Po svome svetom križu otkupio si svijet

Nakon što smo objasnili u kojim se životnim i molitvenim okolnostima odvijao razgovor između Križa sv. Damjana i mladog Franje, započinjemo s „čitanjem“ značenja ovoga dragocjenog prikaza križa. Križ je naslikao tehnikom ikone oko 1050. nepoznati autor, vjerojatno neki redovnik i donosi nam duboko i promišljeno tumačenje vazmenog otajstva našega gospodina Isusa Krista. Od trenutka susreta s Križem sv. će Franjo uvijek u svome srcu nositi to otajstvo ljubavi, a darom stigmi u rujnu 1224. nosit će ga zauvijek i na svome tijelu.

Da bismo ispravno shvatili značenje Križa sv. Damjana, korisno je podsjetiti se što je zapravo sveta ikona.To je umjetnička slika napravljena s namjerom da na vjerodostojan način prenese neki motiv iz kršćanske vjere, kako bi nam pomogla da molimo, razmišljamo i živimo s vjerom.

Cilj ikone je da nam otvori vrata u otajstvo nevidljivog Boga, počevši od činjenice da se On učinio vidljivim u Isusu Kristu. Na poseban način želi nas staviti pred Božje otajstvo, kako bi mu se mogli približiti prolazeći putem od osjetilnog opažanja do opažanja srca.

Tko slika svetu sliku, zna da je samo oruđe u rukama Duha Svetoga i da će Duh voditi njegovu ruku tako da će preko svoga djela uspijeti prenijeti neke crte nevidljivog Božjeg lica, neku zraku njegove neusporedive, čarobne ljepote. Zato se umjetnik prije slikanja svete slike treba moliti, razmišljati o Svetom pismu, tražiti put prema poslušnosti Duhu Svetomu.

Isto vrijedi i za čovjeka koji stane pred sliku: shvatit će njezin smisao samo ako je voljan dugo moliti Duha, razmišljati o Svetom pismu i o prikazanim otajstvima. U razmišljanju koje slijedi zaustavit ćemo se na liku Krista koji zauzima središnji dio Križa i sami time odmah privlači naš pogled.

Vaga velikog otkupljenja

Čim stanemo pred ovu sliku ostajemo zadivljeni vedrim i i smirenim Isusovim licem s velikim otvorenim očima. Zašto nas te velike oči gledaju? Radi se, naime, o vrlo starom načinu prikazivanja Isusova lica kršćana iz Egipta, a oni su na taj način željeli dočarati dobrog pastira velikih očiju koji pazi na svoje stado, daje život za svoje ovce i u isto vrijeme je i sudac koji zna sve i neobično milosrdno sudi jer je i sam do kraja dijelio život s nama. Isusove ruke se raširene, a njegovo razapeto tijelo prikazano u obliku „vage velikog otkupljenja, koja uze plijen nad paklom“ (Venanzo Fortunato, VI st.), lijevo Isusovo oko je je kazaljka na vagi, a njegove ruke posude iste. Isus iz ljubavi prema nama i prema svome Ocu daruje sebe i tako trajno unosi ravnotežu u naš život kako zlo i grijeh ne bi težili više od dobra i ljubavi. Upravo u tome se očituje njegovo milosrdno suđenje, u tome je „Božja pravda“ ili „sud koji opravdava“. Isusovo lice je okrunjeno osobitom aureolom, krunom slave: okrugla je i zlatna kako bi se time naglasilo njegovo božanstvo, unutar aureole ucrtan je križ i time pokazuje da je to Sin koji je postao čovjekom i bio ponižen do smrti na križu da bi ponio teret naših grijeha i spasio nas; a u tom križu ucrtan je geometrijski simbol (quincus) i ponavlja se tri puta, što je znak kraljevstva i govori da je Spasitelj došao kako bi ustoličio Božje Kraljevstvo. Najzad, šest pramenova kose spuštaju se na rame Raspetog i podsjećaju nas na šest dana stvaranja: u otajstvu Isusovog križa sve je stvoreno da bi bilo obnovljeno, započinje novi svijet, novo stvaranje, nebesa i nova zemlja, novo čovještvo.

Izvor novoga života

Nastavimo li gledati u to tijelo pribijeno na križ, duboko će nas se dojmiti obilnost krvi koja izlazi iz rana na rukama i nogama te obilnost vode i krvi iz izvora koji se otvara na desnoj strani Isusovog boka. Da bi razumjeli bogatstvo te simbolike, trebamo pažljivo pročitati Ivanovo evanđelje, nadasve 19 poglavlje, koje nam govori o Isusovom raspeću na križ, a koristit će nam i drugi odlomci istog evanđelja kao i Proroci koje 19 poglavlje spominje.

Evanđelist podsjeća na Isusov probodeni bok iz kojeg cure krv i voda, a krv i voda imaju značajnu simboliku u Pismu i u Ivanovom evanđelju. Podsjećaju na „ponovno rađanje iz vode i iz Duha“ i na izvor Duha“, tj. dar krštenja i dar Duha koji nas ozdravlja i pomoću kojega opet postajemo djeca Božja. Podsjećaju nas isto tako na Isusovu krv koja je „pravo piće“, novo i obilno vino mesijanske svadbe, svadbe žrtvovanog Jaganjca, tj. dara Euharistije.

Nadalje, otvoreni bok – prema Ivanu – oživljuje otajstvo uzdignutog Kralja koji sve privlači k sebi i otajstvo vazmenog Jaganjca kojemu neće biti slomljena niti jedna kost. Oživljuje i otvoreno rebro prvog čovjeka Adama od kojeg je napravljena Žena, njegova zaručnica i tako se preko otajstva križa i otvorenog boka Isusa Krista rađa nova Eva -Crkva- majka vjernika, Isusova zaručnica. Rođenje Crkve, dar sakramenata i čitav kršćanski život izviru iz vazmenog otajstva, otajstva uskrslog Isusa koji iz ljubavi daruje cijeloga sebe. Razmatrajući taj otvoreni bok u razmišljanju i molitvi i mi možemo otkriti značenja bitna i za naš život.

Poslušni sluga

Zaustavimo pogled na „suknjici“ pričvršćenoj užetom koja opasava bokove Raspetog. Što je to? Što znači? Još jednom će nam pomoći sv. Ivan podsjećajući nas da je tijekom posljednje večere Isus ustao od stola, da se opasao povezom-pregačom i počeo prati noge svojim učenicima (Iv, 13). Preko toga Isusovog poveza s posljednje večere u njemu prepoznajemo Božjeg slugu koji je najavljen u Knjizi proroka Izaije. Taj povez Isus ima na sebi dok pere noge učenicima, a ujedno je i jedino što na sebi nosi Raspeti i nepogrešivi je znak da se Isusovo služenje sastoji u polaganju života za nas, svojim „pranjem naših nogu“ Isus je ponio teret naših slabosti i svih naših zala, preuzimajući ih sve na sebe zauvijek je prikovao na drvo križa sve ono što oskvrnjuje naše živote.

U svjetlu ovoga Križa jasnije nam je što znači Novi Zavjet (Poslanica Hebrejima) kada Isusa naziva Velikim svećenikom koji je jednom zauvijek izvršio otkupljenje grijeha, ali ne krvlju mrtvih životinja već svojom vlastitom krvlju, tj. darivanjem vlastitoga života. I sada i zauvijek, On posreduje kod Oca za nas. Tako nam je ova slika jasno pokazala da se ispravno kršćansko služenje sastoji u darivanju života i da se darivanje života može ostvariti i u svakodnevnim djelima služenja.

Primjena razmišljanja u molitvi

Pokušaj i ti doživjeti susret s ovom slikom Raspetog kao osobitu priliku i kao dar susreta s dobrim i milosrdnim Božjim licem i s blagotvornim životnim tokom koji teče iz njegovih rana i kao poziv na služenje koje On utjelovljuje.

Zauzmi molitveni stav, zazovi Duha i ponavljaj u sebi „Svoje lice, Gospodine, pokaži mi svoje lice“.
Podvrgni dobrom i blagom pogledu milosrdnog Isusa sve što te tišti, svo zlo koje primjećuješ u sebi i oko sebe, sve slabosti i grijehe. Istodobno ga slavi, priznaj ga Sinom Božjim, svojim Spasiteljem, svojim Gospodinom.
Razmatrajući probodeni bok obnovi uspomenu na svoje krštenje, svetu potvrdu, dar Euharistije i zamoli Gospodina da ti pomogne cijeniti ih u u potpunosti. Sjeti se također i svoga vjenčanja, zamoli za milost da i dalje živiš u iskrenoj i plodnoj ljubavi, konkretnoj u darivanju života.
Razmišljajući o Isusu sluzi ispuni srce zahvalnošću i zamoli i ti za milost da uzmogneš darivati život ponizno služeći, kao Isus.

Moli sa sv. Franjom (OR 5, FF 111):

Slavimo te, Gospodine Isuse Kriste,

u svim crkvama čitavoga svijeta

i blagoslivljamo te

jer si po svome svetom Križu

svijet otkupio.