“Put sreće. Isusova blaženstva (Mt 5,1-16)”

U izdanju ‘Službe Božje’ izašla je knjiga „Put sreće. Isusova blaženstva (Mt 5, 1-16)“ koju je napisao fra Marijan Vugdelija, redoviti profesor Svetoga pisma na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Knjigu, koja je napisana na 780 stranica, recenzirali su prof. dr. sc. Marijan Mandac i dr. sc. Domagoj Runje, a naslovnu stranicu je oblikovao Ivan Grgat, ak. slikar.

Autor knjige u proslovu knjige piše: „U prosincu 2003. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu organizirao sam međunarodni znanstveni skup pod naslovom ‘Govor na gori (Mt 5-7)’. Godinu dana kasnije tiskan je opširni zbornik radova s toga znanstvenoga skupa pod istim naslovom. 2005. godine izdao sam zasebnu knjigu s naslovom “Očenaš – Molitva Gospodnja”. Nastavio sam u predavanjima i seminarima produbljivati i druge teme iz Govora na gori. Plod je toga rada niz objavljenih studija o pojedinačnim blaženstvima i drugim temama iz ovoga znamenitog govora. Ta su razmišljanja ovdje dijelom preuzeta, prerađena, proširena i osvježena.

Osim nove sinteze, nudimo ovdje nove ideje, za koje se nadamo da mogu pojasniti različite teške točke i pomoći da shvatimo ispravnije kako Blaženstva u njihovoj globali, tako i pojedinosti njihova sadržaja. Isto vrijedi i za čitavi Govor na gori“.

.

PROSLOV

(Fra Marijan Vugdelija)

Sinoda biskupa o Božjoj riječi (2009.) ističe presudno važnu ulogu Biblije u uljuđivanju svijeta. Tu se “Sveto pismo definira kao… ‘materinji jezik Europe’ (Goethe), veliki kodeks svjetske kulture. Umjetnici su umočili svoje kistove u ovu šarenu abecedu priča, simbola, likova koje čine stranice Biblije; oko svetih tekstova, posebno oko Psalama, glazbenici su posložili svoje harmonije; pisci su tijekom stoljeća preuzimali stare pripovijesti pretočene u egzistencijalne prispodobe; pjesnici su se pitali o tajnama duha, beskraja, zla, ljubavi, smrti i života, često prebirući po poetskim izričajima što oživljuju biblijske stranice; mislioci, ljudi znanosti i društvo samo, često su kao uporišnu točku duhovnih i etičkih koncepata uzimali Božju riječ (primjerice Deset zapovijedi) pa i kad su joj oponirali…”[2]. A među najznamenitije stranice Biblije zasigurno spadaju ova tri poglavlja Matejeva evanđelja koja su predmet našega istraživanja.

Poglavlja 5-7 Matejeva evanđelja predstavljala su se tijekom stoljeća kao stranice tipično kršćanske, najsavršeniji izraz evanđeoske poruke[3], jedan od najviših vrhunaca ljudske misli, možda najviši[4]. Važnost i bogatstvo toga Isusova Govora na gori takvi su da prelaze okvire novozavjetne egzegeze i same teologije; oni se sunaravno uklapaju, utječući na njih, u sva područja ljudskoga istraživanja, od problema o Bogu i vrijednosti i smislu individualne egzistencije, do rasprava o obitelji, rastavi braka, preljubu, do uznemirujućih pitanja našega vremena o ratu i gladi, napretku, miru.

Govor na gori (Mt 5,1-7,29) pruža čitatelju zbir izuzetno originalnih ideja. Tvori jednu čvrstu cjelinu, ne toliko na razini izvanjske strukture, koliko na najdubljoj razini misli. Ni Stari zavjet, ni židovski svijet, ni grčko-rimski svijet onoga vremena, ne nude nešto ni izdaleka slično. Nitko ne posjeduje tako bezgranične horizonte, ton bitno neizveden, uistinu autonoman, autohton, kao Govor na gori; sličan ugled, jednu takvu moć sinteze i jednu tako neistraživu dubinu misli, koja se pokazuje još i danas, poslije dvadeset stoljeća istraživanja i življenoga života, kao projekt idealnoga života, mlad, nov, nezastariv, nada za budućnost svijeta. Optika Pavla i Ivana ograničava se bitno na one koji vjeruju u Isusa “Sina Božjega” (Gal 1,15-16; Iv 20,31). Naprotiv, Govor na gori obraća se svakom čovjeku; ne razlikuje Zidova od Grka, muškarca od žene, roba od slobodnoga, mlada od stara, svećenika od laika. Govori čovjeku naprosto, suniverzalnim značenjem[5]. Glas njegovih riječi tako je poseban da ne priziva u sjećanje nikakvu drugu poruku.

Tu Isus otkriva čovjeku na posebno zoran način novu sliku o Bogu i o njemu samome učeći ga “višoj pravednosti” (Mt 5,20), pravednosti Kraljevstva nebeskoga koja traži da bude ostvarena u životu. On nam je u tom Govoru na definitivan i neprevarljiv način otkrio volju Božju. Stoga svaka njegova izjava ima vječnu i neprolaznu vrijednost. Čitajući Evanđelje, čovjek se nikad ne osjeća u tolikoj mjeri izazvanim kao kad čita ulomke Govora na gori. Kao da stoji pred velebnim planinskim vrhuncima koji u isto vrijeme plijene ljepotom, zastrašuju visinom, ali i neodoljivo privlače.

Radikalni zahtjevi Govora na gori nova su pravila ponašanja pripadnika novoga svijeta koja treba provoditi u život[6]. Riječ je o eshatološkoj etici koja je nerazdruživo povezana s dolaskom Kraljevstva nebeskoga. Susret s tim novim svijetom osposobljava nas da živimo tim novim životom[7].

Kako ćemo vidjeti, Isus Govor na gori nije izgovorio najednom mjestu i u jednom dahu. Matej je vješto skupio i povezao njegove riječi koje se tiču biti njegova učenja i zadiru duboko u čovjekov život pred Bogom. Uspjelo mu je da baš tom zgusnutošću Isusova riječ zasja u svoj dubini svoje božanske mudrosti, da se nametne snagom uvjerljivosti[8]. Krist u ovom znamenitom govoru nije ništa izostavio, već nas je naoružao protiv svih starih i novih primamljivih izazova i zasljepljenja.

Sa svojim Blaženstvima kao i s čitavim Govorom na gori Isus je dao kršćanstvu specifičnu fizionomiju. Te su se izjave neizbrisivo utisnule u ljudsko sjećanje. Postojili netko drugi, u prvotnoj Crkvi, kome bi se mogla dodijeliti jedna tako izvorna i tako duboka koncepcija istodobno? Na to pitanje R. Bultmann odgovara: “Od pamtivijeka, zahtjevi Govora na gori bili su priznati među najkarakterističnije elemente Isusove propovijedi”[9]. Razumljivo je onda da se i najoštrija kritika na ponašanje kršćana u povijesti uvijek zasnivala na principima toga Govora[10]?.

Govor na gori stavlja čitatelja pred brojne probleme. Njegove radikalne i paradoksalne izjave[11] izazovne su i zbunjujuće: “Blago siromasima”, “Ne opirite se zlome”, “Ako te netko udari po desnom obrazu, pruži mu i drugi”. Tu se nalazi i najradikalniji zahtjev upućen čovjeku: “Ljubite neprijatelje svoje, molite za one koji vas progone” (Mt 5,44). Te se riječi doimlju. Njihova se istina ne da osporiti[12]. One posreduju duboke uvide u istinski ljudsko[13]. Svaki otvoreni čitatelj dirnut je naukom Govora na gori, tako da on ne može a da ne prizna: da, u osnovi je upravo to istina! Za nas je važno znati da i veliki predstavnici azijatskih religija (npr. Mahatma Gandhi) priznaju Govor na gori kao čistu istinu[14]. Ali, što zapravo znače te izjave? Koje posljedice proizlaze za konkretno ponašanje kršćana, kršćanskih Crkava ili čak takozvanoga kršćanskoga društva? Dade li se iz njih izvesti socijalni program? Ili je riječ samo o religioznom ponašanju koje nema nikakve veze sa svijetom? Žele li nam one upravo radikalnošću svojih zahtjeva posvijestiti da smo mi grješnici i da kao takvi ostajemo upućeni na milost i oproštenje, kako često tvrdi protestantsko tumačenje? Važe li one samo za monahe, dok su za ostale kršćane dostatne jednostavne norme, kako je zastupala katolička srednjovjekovna egzegeza? Trebamo li mi slijediti A. Schvveitzera, koji te izjave shvaća kao “Interimsethik”, kao moralne upute “apokaliptičara” Isusa, koje dolaze iz osvjedočenja o skorom svršetku svijeta i koje su s izostankom naviještenoga dolaska Kraljevstva izgubile mogućnost ostvarivosti?

Tko samo ljubi vlastite prijatelje, tko samo daje da bi ponovno dobio, tko je prijateljski samo s istomišljenicima, taj ostaje zarobljen u začaranom krugu egoizma. Slobodu nalazi tko ima odvažnosti da ljubi i svoje neprijatelje; život dobiva tko je spreman izgubiti ga radi pravednosti; mir nalazi tko prekine rat protiv Boga, protiv drugih i protiv sebe samoga.

Blaženstva pokazuju za koga kuca Isusovo srce; a da ono kuca za siromahe, za žrtve nasilja, za one koji nepravedno moraju trpjeti – to pokazuju mnoga njemu otvorena srca, pa i onih koji se ne ispovijedaju kršćanima. Friedrich Durrenmatt svjedok je da se Isusu ne odriče pristanak na te riječi, čak i kad se njegovo bogosinstvo odbija. Za članove Crkava to nije nevažno. Isusu, moralnom uzoru, Isusu, učitelju pravednosti i čovještva, Isusu, kritičaru licemjerstva i samopravednosti – tom Isusu daruju vjeru i oni koji nisu s Crkvom familijarni[15]. Ovaj Isusov govor izvršio je silan utjecaj na uljuđivanje svijeta kroz dva tisućljeća.

Isus nije došao da uspostavi svjetsko, ovozemaljsko kraljevstvo, nego duhovno kraljevstvo, novi svijet, svijet novih odnosa među ljudima i između ljudi i Boga. Kako bi se ti novi odnosi trebali uređivati i u kojem bi se duhu trebali živjeti, to pokazuje Isus u ovom znamenitom govoru. Govor na gori njegov je veliki manifest. Isus se ne zadovoljava s uputama s brda Sinaja, on želi prodrijeti do Božje pranamjere; usuđuje se biblijsku zapovijed ljubavi prema bližnjemu dovesti do njezinih posljednjih konsekvenci, da svima nama ucijepi idealnu sliku o mogućem čovještvu, koja nam ne dopušta da se mirimo s prosječnim čovještvom. On nam tu predlaže realnu utopiju koja ne mora ostati na papiru. Isus iz Nazareta poziva nas i potiče da se odvažimo na taj put istinskoga očovječenja u neumornom nasljedovanju Boga, koje u Bibliji važi kao najsvetija od svih zapovijedi.

Zanimljivo je da Isusova riječ ništa nije izgubila na privlačnosti ni nakon dvadeset stoljeća: kroz stoljeća je preobražavala ljude i društva a i danas je izvor nadahnuća milijuna ljudi. Kad danas čitamo njegov Govor na gori, primjećujemo da je još uvijek aktualan, kao da u njemu čitamo svoju vlastitu situaciju i sud nad njom. Izrečen je na jednostavan i istodobno dubok način, upotrebljavajući primjere i prispodobe svagdašnjeg života. Osvrćući se na taj Isusov govor, Michael Grant reći će: “Nitko nikada nije znao bolje od Isusa izraziti najdublje misli na najjednostavniji način”[16].

Ovaj znameniti evanđeoski odlomak trajno je privlačio pažnju čitatelja. Tijekom kršćanske povijesti o njemu se beskrajno mnogo promišljalo i napisalo. Prvu monografiju “De Sermone domini in monte ” zahvaljujemo Augustinu[17]. Nema teksta u Novom zavjetu kojega bi povijest djelovanja bila značajnija od ove Govora na gori[18].

Isusov Govor na gori možda je onaj kršćanski tekst koji je našao najsnažniji odjek i udivljenje izvan kršćanskoga tabora. U njemu je našao nadahnuće za svoj nenasilniotpor poznati hinduist Mahatma Gandhi[19]. Uzvišenost Isusova nauka u Govoru na gori privukla je pozornost i židovskih istražitelja dvadesetoga stoljeća[20]. U središtu njihova interesa stoji posebno Isusova zapovijed ljubavi i njegov zahtjev za odricanjem od sile. Svi oni Isusa osjećaju “kao svoga velikog brata”[21] a u Govoru na gori vide njegov “veliki manifest”[22] onoga što znači biti kršćanin.

G. Barth smatra da “ne postoji nijedan drugi tekst Novoga zavjeta koji je Crkvu tako držao u dahu i uvijek iznova uznemirivao kao Govor na gori”[23]. Njegovi zahtjevi u povijesti izlaganja postali su najtežim problemom, koji do danas djeluje uznemirujuće. Radikalnost zahtjeva izazivala je uvijek iznova protest protiv nedostatka kritičnosti s kojim su kršćani preuzeli svjetske načine ponašanja. Prije svega stavljala je ta radikalnost tumače uvijek iznova pred pitanja: Kako se zahtjevi Mt 5 – 7 trebaju shvatiti, kome oni važe i jesu li oni ispunjivi?

Ovih posljednjih deset godina posebni predmet moga znanstvenoga zanimanja bio je Govor na gori. U prosincu 2003. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu organizirao sam međunarodni znanstveni skup pod naslovom “Govor na gori (Mt 5 – 7)”. Godinu dana kasnije tiskan je opširni zbornik radova s toga znanstvenoga skupa pod istim naslovom. 2005. godine izdao sam zasebnu knjigu s naslovom “Očenaš – Molitva Gospodnja”. Nastavio sam u predavanjima i seminarima produbljivati i druge teme iz Govora na gori. Plod je toga rada niz objavljenih studija o pojedinačnim blaženstvima i drugim temama iz ovoga znamenitog govora. Ta su razmišljanja ovdje dijelom preuzeta, prerađena, proširena i osvježena.

Osim nove sinteze, nudimo ovdje nove ideje, za koje se nadamo da mogu pojasniti različite teške točke i pomoći da shvatimo ispravnije kako Blaženstva u njihovoj globali, tako i pojedinosti njihova sadržaja. Isto vrijedi i za čitavi Govor na gori.

Čitatelji koji nisu zainteresirani ili koje previše zamara ulaženje u problematiku podrijetla teksta, njegove predaje i redakcije, mogu odmah prijeći na tumačenje sadržaja. Isto vrijedi i za bilješke.

____________________

2 Navedeno prema: F. Manns, Osvrt na Sinodu, u: Biblija danas 3 (2009.), str. 11.

3 W. Trilling vidi Govor na gori kao zgusnuto Evanđelje ili “Evanđelje Evanđelja”: navedeno prema: I. Dugandžić, Nova pravednost (KS), Zagreb, 1991., str. 6. Drugi ga vide kao samu “jezgru kršćanske poruke uopće” : F. W. Kantzenbach, Die Bergpredigt (Kohlhammer), Stuttgart-Berlin-Koln-Mainz, 1982., str. 7.

4 Herbert Tichy napisa: “Postoje, tako bih ja želio vjerovati, par stvari na svijetu, koje su savršene i ne mogu se nadmašiti, koje u obliku, zvuku ili duhovnosti nešto konačno predstavljaju: npr. statua iz stare Grčke, Beethovenova simfonija, rečenica iz Govora na gori” (navedeno prema: Th. Blievveis, Sie alle liebten die Bibel, Klosterneuburg, 1958., str. 127).

5 Veliki hinduist M. Gandhi često je ponavljao: “Govor na gori je onaj koji me je pomirio s kršćanstvom” (M. Gandhi, Pensieri, Vicenza, 1968., str. 54). Usp. J. Vadakkedom, Proclamation of the Kingdom of Heaven: The Structural Key to the Gospel of Matthew, u: Bible Bhashvam 1 (2010.), str. 3-33, ovdje 32.

6 Matej je usredotočen na kršćansku praksu. Kršćanin je tko živi u skladu s Isusovim zahtjevima. Zato naglašava jedinstvo nauka odnosno slušanja i vršenja (Mt 5,19; 7,21-23). Za Mateja kao i za čitavu Crkvu do vremena reformacije bilo je jasno da je Govor na gori provodiv. On se ne samo mora vršiti nego se on i može vršiti. Bog je dao zapovijedi koje se mogu ispuniti, inače bi bio začetnik grijeha. Među izlagačima 20. stoljeća D. Bonhoefer i L. Ragaz igraju veliku ulogu. Obojica zahtijevaju potpuno provođenje u praksu Govora na gori. Na toj crti nalazi se i Lav Tolstoj.

7 Vidi: F. Zeilinger, Zwischen Himmel und Erde. Ein Kommentar zur “Bergpredigt Matihaus 5 – 7 (W. Kohlhammer), Stuttgart, 2002., str. 15. 118. Taj odnos između Govora na gori i kraljevstva Božjega Luz ovako opisuje: “Govor na gori ne pretpostavlja Kraljevstvo, nego je on to. Odatle proizlazi: navještaj i nauk odnose se kod Mateja ne kao obećanje spasa i imperativ, jer i navještaj cilja na imperativ, a i nauk upućuje na Kraljevstvo. Navještaj Kraljevstva stavlja zahtjev u svoj od Boga postavljeni i obećani horizont, dok obrnuto nauk konkretizira zahtjev Evanđelja. Drugim riječima, kod Mateja evanđelje ima oblik nauka a zakon oblik navještaja” (U. Luz, Das Evangelium nach Matthaus, I – EKK-, Zurich-Neukirchen-Vluyn, 1997., str. 183).

8 Osvrćući se na riječi ovoga znamenitog govora, Friedrich Durrenmatt, veliki švicarski pisac i dramatičar, nakon svoga povratka iz Izraela 1980. godine napisa: “Riječi ovoga Zidova, koji se zvao Isus iz Nazareta, da li je on njih rekao ili nije, dostaju mi. Ne uvjerava me podrijetlo riječi, nego riječi” (u: Zusammenhange, Zurich, 1980., str. 15). U istom članku taj autor ovaj Isusov govor označuje kao “najsnažniji govor, koji ja poznam, govor nad govorima” (Ondje). Podrobnije o tome, vidi: H. Weder, Ein pazijistisches Verstdndnis des Friedens in der Bergpredigt?, str. 11-17; T. Soding, Die Predigt Jesu und die Kirche aufdem Berg der Seligpreisung, u: Geist Leb 6 (2000.), str. 405-415, ovdje 405.

9 R. Bultmann, Jesus, Berlin, 1926., str. 84. A. Rebić za ovaj govor reče da je to jedan “od najglasovitijih govora stoje ikad izrečen u povijesti čovječanstva” (Blaženstva, KS, Zagreb, 1986., str. 7).

10 Usp. L’ Empereur Julien, Oeuvres completes, ed. J. Bidez, tom I, dio 2., pismo 115, Pariš, 1924., str. 196; K. Marx – F. Engels, Werke, I, Berlin, 1957., str. 101: “Ne kažnjava li svaki trenutak vašega praktičnog života vašu teoriju kao laž? (…). Pružate li desni obraz onome tko vas udari po lijevom, ili idete na sud zbog uvrede? A to vam Evanđelje zabranjuje.” Osim toga, predbacuje se Crkvi da se ponašala kao država, vodila svoju politiku, imala svoje banke; nije uvijek bila Crkva siromaha nego u savezu s bogatašima, sudila i osuđivala, uklanjala svoje neprijatelje, stoje sve u protivnosti s učenjem Govora na gori.

11 Da istakne paradoksalnost Blaženstava, netko je napisao Anti-govor na gori. Jedno od anti-blaženstava glasi: “Izdani su, koji gladuju i žeđaju za pravednošću, jer sila ide pred pravom, a novac vlada svijetom” (F. W. Kantzenbach, Die Bergpredigt, Stuttgart-Berlin-Koln-Mainz, 1982., str. 18).

12 C. F. von Weizsacker izjavljuje: “Kad sam čitao tekst Govora na gori i pitao se: ‘Možeš li misliti da to nije istina?’, morao sam odgovoriti: ‘Ne, to ne možeš misliti'” (Der Garten des Menschlichen –Hanser Verlag -, Miinchen, 1977., str. 446).

[13] Usp. H. Weder, Einblick ins Menschliche. Anthropologische Entdeckungen in der Bergpredigt (1989.), u: Isti, Einblicke ins Evangelium. Exegetische Beitrage zur neutestamentlichen Hermeneutik, Gottingen, 1992., str. 263-285.

[14] Usp. F. W. Kantzenbach, Die Bergpredigt (W. Kohlhammer), Stuttgart-Berlin-Koln-Mainz, 1982., str. 113.

[15] Vidi: T. Soding, Die Predigt Jesu und die Kirche aufdem Berg der Seligpreisung, u: Geist Leb 6 (2000.), str. 409. 

[16] M. Grant, Jesus (G. Liibke Verlag), Bergisch Gladbach, str. 116.

17 Na samom početku Augustin nam iznosi na vidjelo razlog svoga izbora da se pozabavi ovim tekstom: “Onaj tko bude meditirao pobožno i ozbiljno Govor koji je naš Gospodin izrekao na gori, vjerujem da će tu naći savršeni model kršćanskoga života (quantum ad mores optimos pertinet, perfectum vitae christianae modum ).” Više o tome, vidi: S. Pinckaers, Le Commentaire du Sermon sur la montagne par Saint Augustin et la morale de Saint Thomas, u: Revue d’ ethiaue et de Theologie morale 253 (2009.), str. 10.

[18] Usp. J. Vadakkedom, Proclamation ofthe Kingdom ofHeaven: The Structural Key to the Gospel of Matthew, u: Bible Bhashyam 1 (2010.), str. 11.

19 Vidi: L. Fischer, Mahatma Gandhi. Sein Leben und seine Botschaft an die Welt (Biirgers Taschenbiicher), 1993., str. 13.

20 Pet židovskih autora tijekom 20. stoljeća temeljito je proučavalo Isusov Govor na gori: J. Klausner, Jesus von Nazareth, seine Zeit, sein Leben und seine Lehre, Berlin, 1922.; D. Flusser, Jesus in Selbstzeugnissen und Bilddokumenten, Reinbek b. Hamburg, 1968.; Sch. Ben-Chorin, Bruder Jesus. Der Nazarener in judischer Sicht, Munchen, 1967.; Isti, Von Antlitz zu Antlitz, Berlin, 1989.; P. Lapide, Die Bergpredigt – Utopie oder Programm?, Mainz, 1992.; G. B. Ginzel (Hg.), Die Bergpredigt: judisches und christliches Glaubensdokument. Eine Synopse, Heidelberg, 1985. Promatrajući Isusa iz židovske perspektive, ovaj potonji autor priznaje Učitelju “sposobnost da židovski nauk zgusne u niz pamtljivih izjava. Primjer za to je Govor na gori. Isus ne raspravlja za i protiv, nego predstavlja bit onoga što on osjeća kao pravi put za nadvladavanje zla” (str. 27).

21 Sch. Ben-Chorin, navodeći izjavu svoga učitelja Martina Bubera, izražava svoje vlastito stajalište prema Isusu: “Ja sam od mladosti Isusa osjećao kao svoga velikog brata” (Von Antlitz zu Antlitz, str. 45).

22 P. Lapide, Die Bergpredigt – Utopie oder Programm?, str. 12.

23 G. Barth, Bergpredigt I. Im Neuen Testament, u: TRE 5 (1980.), str. 603-611, ovdje 611.

                                                             * * * * * * * * * *

SADRŽAJ

PROSLOV……3

I. UVODNI DIO …9

• 1. Metoda: Predaja i redakcija …9
• 2. Smještaj Govora na gori u Matejevu evanđelju…13
• 3. Dvije verzije Govora na gori…14
• 4. Naslovnici Govora na gori…30
• 5. Starozavjetna i židovska pozadina Govora na gori …36
• 6. Modeli tumačenja Isusova Govora na gori kroz povijest…42
• 7. Obvezatnost i ostvarivost zahtjeva Govora na gori …60
• 8. Teološko i povijesnospasenjsko utemeljenje biblijskoga morala…68
• 9. Društvena i politička upotrebljivost Govora na gori…77
• 10.Govor na gori: putokaz istinskoga očovječenja i usrećenja…93

II. DRUGI DIO

TUMAČENJE BLAŽENSTAVA (Mt 5,1-12)

• Uvodni dio
• 1. Blaženstva u starini…97
• 2. Blaženstva i Govor na gori  .111
• 3. Dvije verzije Blaženstava: sinoptička usporedba…113
• Tumačenje teksta
• 1. Tumačenje uvodnih redaka (Mt 5,1-2)…134
• 2. Tumačenje pojedinačnih blaženstava (Mt 5,3-12)…142

A. Prvo blaženstvo:

“Blago siromasima duhom: njihovo je Kraljevstvo nebesko!” (Mt 5,3)…144

• 1. Predaja i redakcija prvoga blaženstva…145
• 2. Tumačenje blaženstva siromaha u njegovu izvornom obliku: “Blago siromasima” …150
• 3. Obećanje Kraljevstva: “Njihovo je Kraljevstvo nebesko”…227
• 4.  Zaključne misli…248
• 5.  Tumačenje blaženstva siromaha u Matejevoj verziji: “Blago siromasima duhom” …255
• 6.  Sažetak rezultata…307
• 7.  Zaključne misli …313

B. Drugo blaženstvo:

“Blago onima koji tuguju: oni će se utješiti!” (Mt 5,4) …. 318

• 1.  Predaja i redakcija…319
• 2.  Tumačenje prvoga dijela blaženstva: “Blago onima koji tuguju!” …321
• 3.  Tumačenje drugoga dijela blaženstva: “Oni će se utješiti!” …337
• 4.  Zaključne misli…340

C. Treće blaženstvo:

“Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!” (Mt 5,5) …342

• 1.  Podrijetlo i položaj blaženstva krotkih …343
• 2.  Tumačenje prvoga dijela blaženstva: “Blago krotkima!”…346
• 3. Obećanje: “Oni će baštiniti zemlju” …373
• 4. Zaključne misli …382

D. Četvrto blaženstvo:

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!” (Mt 5,6)…385

• 1.  Predaja i redakcija…386
• 2.  Tumačenje prvoga dijela blaženstva: “Blago gladnima i žednima pravednosti” …390
• 3. Obećanje: “Oni će se nasititi”…436
• 4. Zaključne misli…440

E. Peto blaženstvo:

“Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!” (Mt 5,7) .. 444

• 1. Podrijetlo petoga blaženstva …445
• 2. Tumačenje prvoga dijela blaženstva: “Blago milosrdnima” …447
• 3.  Obećanje: “Oni će zadobiti milosrđe” …489
• 4.  Zaključne misli…490

F. Šesto blaženstvo:

“Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!” (Mt 5,8)…494

• 1. Tumačenje prvoga dijela blaženstva: “Blago čistima srcem”…495
• 2. Obećanje “čistima srcem”: “Oni će Boga gledati!” …516
• 3.  Blaženstvo “čistih srcem” u kršćanskoj refleksiji kroz povijest …524
• 4.  Zaključne misli…527

G. Sedmo blaženstvo:

“Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!” (Mt 5,9) ...529

• 1.  Podrijetlo sedmoga blaženstva…531
• 2.  Mir u Bibliji …533
• 3. Tumačenje prvoga dijela blaženstva: “Blago mirotvorcima”…558
• 4. Tumačenje drugoga dijela blaženstva: “Oni će se sinovima Božjim zvati” …. 580
• Dodatak – Sv. Franjo Asiški: povijesno oprimjerenje blaženstva mirotvoraca…590
• 5. Zaključne misli…597

H. Osmo blaženstvo:

“Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je Kraljevstvo nebesko!” (Mt 5,10) …600

• 1. Predaja i redakcija…602
• 2. Tumačenje prvoga dijela blaženstva: “Blago progonjenima zbog pravednosti”…605
• 3.  Tumačenje obećanja: “Njihovo je Kraljevstvo nebesko!” …625
• 4.  Zaključne misli …626

I. Deveto blaženstvo:

“Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!” (Mt 5,11-12) …630

• 1.  Uvodne opaske…631
• 2.  Predaja i redakcija…633
• 3.  Tumačenje prvoga dijela blaženstva: “Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!” …643
• 4. Tumačenje drugoga dijela blaženstva: “Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!” (Mt 5,12a) …657
• 5. Tumačenje trećega dijela blaženstva: “Ta progonili su tako proroke prije vas!” (Mt 5,12b)…673
• 6. Zaključne misli…684

III. TREĆI DIO

Tumačenje zaglavka Blaženstava: Sol zemlje i svjetlo svijeta (Mt 5,13-16)

• 1.  Uvodne opaske…687
• 2.  Izgradnja i struktura Mt 5,13-16…689
• 3.  Predaja i redakcija…690
• 4.  Odnos s kontekstom…696
• 5.  Tumačenje prvoga logiona: “Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se soliti? Nije više ni za što, nego da se baci vani i da ljudi po njoj gaze” (Mt 5,13) …698
• 6. Tumačenje drugoga logiona: “Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod varićak, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima” (Mt 5,14-16) …711

IV. ČETVRTI DIO

Zaključne misli o Blaženstvima …731

.

V. SAŽETAK – SUMMARY…741

.

VI.BIBLIOGRAFIJA …749

.

VII. SADRŽAJ …771