Sinj: Sv. misa na Visokoj
Svake godine o blagdanu Uzvišenja Svetog križa na brdu Visoka kod zavjetnog križa slavi se sveta misa za vjernike župa Sinj, Neorić, Dicmo, kao i za hodočasnike iz okolnih mjesta. Ove 2020. godine slavlje je započelo molitvom križnog puta iz 1858. godine u subotu 12. rujna u 8 sati ujutro na Radošiću kod Župića. Križni put su predmolili bogoslovi, sjemeništarci i župnik fra Perica, a križ su nosili župljani, sjemeništarci i časne sestre. Nakon dva sata stigli smo na Visoku koja je već bila ispunjena vjernicima koji su stigli dan prije i noćili i onima koji su se ujutro ranije uputili pješice ili prvi put automobilima s dicmanjske strane gdje je probijen put 200 m do križa. Nakon kratkog odmora započelo je euharistijsko slavlje kojim je predsjedao fra Perica Maslać, župnik. U koncelebraciji je bio don Vlade Strikić, župnik Dicma i dekan.
Fra Perica je u homiliji naglasio kako se u našem vremenu sve više obračunavamo s križem; križevi su postali smetnja, križevi su postali znak diskriminacije, a nikada se veća ljubav nije prosula kao s križa, i to za grešnika. Odakle onda potreba da uklonimo križ iz vlastitog života? Danas nam se želi nametnuti kršćanstvo bez križa, a to je nemoguće. U novim crkvama na Zapadu izbačene su postaje križnog puta, izbačena su klecala iz crkava. Zašto? Izbaci križ, izbaci patnju. Kakav nam Krist ostaje? Ranjen više nego kad je visio na križu. Zato moramo biti sretni i ponosni da je križ drvo našeg spasenja. Naš život smislen je tek kad prihvatimo križ, kad prihvatimo Krista. Kad nam uzmu križ, uzet će nam i spasenje. U križu je spas. Trebamo se hvaliti križem Gospodina našega Isusa Krista u kojem je spas, život i uskrsnuće naše.
Slavlje su pjesmom animirali vjernici Karakašice uz pratnju Marije Župić. Posebno je dirljiva bila izvedba pripjevnog psalma Gospod je pastir moj Bože Župića. Na kraju slavlja fra Perica je zahvalio svima nakon čega je zbor otpjevao Lijepu našu.
Križ na Visokoj prvi put su podignuli župljani sinjske župe 1900. godine u Svetoj godini Isusova rođenja, zatim 1933. u Svetoj godini Isusova otkupljenja te ovaj današnji 1975. godine. Križ je tada napravljen i blagoslovljen nakon dva mjeseca rada i molitve. Samostanski kroničar svjedoči kako je 22. lipnja 1975. o. Ivan Dotur, župni pomoćnik, organizirao 50-ak magaradi iz Lučana, Karakašice, Suhača i Radošića koji su pregonili cement na Visoku za podizanje križa. Zbog obilne kiše svi su pokisnuli kad su bili na pola puta. Betoniranje je započelo 24. lipnja, a radove su izvodili dobrovoljci, koje je vodio sinjski majstor Luka Šušnjara s Jasenskog. Postolje je bilo visoko 5 m u piramidalnom obliku (4×3 m).
Ove godine pristupilo se temeljitoj obnovi oltara i križa (13 m) koji je dotrajao i oštećen udarom groma. Preostalo je postaviti gromobrane i osvjetljenje. Hvala svima koji su pomogli da se križ obnovi: vjernicima Radošića, Sinja i Brnaza, HGSS-u i vatrogascima Sinja koji su bili uvijek spremni pomoći da materijal i radnici dođu što lakše do križa. Radovi na obnovi trajali su dva tjedna i sve planirano napravljeno je.
Neka križ, znak naše vjere, i dalje bdije nad našim vjernicima, nad svakom našom obitelji, nad Sinjem i Cetinskom krajinom.
Tekst: fra Perica Maslać
Fotografije: fra Stipe Buljan
