Sinj: Duhovna obnova za roditelje, učenike i djelatnike Franjevačke gimnazije
2. ožujka 2024. održana je Korizmena duhovna obnova za roditelje učenika Franjevačke gimnazije, učenike kao i sve djelatnike te ostale ljude dobre volje. Na ovom događaju okupilo se šezdesetak sudionika.
Prema programu održano je uvodno predavanje na temu „Jesmo li postali robovi vlastitoj djeci?“. Stručno predavanje održala je psihoterapeutkinja Maja Jakšić. Predavanje je započela postavljanjem jednostavnih pitanja: Možemo li se prisjetiti vlastitog djetinjstva? Koje su prve asocijacije povezane s našim roditeljima? Čega se rado sjećamo, a čega nerado? Što smo naučili od svojih roditelja, a što kroz životna iskustva? Po čemu želimo da nas vlastita djeca pamte? Postoje li stvari koje bismo htjeli promijeniti u odgoju vlastite djece? Je li odgoj djece nekad bio jednostavniji? Treba li moderne strategije odgoja dovesti u pitanje? Kakvu poruku šaljemo djeci svojim pretjerano zaštitničkim stavom? Dajemo li djeci previše onoga što žele a premalo onoga što trebaju? Kako pronaći uravnotežen pristup između dječjih potreba i zdravog autoriteta? Gdje su granice slobode?
Odgovarajući na sva ta jednostavna i složena pitanja, predavačica je toliko privukla pažnju slušatelja da su se neki od njih iznenadili kako je sat i pol vremena, koliko je bilo predviđeno za predavanje i pitanja, tako brzo prošlo.
Duhovna obnova nastavljena je slavljem mise u crkvi Gospe Sinjske, koju je predvodio ravnatelj fra Joško Kodžoman. U prigodnoj homiliji nadovezao se na započetu tematiku odgoja, interpretirajući poznati novozavjetni tekst iz Lukinog evanđelja o rasipnom sinu ili, bolje rečeno, milosrdnom ocu. Rasipni sin se poigrao vlastitom slobodom, što ga je gotovo koštalo života, dok se stariji sin slijepo pokoravao očevu autoritetu, ali s osjećajem stalnog nezadovoljstva i nesreće te uz snažan vapaj i čežnju za slobodom. Samo je strpljivi i mudri otac zadržao ravnotežu, ne zbog posebne mudrosti, već zbog jednostavne ljubavi koja ga je vodila i nadahnjivala u odgoju svoje djece. Propovjednik je zaključio da bi nas u odgoju trebala voditi i nadahnjivati prije svega ljubav i želja za dobrobit onih koji su nam povjereni.
Duhovna obnova nastavila se uz ugodno druženje za zajedničkim stolom u sjemenišnom blagovalištu, pri čemu su svi sudionici ocijenili da je obnova bila korisna i izrazili su radost zbog budućih sličnih susreta.
Sudionik
