Proložac: Blagoslov obnovljene stare Gospine crkve na Opačcu
22. kolovoza 2023./
Stara Gospina crkva u Župi Proložac na Opačcu, glavnom izvoru rijeke Vrljike, ishodištu tamošnjeg Gospina svetišta, nakon višegodišnjih obnoviteljskih zahvata konačno je uređena za bogoslužje i 13. kolovoza 2023. blagoslovljena. Blagoslov je po odredbi nadbiskupa Želimira Puljića, apostolskog upravitelja Splitsko-makarske nadbiskupije, obavio imotski dekan i gvardijan fra Zoran Kutleša.
Ovo slavlje uklopljeno je u ovogodišnju trodnevnicu kojom se svake godine vjernici Župe Proložac i okolnih župa pripravljaju za svetkovinu Velike Gospe.
Na početku slavlja župni vikar fra Nedjeljko Jukić izložio je povijesni razvoj svetišta s posebnim naglaskom na sada obnovljenu crkvu na izvoru Opačac. Prema obredniku blagoslova fra Zoran je najprije, uz predviđene molitve, poškropio zidove crkve iznutra i izvana, kao i okupljene vjernike koji su samo manjim dijelom mogli stati u crkvu. U homiliji je istaknuo važnost ovog mjesta za kršćanski identitet i današnja slavlja u Župi Proložac i u cijeloj Imotskoj krajini. Sama pomisao na tisuće i tisuće pobožnika, koji su se ponekad i u pogibeljnim prilikama ovdje okupljali, i na njihove nebrojene žarke molitve poticaj su i opomena i nama da ne zaboravimo što nam znači Majka Božja koju su ovdje od davnine častili naši preci. Nakon homilije fra Zoran je molitvom, škropljenjem i kađenjem blagoslovio oltar izrađen od grubo obrađenih starih grobnih pokrova i nastavio s euharistijskim slavljem.
Svečano pjevanje predvodio je župni mješoviti zbor pod vodstvom s. Terezine Bašić.
Župnik fra Vinko Gudelj na kraju je zahvalio svima onima koji su omogućili obnovu crkve i pomogli u održavanju ovog slavlja. Pozdravio je i potomke graditelja crkve obitelji Franceschi od kojih neki još uvijek žive u Imotskom. Posebno je zahvalio članovima Konzervatorskog odjela u Imotskom na njihovoj stručnosti i predanosti. Najavio je da će se ubuduće svake godine, kao sjećanje na povijesno ishodište svetišta Gospe na Vrljici i kao spomen na ovaj čin blagoslova, bogoslužje prvoga dana trodnevnice odvijati baš u ovoj obnovljenoj crkvi.
fNJ
Povijest Opačca kao ishodišta svetišta Gospe na Vrljici
(Sažetak fra Nedjeljkova izlaganja)
Na temelju prilično oskudnih izvora i arheološki istraženih i konzerviranih ostataka građevina može se donekle iščitati najranija povijest lokaliteta od njegovih antičkih korijena, preko vjerojatnog benediktinskog samostana (od 6. st.) na tom mjestu i kasnije (od kraja 14. st.) dobro posvjedočena franjevačkog obitavališta i crkve u predtursko i tursko doba, zatim premještanja fratara na oko 6 km udaljeni otočić u Prološkom blatu (oko 1600.) do konačna oslobođenja Imotske krajine i protjerivanja Osmanlija (1717. godine).
Važno je napomenuti da se na ovom mjestu tijekom turske vladavine i vjerojatno i prije toga, duboko častila Majka Božja. Franjevci su, zajedno s vjernicima, slavlje obavljali u gluho doba noći kako ih ne bi ometali zulumćari vlastodršci. To se na tom mjestu nastavlja i nakon što su fratri napustili Opačac i preselili se na otočić u Prološkom blatu (”Manastir”) koji je bio bolje zaštićen.
Nakon oslobođenja Imotske krajine od Osmanlija crkva (20×10, s četvrtastom apsidom) i ostale građevine na Opačcu bile su razrušene. Sve to, kao i okolni teren, venecijanska vlast darovala je omiškoj obitelji Franceschi za njihove zasluge u ratu. Već 1719. Franceschi grade dijelom na temeljima stare novu, manju crkvu, posvećenu Gospi od Ružarija. Vlasnici su imali pravo birati kapelana i ubirati milostinju za održavanje crkve. Novim ustrojem pastorala na prostoru makarske biskupije nastaje i Župa Proložac, u čijim se granicama nalazi i Opačac, a župnik je franjevac.
Za tradicionalno Gospino slavlje o blagdanu Velike Gospe, sada u okrilju kršćanske države, župnik i vjernici koriste se novoizgrađenom crkvom i okolnim terenom. Uskoro dolazi do prijepora koji će potrajati više od jednog stoljeća oko raspolaganja milostinjom koja se prikuplja na tu svetkovinu. Konačno, crkvu 1827. teško oštećuje potres i ona postupno ostaje zanemarena. Biskup zabranjuje održavanje bogoslužja u njoj. Župnik i crkveno osoblje 60-ih godina 19. stoljeća dobivaju dopuštenje da za spomenuto slavlje izgrade najprije nedostatnu kapelu (5×4 m), a malo nakon toga i Gospinu crkvu na lokalitetu Durmiševac, oko 600 metara sjevernije. Proslava Velike Gospe odvija se oko nove crkve, a kasnije (od početka 20. stoljeća) i na obližnjoj livadi Lučici, nedaleko od drugih izvora Vrljike: Utopišća i Dva oka. Stara crkva na Opačcu, zbog sporenja oko vlasništva i prava, prepuštena je nebrizi i propada. Početak 21. stoljeća dočekuje kao otužna ruševina. Unatoč tome, na livadi pored nje neprestano se slavila se Velika Gospa prvom misom u ranu zoru te svetkovine te ona i dalje ostaje hodočasničko odredište i u svijesti vjernika povijesna jezgra svetišta.
Sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske i stručnim nastojanjem Konzervatorskog odjela iz Imotskog, a u suradnji sa župnikom fra Vinkom Gudeljom, započela je višegodišnja obnova te povijesne crkve i konačno dovršena o 304. obljetnici njezine izgradnje. Svetište na Vrljici za bogoslužje Velike Gospe sada ima tri uređena prostora za dostojno slavlje i prihvat hodočasnika: Gospine crkve na Opačcu i na Durmiševcu te „otvorenu baziliku” na livadi pored rijeke i u sjeni jasenova, popularno nazvanu „Zelena katedrala”.