
Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću
U izdanju Ogranka Matice hrvatske u Sinju objavljena je knjiga “Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću” koju je napisao fra Josip Ante Soldo. Knjiga je izašla iz tiska u svibnju 2011. godine, a urednik je fra Mirko Marić. Knjigu je grafički uredio Jakov Borković, a lekturu i korekturu je učinio Ivan J. Bošković.
.
Štovani čitatelji!
Godine 1995. Ogranak Matice hrvatske u Sinju objavio je prvu knjigu fra Josipa Ante Solde Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, a dvije godine kasnije i drugu knjigu pod istim naslovom. Kako je prva knjiga rasprodana, a i druge ima još nešto malo primjeraka, odlučili smo ponovno tiskati i prvu i drugu u jednoj knjizi pod istim naslovom.
Ovo fra Jozino djelo upoznaje čitatelje o dobru i zlu hrvatskog puka na prostorima Sinja i cetinskog kraja. Knjiga govori o ekonomskim i političkim prilikama, krvavim borbama, neuspješnoj opsadi i uspješnoj obrani, Mletačkoj Republici, o građanskom i vojnom uređenju, o stočarstvu, trgovini i obrtu, rudniku i ljevaonici na Perući, o samostanu, crkvi i Čudotvornoj Gospi Sinjskoj o vjerskom ozračju, o kulturi i školstvu… i još mnogo korisnog i zanimljivog štiva.
Fra Jozo je ovo djelo posvetio: Onima koji su stvarali i stvaraju junačku povijesnicu Sinjske krajine, onima koji su je oplemenjivali i oplemenjuju duhom i kulturom. Mnogo ih je, ali fra Jozo je na samom vrhu.
Ogranak Matice hrvatske u Sinju, ponovnim izdanjem ovog velebnog i značajnog djela, odaje priznanje fra Jozi, njegovom neumornom istraživačkom i kulturnom radu i njegovim djelima uopće.
Za izlazak, ove knjige na svjetlo dana moram zahvaliti Ogranku Matice hrvatske u Sinju koji je prikupio sredstva i podmirio tiskarske troškove. Hvala priznatom fotografu gospodinu Zoranu Alajbegu koji je sve crteže i fotografije pročistio i obnovio. Hvala svima koji su na bilo koji način pomogli da ovo djelo imamo u rukama.
I na kraju, dragi čitatelji, djelo našeg fra Joze najtoplije preporučujem svima, ono će nas poučiti kako se živjelo i što se sve dogodilo u 17. i 18. stoljeću na prostorima Sinja i cetinskog kraja.
Urednik Fra Mirko Marić
.
SINJSKA KRAJINA U 17. I 18. STOLJEĆU
KNJIGA PRVA
SINJSKA KRAJINA U 17. i 18. STOLJEĆU
Nakon više ratova, teških razaranja, vremena krvavih borbi, osveta i opće nesigurnosti, nakon izmjena stanovništva i granica, tek u 18. stoljeću sinjsko je područje u cijelosti oblikovano i zadobilo granice sačuvane gotovo do danas. Ono je obuhvaćalo prostrano područje od Otišića do granica Poljica (N-S), od vrhova planine Dinare do sela Prugova i vrhova Svilaje (E-W). U tim ratnim ali i mirnim vremenima granice su se mijenjale i detaljnije određivale.
Nakon morejskog rata (1684.-1699) sinjsko je područje bilo neprirodno podijeljeno između Mletačke Dalmacije i Osmanlijskog carstva. Granica je išla ravnim i polukružnim crtama, bez prekocetinskih krajeva, a i samo je Sinjsko polje bilo prepolovljeno. Tek požarevačkim mirom (1718.) granica je prebačena na vrhove Dinare. Sa zapadne strane granica je određena koncem 17. stoljeća, pa je tako sinjsko područje graničilo sa splitskim, trogirskim i kninskim.
Godine 1721. odredio je opći providur Alvise Mocenigo da se granica prema Imotskoj krajini proteže od rijeke Cetine iza Novih Sela i da kreće prema sjeveru na Dobranje i Aržano, a zatim vrhovima Dinare.[1] Od Novih Sela prema zapadu granica je bila rijeka Cetina, a od nje je granica išla ispod sela Biska i Dicma, preko Osoja na Prugovo-Broćanac (Vučevica) i odatle na Muć, a potom brdom Svilajom do sela Maljkova i preko rijeke Cetine na vrh Dinare, iznad sela Bitelića, Bajagića i Obrovca. Brdska granica prema Bosni (Livnu) išla je vrhom planine, osim što je u polukrug obilazila kulu na Prologu, koja je pripadala Osmanlijskom carstvu, dok je Bili brig pripadao Mletačkoj Republici. Granica se zatim protezala vrhovima brda iznad prekocetinskih sela: Gale – Gljeva, Otoka – Udovičića, Rude, Graba – Veliča kao i brdovitih sela Tijarice, Roža i Voštana, na Kamensko i Tijaricu.
Time su granice bile uglavnom određene. Kako nisu točno označene, nastajali su česti nesporazumi. Stoga je opći providur 19. kolovoza 1727. ponovno odredio granicu između Sinjske i Imotske krajine. Od rijeke Cetine, od mjesta Drinac, određeno je da granica ide prema Bilom Buku, otprilike iznad Novih Sela, te prema sjeveru do vrha brda Huma, tako da su Ugljane pripale Sinju, a dio Novih Sela Zadvarju. Na vrhu Huma bila je tromeđa između Zadvarskog, Imotskog i Sirijskog kraja. Od Huma granica je išla na brdo Pećun. U Čerin polju sedam pojata seljana Biorina pripalo je Sinju, a drugi dio sela Imotskom. Budimiri su, naprotiv, pripali Sinju. Od brda Pećun do Aržana s juga se prostirala Sinjska krajina, kako je odredio Mocenigo, tako da joj je pripadalo i cijelo selo Aptovac koje je do tada bilo podijeljeno po polovici. Odatle je granica išla prema Aržanu na »Maglica greb« u šumi, a s juga su bile zemlje u – Bailin zgonu« (tor) koje je obrađivao neki Pavić. Ispod te crte Sinju su pripadali Aptovac, »Bailin zgon« i Tijarica Od Pavićevih zemalja granica je išla prema sjeveru gdje su postavljena dva znaka, jedan između stabala na Klini u Solinama, a drugi na vrhu Dakelića gradine. Odatle se granica protezala prema sjeveru na državnu granicu kod Karanosića kuća Cijelo Aržano je pripalo Imotskoj, a Kamensko Sinjskoj krajini.[2]
Također 1733. godine, zbog pograničnih pastirskih razmirica, ispravljena je granica između Maljkova i Otišića.[3] U nazočnosti vrličkog serdara Radnica i sirijskog Vučkovića, kao i harambaše Jadrijevića, zaključeno je da granica ide od Cetine, gdje su se na kninskoj i sinjskoj strani dizale kule, Krivom Dragom na brdo Svilaju, tako da su dolina sa svilajskim vrhom i Bukov vrh ostali Maljkovu, a dvije doline pašnjaka Poda selu Otišiću. Od Krive Drage granica se preko Cetine penjala uz Laktac prema Vrdovu, a zatim vrhovima Dinare – Prologa do Aržana.
Međutim, nejasno je bilo pripada li Prugovo Sinjskoj krajini. Naime, godine 1756., 9. lipnja, izgorjela je kuća Marka Bašića pok. Todora Šteta je iznosila osam tisuća lira Kako je Marko imao brojnu, ali žensku čeljad (osam-naestero) i bio siromah, te stanovao u nepokrivenoj kući, kako je 5. studenoga 1757. posvjedočio prugovski župnik fra Andrija Mandić,[4] postavilo se pitanje kome pripada Markova kuća: Sinju ili Klisu. Harambaša, alfir i glavari potvrdili su pred župnikom da je kuća na sinjskom području, protivno tvrdnji kolunela Ivana Jurića koji je nijekanjem te činjenice želio osloboditi krivce počinjenog nedjela, a krivci su bili iz Lučana.
Slika Sinjske krajine izrađena je 1785. godine, za epidemije kuge, a napravljena je pod nadzorom Paula Emilija Canala. Karta je uglavnom upotrebljiva, premda ima nepreciznosti u lokaciji mjesta, poput onih Bisko – Dicmo, Trilj – Vedrine, Prugovo – Konjsko, i dr.
U ovako određenom prostoru odvijao se život ljudi što su se iz Bosne i Hercegovine doselili da bi iskorištavali plodne oranice na granicama Hrvatačkoga i često plavljenoga Sinjskoga polja, da bi se koristili bogatstvom voda i uzgajali stoku na prostranim pašnjacima Dinare i Svilaje. Život, težak i naporan, satkan od tuge i veselja, prpošnosti i tmurnosti, žalosti i radosti, stiješnjen boleštinama i neimaštinom, zagorčen mržnjom ali i oplemenjen ljubavlju, strastven u krajnostima i zanosan u molitvi i predanju, dakle bogatstvo svih tih životnih oblika i manifestacija želimo uprisutniti u knjizi sastavljenoj iz dva dijela.
U prvom dijelu obuhvatili smo njezin cetinski dio, oslobađanje od osmanlij-ske vlasti, njeno naseljavanje, borbe za mrvu zemlje, stvaranje upravnoga i vojničkog uređenja, postanak varoši – grada ispod sure tvrđave, dok ćemo u drugom dijelu obraditi društveni i agrarni razvoj praćen jačanjem trgovine, teškoće stanovništva pritješnjena zarazama i potresom, slabom ljetinom i nedovoljnim materijalnim sredstvima, a potom djelovanje vjere u narodu često umornom od životne borbe te, konačno utjecaj franjevaca na selo i grad Sinj. Ukratko, željeli smo obuhvatiti život u cijelosti, a to i jest uloga povijesne znanosti.
_________
- HAZ, Spisi op providura Al. Moceniga, knj III., list. 432-434.
- HAZ, Spisi op prov P Vendramina, knj. I., list. 63-64.
- HAZ, spisi op prov Z. Grimani, knj I, list. 72
- ASS, Fasc. 20, sv 23
.
SADRŽAJ – KNJIGA I.
SINJSKA KRAJINA U 17.1 18. STOLJEĆU … 5
- OSLOBOĐENJE SINJA OD TURSKE VLASTI! … 9
- MOREJSKI RAT (1684.-1699.) … 9
- POČECI RATOVANJA U DALMACIJI … 13
- NEUSPJEŠNA OPSADA SINJA … 14
- OSVOJENJE SINJA … 21
- USPJEŠNA OBRANA … 26
- MIR… 31
OŽIVLJAVANJE KRAJINE … 33
- STANOVNIŠTVO PRIJE I POSLIJE OSLOBOĐENJA … 33
- OD MENTALITETA RAJE Dl KRAJIŠNIKA… 38
- FRANJEVAČKA DILEMA … 40
- RAZLIČITI STAVOVI … 41
TIJEK SEOBA… 53
- SEOBE OD 1689. GODINE… 53
- PRODORI POLJIČANA … 61
- DOLAZAK HERCEGOVACA … 64
- SLIKA KRAJINE PRED SVRŠETAK RATA… 67
- STANJE NAKON RATA … 68
- POKRETI GRUPA… 69
- PREGLED SELA … 73
- BISKO … 73
- DICMO… 75
- PRUGOVO – BROĆANAC … 78
- NEORIĆ – SUTINA … 80
- ZELOVO… 81
- POTRAVLJE … 84
- MALJKOVO … 85
- BITELIĆ – DABAR… 86
- BAJAGIĆ – OBROVAC … 87
- HRVACE … 88
- PODRUČJE OTOKA… 89
- PODRUČJE OKO TRILJA… 93
- GARDUN – VOJNIĆ… 97
- KOŠUTE – TURJACI… 99
- SELA U BLIZINI SINJA … 100
- GLAVICE… 100
- KARAKAŠICA … 103
- LUČANE … 104
- BRNAZE – RADOŠIĆ … 105
KATASTARSKI POPIS STANOVNIKA 1709- GODINE … 107
GOSPODARSTVO … 115
- POHOD SPLITSKOG NADBISKUPA… 123
- UREĐENJE ŽUPA … 123
- NESIGURNE GRANICE ŽUPA … 126
- POHOD SPLITSKOG NADBISKUPA SINJSKOJ KRAJINI… 129
- TEKST SPISA POHODA SINJSKE KRAJINE … 130
- NASTAJANJE VAROŠI ISPOD TVRĐAVE … 161
- KASABA … 161
- VAROŠ… 163
- NOVO SREDIŠTE VAROŠI … 166
- VAROŠ POD TVRĐAVOM … 173
DRUGI MOREJSKI, MALI ILI SINJSKI RAT (1714.-1718.) …. 179
- POSLJEDNJI MLETAČKI RAT… 179
- „SINJSKI RAT“ … 182
BISKUPSKI POHOD 1718. GODINE … 205
- TEKST SPISA POHODA SINJSKE KRAJINE … 206
UMJESTO ZAKLJUČKA… 225
IZVORI I LITERATURA … 227
KAZALO OSOBNIH IMENA … 233
KAZALO ZEMLJOPISNIH IMENA … 253
.
SINJSKA KRAJINA U 17. I 18. STOLJEĆU
KNJIGA DRUGA
UVOD
Dim popaljenih sela i varoši ispod i oko sinjske tvrđave, ubijanje ljudi i stoke, rušenje kuća i crkava, ali i junaštvo u očajnim danima, te posebno pobjeda nad moćnim neprijateljem, sve se to utkalo u svijest sinjskog naroda, mirnoga i staloženoga, ponosnoga i otpornoga prema svakome tko mu želi oduzeti njegovo. Događaji 1715. godine, tužni ali i slavni, ta pobjeda pod Sinjem značila je obranu cijele južne Hrvatske – iskoristili su svi slojevi hrvatskoga puka, jedni za dobivanje zemalja, izvora kruha svagdanjega, a drugi za uzdizanje u službama. Kod cijelog naroda stvorio se ponos, živ još i danas, jer su uspomenu na 1715. godinu podržavali podjednako franjevci, građani i seoski glavari.
Svojim redovničkim životom, molitvenim duhom a posebno propovijedanjem franjevci su širili slavu naše Zaštitnice, jačali u narodu pouzdanje u Majku od Milosti, pri kraju 18. stoljeća nazvanu Gospa Sinjska. Jer, dok su makarski franjevci s fra Andrijom Kačićem Miošićem i njegovim nastavljačima stvarali junačku povjesnicu u versih složenu, opisivali društvene pa i šaljive događaje Makarskog primorja, sinjski su se franjevci posvetili Marijinoj slavi.
Harambaše su podržavali uspomenu na junačku povijest pripovijedanjem i pjevanjem uz gusle. Njihove atestate i privileđe dobio je preko fratara Starac Milovan – Kačić i ubrojio ih u dičnu četu narodnih junaka o kojima pisma piva. Uspomenu su obnavljali svake godine natjecatelji u igri alki. Viteškim gađanjem u sridu, oživljavali su tmurne dane 1715. godine, obasjane aureolom nebeske pomoći i junačkim pothvatima mladih sokolova na koje gleda oko principovo.
Te dvije sastavnice sinjskog puka, junačka i duhovna, stvorile su nutarnji sklad duha i snagu životvornosti čovjeka Sinja i okolice 18. stoljeća.U tu ravnotežu pokušao je unijeti nemir prosvjetiteljski duh mladog Ivana Lovrića (+ 1777.), prihvatljiv više ofičialima i službenicima nego običnim ljudima, jer je njegova knjiga, tiskana na talijanskom jeziku, koji je poznavao rijetki Sinjanin. Duhovna snaga franjevaca sinjskog samostana bila je mnogo jača…
Ispod sinjske tvrđave – Grada – razvijao se i jačao trgovački i posjednički sloj, izdvajajući se od osrednjega i srednjega. On se polagano i kulturno uzdizao pod utjecajem nadmoćnih letura iz samostana, ali i časničko-službeničkih pojedinaca kao i dodirima s obližnjim Splitom, Trogirom, pa i dalekim Mlecima.
O tome ova knjiga…
.
SADRŽAJ – KNJIGA II.
UVOD … 5
MLETAČKA REPUBLIKA U 18. STOLJEĆU … 7
DEMOGRAFSKO OŽIVLJAVANJE … 15
DEMOGRAFSKA SLIKA … 17
- SINJ … 18
- SELA … 24
- BISKO-GARDUN-VOJNIĆ-ČAPORICE … 24
- TRILJ … 26
- KAMENSKO-ROŽE-VOŠTANE-TIJARIC A … 27
- TURJACI … 28
- GRAB … 29
- ČAČVINA … 29
- UGLJANE … 29
- GORNJE I DONJE DICMO … 31
- PRUGOVO – BROĆANAC … 32
- GIZDAVAC-ZELOVO … 32
- NEORIĆ – SUTINA … 33
- POTRAVLJE … 34
- MALJKOVO … 34
- HRVACE … 35
- BITELIĆ-BAJAGIĆ- OBROVAC … 35
- OTOK … 37
- STATISTIČKI PODACI … 39
GRAĐANSKO I VOJNO UREĐENJE
SANITARNI KORDON … 41
- GRAĐANSKO UREĐENJE … 41
- VOJNO UREĐENJE … 43
- REDOVNA VOJSKA … 43
- POČECI SERDARIJA … 46
- UREĐENJE KRAJINE NAKON RATOVA … 48
- KONAČNO UREĐENJE … 52
- SANITARNI KORDON … 56
- POKUŠAJI USPJEŠNIJE BORBE … 61
- GLAD I KUGA 1783. GODINE … 63
- SANITARNI KORDON … 71
GOSPODARSTVO … 73
- POLJOPRIVREDA … 73
- TERATIK … 73
- DIJELJENJE ZEMALJA NAKON MALOG RATA … 76
- ZAPISI IZ KATASTRA … 81
- STARIJA GENERACIJA VELEPOSJEDNIKA … 83
UZDIZANJE NOVIH GRAĐANSKIH OBITELJI … 103
- SELJAČKE MUKE … 103
- VRAĆANJE ZEMALJA DRŽAVI … 106
- ZAMJENA ZEMALJA … 110
- RAZMIRICE … 112
- NOVE BOGATE GRAĐANSKE OBITELJI … 119
- OBITELJ RADONJIĆ … 119
- OBITELJ VULETIĆ … 129
- OBITELJ MIDENJAK … 132
- OBITELJ BULJAN … 138
- OBITELJ DEDIĆ – LOKMA … 143
- FRANJO BOLIS … 144
- OBITELJ TRIPALO … 146
- CONTE ŠIMUN OSTOJA … 148
- OBITELJ OPARA … 149
- OTUŽNA SVJEDOČANSTVA … 150
STOČARSTVO … 153
MLINARSTVO … 159
TRGOVINA I OBRT … 169
- TRGOVINA … 169
- OBRT … 197
RUDNIK I LJEVAONICA NA PERUĆI … 203
- RUDARSTVO U MLETAČKOJ REPUBLICI … 203
- MIŠLJENJA O RUDAMA U DALMACIJI … 206
- ISPITIVANJA TLA … 209
- PRVI USPJESI … 211
- TEŠKOĆE … 213
- IVAN LUKA GARANJIN … 216
- DALJNJI RAD RUDNIKA … 220
- ŽIVOT NA SELU … 227
- SEOSKE KUĆNE ZADRUGE … 227
- ETNOGRAFSKE ZABILJEŠKE … 240
- ROĐENJE DJETETA … 240
- ŽENIDBA … 240
- SMRT I POKOP … 244
- NARODNA NOŠNJA … 245
- ISHRANA SELJAKA … 248
- STANOVANJE … 249
- SLOBODNO VRIJEME … 251
IZGLED GRADA SINJA… 253
- “… NIT JU FRATROM VEĆ IZNIT IZ FORTICE DADOŠE”… 253
- UREĐENJE SAMOSTANA I CRKVE… 256
- GRAD SINJ ISPOD TVRĐAVE… 259
- GOSPIN MRAMORNI OLTAR… 276
- UNUTRAŠNJOST KUĆA… 282
- DOTARICE… 285
- SPOR OKO BUNARA… 290
VJERSKO OZRAČJE … 293
- SVEMOGUĆA ZAŠTITNICA … 295
- SVETIŠTE … 298
- USHIT DUŠE … 301
- “NAČIN IUPRAVVA…” … 303
- BLAGDANI I SPOZICIONI … 304
- USKRS I BOŽIĆ … 308
- PROCESSIONI – OPHODI … 309
- “ODDUŠAČISTILIŠTA” … 314
- POSEBNI OBREDI … 316
- SVETA GLAZBA … 318
- ORGULJE I ORGULJAŠI … 328
- “SKULE” … 332
- DUŠOBRIŽNIŠTVO … 338
ŽUPE… 343
- SINJ (HRVACE)… 344
- BITELIĆ – BAJAGIĆ… 345
- OTOK… 346
- GRAB … 347
- TIJARICA… 349
- UGLJANE… 349
- ČAPORICE… 350
- TURJACI… 350
- GARDUN… 353
- BISKO… 354
- PRUGOVO… 354
- MUĆ-NEORIĆ… 354
- POTRAVLJE… 355
KULTURA … 357
- ŠKOLE … 357
- OSNOVNE ŠKOLE … 357
- GRAMATIČKA ŠKOLA … 362
- SKOLASTIČKA UČILIŠTA … 369
- FILOZOFIJA … 369
- BOGOSLOVNI STUDIJ … 371
- PROSVJETITELJSTVO … 374
- FRANJEVAČKO PROSVJETITELJSTVO … 375
- “CVIT…” NA LOMAČI … 375
- NABOŽNO PJESNIŠTVO … 379
- VANJSKI UTJECAJI … 384
- OTKRIVANJE ZAGORE … 391
- NAPAD IVANA LOVRIĆA … 395
- SUKOBI I KRITIKE … 397
- KRITIKE FRANJEVACA … 405
- OSVRT … 411
- PRIRODNO STANJE … 415
IZVORI I LITERATURA … 421
KAZALO OSOBNIH IMENA … 437
KAZALO ZEMLJOPISNIH IMENA … 453

