Samostan MÜNCHEN

Versaillerstr. 20, 81 677 MÜNCHEN
tel. 089/4155 9580
fax. 089/47 98 52
tel. 089/419 501 16 župni ured

Gvardijan: Fra Edvard Sokol
Župni vikar: fra Ante Ivan Rozić

www.sanktgabriel.de


Samostan sv. Gabrijela u Münchenu

Bavarska franjevačka provincija bila je na početku 20. st. na vrhuncu svoje snage i po broju članova i po svojoj misijskoj i pastoralnoj zauzetosti. U to vrijeme, u istočnom dijelu grada Münchena u gradskoj četvrti Haidhausenu, bila je velika Župa sv. Ivana Krstitelja (oko 60.000 katolika) koju je trebalo rasteretiti osnivanjem nove župe. Na inicijativu tadašnjeg župnika Župe sv. Ivana Krstitelja 1911. god. osnovan je odbor za izgradnju nove crkve za buduću župu. Međutim, Prvi svjetski rat prekinuo je sva nastojanja. Građevinsko zemljište za novi samostan i novu crkvu kupljeno je 1922. god., a iste godine ustanovljena je Župa St. Gabriel s oko 13.000 katolika. Pastoralnu skrb u župi povjerena je franjevcima, koji su odlučili sagraditi i novi samostan, njihov drugi u gradu. U teškim poratnim vremenima franjevci su prošnjom mučno namicali sredstva za izgradnju crkve i samostana. S građevinskim radovima započelo se 12. IV. 1925. godine. Samostan je već 31. XII. iste godine bio pokriven.

U Drugom svjetskom ratu i samostan i crkva bili su više puta bombardirani. Franjevce je opet čekala prošnja i obnova obaju objekata. Nakon temeljite obnove, crkva i samostan opet su postali veliki pastoralni centar i oaza franjevaštva u toj velegradskoj četvrti. Osamdesetih godina 20. stoljeća, nakon 61 godinu marljivog rada, dolazi za franjevce sv. Gabrijela ono najbolnije: Bavarska provincija sa sjedištem u Münchenu našla se u velikoj krizi zbog pomanjkanja kandidata za redovnička i svećenička zvanja. Bila je
primorana 1985. god. donijeti bolnu odluku o napuštanju svojih triju samostana. Jedan je od njih bio i samostan i župa sv. Gabriela u Münchenu.

U ljeto 1985. god. Nadbiskupski ordinarijat i Franjevački provincijalat iz Münchena nude Provinciji Presv. Otkupitelja (Split) spomenuti samostan i njemačku župu u Münchenu. Željeli su da se nastavi s duhovnom tradicijom franjevačkog usmjerenja. S druge strane, veliki broj članova Provincije Presvetoga Otkupitelja poslije Drugoga svjetskog rata našao se raspršen u inozemstvu, pa se počelo razmišljati i o njihovu starosnom zbrinjavanju, jer nisu ni pomišljali tražiti svoja rješenja u državi iz koje su bili prisiljeni bježati da bi spasili glavu. To je bio dobar razlog zašto je Provincijski kapitul prihvatio ponudu bavarskih franjevaca da preuzme samostan i župu u Münchenu. Osim toga, preuzimanjem samostana u Münchenu, Provincija je našla potrebni crkveno-pravni okvir, u koji su se pravno mogla uklopiti sva braća u Njemačkoj, jer bi svaka pojedina misijska postaja ili župa postale redovnička područna kuća samostana u Münchenu. A to je upravo ono, što su tražile i crkvene strukture, a što je u skladu i s franjevačkim zakonodavstvom. Osim
spomenutih razloga, postoje i drugi motivi zbog kojih je bila dalekovidna spomenuta kapitulska odluka, kao npr.: stjecanje pastoralnih iskustava u njemačkoj pastvi, liječenje starije i bolesne braće, obrazovne mogućnosti za mlade svećenike, stjecanje znanja njemačkoga jezika, vlastiti samostan pred vratima domovine itd. Zbog svih tih razloga Provincija je prihvatila tu ponudu, obavijestivši 13. II. 1986. Nadbiskupski ordinarijat u Münchenu da je na Provincijskom kapitulu 1985. god. odlučeno da se prihvati župa i samostan St. Gabriel u Münchenu. Nakon dogovora o preuzimanju samostana i crkve 14. IX. 1986. biskup Engelbert Siebler u ime Nadbiskupije München, uz nazočnost predstavnika bavarskih franjevaca, svečano je uveo u službu hrvatske franjevce. Nakon dvogodišnje temeljite obnove samostanske zgrade, u kojoj je preuređen i prikladan stan za časne sestre, trojica su fratara uselila u prostorije četrnaestog samostana Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja.

Župna crkva sv. Gabrijela, impozantna arhitektonska građevina u novoromaničkom bazilikalnom stilu, dovršena je i posvećena 1926. god., u prigodi 700. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga. Arhitekti su dobili nalog da projektiraju franjevačku crkvu u duhu franjevačke ideje o velikoj Crkvi naroda. Ta se ideja izrazila ne samo u ogromnim dimenzijama crkve: 82 m duga, 25 m široka, 23 m visoka, zvonik visok 45 m, već i u likovno-umjetničkim ostvarenjima u njoj. Impozantne orgulje od 40 registara, estetski ukomponirana krstionica u dnu crkve, umjetnički alfresko križni put, mozaik u svetištu crkve i mnoga druga skladna djela u njoj govore o tome da je St. Gabriel jedno od većih i ljepših zdanja u Münchenu.

Izvor: Monografija – Gospodin vam dao mir, Split 2017.