. Groblje i crkva dobili su i vanjsku rasvjetu. Crkva sv. Jurja ove godine slavi 400 godina od prvog spomena kao i baćinska crkva sv. Luke. Nažalost, crkva iznutra izgleda jako loše i stoji u istom stanju kao i poslije Drugog svjetskog rata, osim što je 2011. godine promijenjen krov, a prije su postavljeni prozori da se kako-tako zaštiti od daljnjeg propadanja. Prvi koraci i prikupljanje potrebne dokumentacije za procjenu stvarnog stanja i početak njezine zaštite izvršeni su 2020. godine te se čekaju daljnje upute nadležnih institucija i ministarstva.

U vremenu od 30. 12. do 6. 1. dobri ljudi župa Baćine i Pline-Stabline odazvali su se, u ovim teškim vremenima i prema svojim mogućnostima, prikupljanju prehrambenih artikala i higijenskih potrepština za naše sugrađane stradale u potresu pogođenim područja Petrinje, Siska, Gline i drugih okolnih mjesta.

U petak 8. siječnja u ranim jutarnjim satima dva kombija s prikupljenim namirnicama, higijenskim potrepštinama i ostalim od srca darovanim stvarima odvezli smo i predali sve prikupljeno u distribucijski centar Sisačke biskupije u Sisku. Iskreno hvala svima na darovanom za potrebite stradale od potresa, hvala onima koji su razvrstali i spakirali sve te dobrim ljudima koji su nam na raspolaganje dali svoja vozila, kao i Gradu Ploče na podršci.