SLIVNO

Župa Presvetog Trojstva
Splitsko-makarska nadbiskupija

Župni ured
Slivno 309
21272 Slivno
tel./fax. 021/855-100

Župnik: fra Jerko Kolovrat

Naselje Slivno, smješteno na padinama Osoja, pripada općini Runovićima u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Ime je dobilo po slivovima oborinskih voda koje se po prirodnim slivnicima slivaju u dolinu  iz više ponora. Kraj je bio naseljen od prapovijesti, ali su reljefne karakteristike utjecale da na tom prostoru nije mogla biti veća koncentracija stanovništva. Slivno je u prošlosti bilo u sastavu velike župe Vrdo Donji. Za vrijeme turske okupacije pastoriziraju ga franjevci iz makarskog samostana. Nakon oslobođenja od Turaka Slivno je najprije kapelanija Župe sve do  1747. god. kada je postalo samostalna župa.

Župi pripadaju sela: Gornje Slivno, Donje Slivno, Velim i Kostričići.

Najstarije matice župe izgorjele su 1831. g. u župnoj kući, osim matice krštenih od 1816. godine. Matice od 1820. do 1857. čuvaju se u PAZ (R. k. 1141-1142, V. k. 1143, M. k. 1144), a od tada do 1949. u Matičnom uredu u Imotskom.

Župna crkva Presvetog Trojstva građena je od 1734. do 1753. godine. Za građevinski materijal korišteni su stećci i nadgrobne ploče s nekropola, što govori o srednjovjekovnoj naseljenosti toga kraja. Budući da je crkva bila premalena, produžena je i produljena 1861. god. za domaćeg župnika fra Ivana Glibotića te je dobila današnji oblik. Sedamdesetih godina XIX. stoljeća zvonik se srušio, pa je podignut današnji na preslicu s dva zvona.

Na pročelju crkve ističe se 8-latična kamena rozeta. Crkva je više puta popravljana: 1871., 1896., posebice 1969. god. kada je uređena prema novim liturgijskim propisima, a stari drveni pjevački kor zamijenjen  novim betonskim.

Posljednja temeljita obnova crkve bila je 2003. god., kada su uklonjeni pobočni oltari i za kipove postavljena mramorna podnožja, a u prezbiterij je stavljen novi mramorni oltar. Unutrašnjost je crkve presvođena, a iznad oltara nalazi se slika Presvetog Trojstva iz 1769. god., rad Filipa Naldija. U lađi su oltari Bezgrješne Djevice Marije (nabavljen 1912. god.) i sv. Ante (nabavljen 1900. god.). S istočne strane crkve nalazi se presvođena kapelica Presvetog Trojstva s oltarom i otvorenim pročeljem. Podigao ju je župnik fra Bone Donelli (1895.-1900.) za slavljenje sv. mise  prigodom  većih skupova.

Na području župe nalazi se čak 25 usputnih kapelica od kojih ćemo spomenuti samo neke:  kapelice podignute u čast Gospi nalaze se  kraj Jurića, u Marinića i ispod Sigurne Rudine, između Prgometa i Glavaša, u Nogala, u Mikruta, kraj Banj Doca, između Kostrečića i Slivna, u Vrdoljaka (1988.), u Radalja (1994.), u Mrkonjića (2000), Presvetog Trojstva kraj župne crkve, Svetog Križa u Glibota, sv. Josipa kraj Anićeve glavice, Srca Isusova u Jukića i Čala, sv. Nikole Putnika u predjelu Krivače, Svih Svetih između Vučaka i Talaja, sv. Ante u Barića i između Vrdoljaka i Grepa te obiteljske kapelice u Katavića i Šimunovića.

God. 1998. Ivan Kovačević i Miro Radalj darovali su 14 velikih drvenih križeva s postajama Križnog puta, koje su postavljene u selu kuda ide procesija na Veliki petak.

Osamostaljenjem župe, u prvoj polovici XVIII. st., podignuta je neugledna prizemna župna kućica, pokrivena slamom, koja je izgorjela 1831. godine. Nakon toga župnik je neko vrijeme (1853. – 1857.) stanovao u Rašćanima, a nova je kuća dovršena tek 1866. godine. Više puta je popravljana i nadograđivana, posljednji put 1963. godine. Na temeljima stare kuće, uz novčanu potporu Provincije Presvetog Otkupitelja, izgrađena je 1981. god. nova kuća, oko koje je (1984. – 1991.) podignut kameni zid.

Literatura: Slivno. Zbornik radova u prigodi 250. obljetnice crkve Presvetog Trojstva, Slivno, 2004.

• –  Slivanjska crkva Presvetog Trojstva, koju 1734. započe gradiiti fra Mijo Rudanović, 1753. završi fra Šimun Gudelj, a 1861. prezida, produži i proširi fra Ivan Glibota, pozobala jednu od najvećih nekropola imotskih stećaka.
• –   Slivno je Slivnom zato što se u nj slivaju vode…..
• –    „Godiene 1871. izbio je u Slivnu noću 8. studenoga strašan potres, sličan jednom ranijem iz 1838. Potres je trajao tri minute. Izbilo je n oko dvjesta vrela, koja su brzo izbacila tolike količine vode, da je narasla za visinu čovjeka. Voda je poplavila selo i župsku kuću i popela se do crkvenog praga. Da se ovo produžilo, Slivno bi se pretvorilo u jezero. Uzrok tome treba tražiti u momentalnom zatrpavanju vodenih kanala i ponora zbog potresa.“ (Ante Ujević, Imotska krajina,…)

Literatura: Slivno. Zbornik radova u prigodi 250. obljetnice crkve Presvetog Trojstva, Slivno, 2004.