Sprovod fra Mile Marovića

U utorak 16. lipnja 2022. u Svetištu Gospe Sinjske održan je posljednji ispraćaj fra Mile Marovića, svećenika Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, koji je preminuo u  80. godini života, 63. redovništva i 55. svećeništva.

Prije samog pokopa tijelo pok. fra Mile dovezeno je na samostansko dvorište nakon čega je u procesiji uneseno u crkvu Gospe Sinjske gdje su se braća franjevci, časne sestre i samostansko osoblje pomolili za pok. fra Milu. Molitvu srednjeg časa predslavio je župnik i vikar Samostana Gospe Sinjske fra Antonio Mravak, a u asistenciji su bili bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.

U 16 sati slavljena je sveta misa za pok. fra Milu koju je predvodio fra Marko Mrše, provincijal  Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, uz koncelebraciju vikara Provincije fra Zorana Kutleše, samostanskog vikara i župnika fra Antonija Mravka te još sedamdesetak svećenika. Za vrijeme misnog slavlja pjevao je zbor franjevačkih bogoslova zajedno s fra Tonijem Šimunovićem Erpušinom, a pod ravnanjem maestra fra Jure Župića. Za vrijeme homilije provincijal je ukratko iznio fra Milin životni put te se oprostio od njega uime Provincije.

Fra Mario Lemo, koji je rodom iz Župe Nevest-Visoka, oprostio se od pok. fra Mile na kraju mise uime župljana. Zbog spriječenosti gvardijana uime samostanske obitelji u Sinju od fra Mile se oprostio samostanski vikar i župnik fra Antonio Mravak.

Sažalnicu povodom smrti fra Mile Marovića uputili su: nadbiskup i metropolit splitsko–makarski mons. Dražen Kutleša, nadbiskup u miru mons. Marin Barišić, kao i šibenski biskup mons. Tomislav Rogić.

Sprovodne obrede na groblju sv. Frane u Sinju predmolio je fra Antonio Mravak. Bogoslovi su ponijeli tijelo pokojnog fra Mile do zajedničke fratarske grobnice, a potom su prisutni otpjevali Salve Regina.

fra Stipe Buljan


Homilija fra Marka Mrše, provincijala

Poštovana rodbino pokojnog fra Mile Marovića,
draga braćo i sestre u Kristu!

Dokle god neku osobu susrećemo, s njom dijelimo zajedničku svakodnevicu i zajednički krov nad glavom, niti ne slutimo koja unutarnja promjena nastane u nama u trenutku kada ta osoba ode u zagrljaj smrti. Treba nam vremena da shvatimo da do jučer živi čovjek više nije s nama. I to se ponavlja svaki put i to se neće i ne može promijeniti. I svaki put kada netko umre i kada ga molitvom i sprovodnim obredima ispraćamo, imamo osjećaj da je taj susret drugačiji, pokojnika doživljavamo u nekome posebnom i novom svjetlu. Stavljamo ga u kontekst božanskih kreposti vjere i nade kojima nas je Bog obdario zaslugom Krista Otkupitelja. Dakle, vjera u Krista uskrslog i nada u vječni život koji nam je On osigurao pomažu nam shvatiti svu ovu prolaznost, pomažu nam prihvatiti što je cilj i smisao našeg života.

Vjera i nada krasile su i našega pokojnog brata fra Milu za čiju dušu ćemo Bogu prikazati misnu žrtvu i s molitvom na usnama ispratiti ga i predati majci zemlji. Vjera nam otvara obzorje s onu stranu života u Isusu Kristu koji je za nas: Put, Istina i Život.

Okupili smo se kako bismo bratu našemu fra Mili iskazali posljednju počast, kako  bismo počastili njegov život i njegovu smrt. A smrt je, kako je jednom prigodom vrlo znakovito, s puno nade i vjere, rekao sluga Božji kardinal Franjo Kuharić: „… sveti trenutak rađanja za vječnost“. Svoj pogled okrećemo prema križu Isusa Krista i s vjerom i nadom, kao vjernici, svećenici i redovnici možemo reći: ovo nije svršetak, jer vjerujemo u uskrsnuće mrtvih i život vječni.  

Od sedamnaestorice naše braće koje je u posljednje dvije i pol godine Gospodin pozvao k sebi, fra Mile je četvrti čija nas je smrt okupila ovdje u crkvi Gospe Sinjske. Njegovo smo ime i prekjučer spomenuli na ovome mjestu, prigodom polaganja svečanih redovničkih zavjeta dvojice naše mlade braće. Svakako to je bio radostan trenutak, ali omjer broja onih koji odlaze puno je veći od broja onih koji dolaze. Radost i tuga, život i smrt sastavni su dio života.

Ako se može govoriti o iznenadnoj smrti, broju godina života usprkos, onda je fra Milina smrt uistinu iznenadna, neočekivana.

Nekoliko podataka o fra Milinu životu i djelovanju:

Fra Mile (krsnim imenom Luka) Marović rođen je 28. siječnja 1943. u Markušici (kod Vinkovaca). Fra Milini roditelji već su se 1945. godine vratili u rodno Zelovo. Osnovnu školu pohađao je Zelovu (1949. – 1954.) i u Splitu (1955. – 1958.). Prva dva razreda gimnazije pohađao je u Sinju (1958. – 1960.), treći u Zagrebu (1961. – 1962.) i četvrti u Sinju (1962. – 1963.). Teologiju je studirao u Makarskoj (1964. – 1968.). Jednu godinu proveo je kao student teologije u Rimu (1968. – 1969.).  

U novicijat je stupio 1960. godine na Visovcu, gdje je iduće godine položio prve redovničke zavjete. Pet godina nakon toga, tj. 1966., položio je svečane zavjete u ruke tadašnjeg provincijala fra Jerka Lovrića. Red đakonata podijelio mu je biskup Severin Pernek 1968. godine u Makarskoj, a za svećenika ga je zaredio biskup Ivo Gugić u Splitu na blagdan svetog Petra i Pavla 1968. godine. Iste godine proslavio je mladu misu u Zelovu.

Odmah nakon svećeničkog ređenja fra Mile je proveo godinu dana u Rimu (Antonianum) studirajući teologiju, a od 1969. do 1972. godine studirao je liturgiku na Papinskom učilištu Anselmianum u Rimu, ali spomenuti studij nije završio. Vratio se u Provinciju i do 3. rujna 1973. vršio je službu samostanskog vikara na Visovcu. Potom je poslan na službu župnog vikara u Zagreb gdje je ostao godinu dana (1973. – 1974.) i sve do kraja svog života djeluje u pastoralu. Nakon službe u Zagrebu 1974. godine imenovan je župnikom Župe Zlopolje i na toj službi ostaje 5 godina. Nakon toga je premješten za župnika Župe Gala-Gljev, gdje ostaje 7 godina (1979. – 1986.). Potom mu je povjerena služba župnika u Ugljanima gdje ostaje punih 21 godinu (1986. – 2006.), nakon čega mu je povjerena služba župnika u Nevestu na kojoj je ostao punih 16 godina (2006. – 2022.). Na vlastito traženje razriješen je službe župnika u Nevestu na kapitulskom kongresu u lipnju 2022. godine i premješten za ispovjednika u Samostanu i Svetištu Gospe Sinjske u Sinju, gdje je u večernjim satima preminuo u subotu 17. rujna 2022. godine.  

Svaki susret s fra Milom učvršćivao je moje uvjerenje da je on bio skroman, samozatajan, jednostavan i dobar čovjek. Glas o njemu uvijek je bio i ostao pozitivan, a glas njegov, bolje rečeno glasnice njegove, Bog je obdario posebnom ljepotom. Svoje svećeničke dužnosti, po službama koje su mu bile povjerene, izvršavao je savjesno i vjernički koliko je znao i mogao, a kao redovnik ponosno je nosio franjevački habit i bio je, siguran sam u to, svjedok vjere, dobar širitelj Kristove radosne vijesti i vjerni svjedok franjevačkog načina života. Cijeli svoj život potrošio je u službi Crkve, kao pastir i tješitelj Božjeg naroda koji mu je povjeren.

Fra Milu sam najbolje upoznao u bratskom susretu prilikom kanonske vizitacije (8. siječnja 2022. godine) u Nevestu gdje je bio župnik. Sjećam se vrlo dobro izraza njegova lica kada mi je u razgovoru rekao jednu bolnu i istinitu činjenicu, a ta je da naroda u župi sve manje, istaknuvši kako se neće iznenaditi ako Župu Nevest bude posluživao svećenik iz druge župe, što se ovog ljeta, nažalost, i dogodilo. U tom razgovoru mi je još rekao: „Provincijale, svjestan sam svojih godina, imam volje pastoralno djelovati, ali u meni prevladava svijest da me fizičke snage pomalo napuštaju i vrijeme mi je povući se u samostan.“ To je rekao iskreno i iz dubine duše, na što nisam imao nikakvih primjedbi, nego sam mu isto tako iskreno zahvalio za sve što je kao svećenik i redovnik učinio za dobrobit Katoličke Crkve, za dobrobit i ugled naše Provincije i nadasve na svekoliko materijalno i duhovno dobro Božjeg naroda koji mu je povjeren.  

Uime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i u osobno ime upućujem izraze najiskrenije sućuti fra Milinoj sestri Luci (Zori), bratu Vinku i ostaloj bližoj i daljnjoj rodbini. 

Dragi fra Mile, tvoja jednostavnost i tvoja društvenost kojima te Bog obdario bile su privlačne osobine, a savjesnost i odgovornost u vršenju tvojih službi bile su prepoznatljive.  Opraštam se od tebe duboko zahvalan Bogu za tvoj život, iskreno zahvalan tebi za sve učinjeno dobro, s nadom da će te Isus kojemu si vjerno služio primiti u svoje, svima nama obećano nebesko kraljevstvo.

Počivaj u miru Božjem. Amen.


Oproštajni govori:

Fra Antonio Mravak, samostanski vikar i župnik u Sinju

Mnp. o. provincijale fra Marko,
ožalošćena obitelji Marović i Varenina,
braćo svećenici, braćo i sestre.

Uime braće Samostana Gospe Sinjske i gvardijana fra Marinka Vukmana opraštam se od našeg brata fra Mile Marovića. Vijest o iznenadnoj smrti fra Mile Marovića duboko je pogodila članove našeg bratstva. Na vijest o fra Milinoj smrti jedan od braće kazao je: „Kad smo se naviknuli da je fra Mile s nama, on nas je već napustio.“ Nakon dugogodišnjega pastoralnog rada u župama koje su povjerenje Franjevačkoj  provinciji Presvetog Otkupitelja, odlukom Uprave Provincije fra Mile je svoje umirovljeničke dane došao provesti u Samostanu Gospe Sinjske. U Samostan je stigao u srijedu 10. kolovoza 2022. iz Župe Nevest – Visoka. Za fra Milu je ovo bio novi početak pa i privikavanje na jedan sasvim drugačiji život u samostanu, koji se u mnogočemu razlikuje od života u župi. Budući da je stigao u danima devetnice Velikoj Gospi, fra Mile je svaki dan predano ispovijedao i po nekoliko sati. Franjevačka jednostavnost i skromnost koja je bila vidljiva u fra Milinom životu, osjetila se i u suživotu s fratrima, tako da smo se i mi brzo priviknuli na fra Milu, kao da je s nama živio ne 1 mjesec i 7 dana, već nekoliko godina. U subotu 17. rujna na blagdan Rana sv. Franje, fra Mile je u samostanskoj kapeli s braćom slavio svetu misu. Njegov izraz lica i držanje ukazivalo je na to da nije dobro. Nismo ni slutili da će ovo biti njegova zadnja misa na zemlji. Njegovo zdravstveno stanje poslijepodne se još više pogoršalo. Okrjepljenog svetim sakramentima fra Milu smo u molitvi ispratili iz samostana, odakle je vozilom hitne pomoći prevezen u bolnicu u Splitu. Vjerovali smo kako je njegov odlazak iz naše samostanske obitelji privremen te da će se ponovno vratiti. Božja volja htjela je da fra Mile ovozemaljski privremeni dom zamjeni Očevom kućom. Kako je tiho i samozatajno živio, tako je i preminuo u večernjim satima na blagdan Rana sv. oca Franje u bolnici Firule u Splitu. Možemo kazati da se fra Mile istrošio služeći narodu kao fratar i svećenik.

Zahvaljujem svima koji su zadnje sate zemaljskog života bili uz našeg brata fra Milu Marovića: medicinskom i liječničkom osoblju Hitne pomoći Doma Zdravlja u Sinju, liječnicima KBC-a Križine i Firule, gđi. Zdravki Romac, braći Samostana Gospe Sinjske koji su svo vrijeme nesebično pomagali fra Mili, od njegova dolaska u samostan do posljednjih trenutaka zemaljskog života.

Počivao u miru Božjem.

 

Fra Mario Lemo, uime župljana Nevesta i Visoke

Poštovani o. provincijale,

braćo svećenici, rodbino i prijatelji!

Ovdje smo da bismo Bogu zahvalili za fra Milin život, za njegovo služenje i ljubav koju je naviještao i svjedočio. Svojim svećeničkim djelovanjem ušao je u mnoge živote. Ovdje smo da bismo mu rekli hvala. Činim to uime Župe sv. Marije u Nevestu u kojoj je fra Mile posljednjih 16 godina djelovao, sve do prije mjesec dana kada je otišao u mirovinu.

U ovoj svetoj misi kao Crkva slavimo Božju prisutnost i zajedništvo s Njim, u vjeri u Isusa Krista, umrloga i uskrsloga, da ne tugujemo kao oni koji nemaju nade; da ne budemo obeshrabreni zemaljskim završetkom.

Isus je došao k nama da bismo pošli za Njim i shvatili da je sve naše: život i smrt, sadašnjost i budućnost; sve je naše ako smo mi Kristovi, jer Krist je Božji.

Fra Mile je dobro znao da nam je ići za Kristom. Upravo ta spoznaja davala mu je snagu u svakodnevnom vršenju svećeničkog poslanja.

Iako je posljednjih godina djelovao u demografski poprilično opustjelom kraju, pri susretu s njim ili na nedjeljnoj svetoj misi kod našeg fra Mile sve je bilo živo i raspjevano.

Dragi fra Mile, danas u ovom obredu uz ljudsku riječ odjekuje i govori glazba, kao poseban govor Božje riječi. Glazba u koju stane tvoj život. Svi smo svjedoci tvoje ljubavi prema glazbi i pjesmi.

Dobri naš župniče! Hvala ti na ustrajnosti pjesme, molitve i žrtve!

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!

 


Sućuti:

Mons. Dražen Kutleša, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit
i mons. Marin Barišić, nadbiskup u miru

Mnogopoštovani oče Provincijale,

sa suosjećanjem primili smo vijest da je fra Mile Marović, Član Provincije Presvetog Otkupitelja, dovršio svoje zemaljsko hodočašće te se preselio u kuću Očevu.
Zahvalni smo za fra Milino kršćansko svjedočanstvo te svećeničko i redovničko služenje, osobito u župama naše Splitsko-makarske nadbiskupije, Neka on, koji se za života skrbio za Kristovo stado, na ramenima Dobroga Pastira stigne u nebesko zajedništvo svih svetih.
Izražavajući sućut Vama, oče Provincijale, kao i braći franjevcima te rodbini, prijateljima i znancima pokojnog fra Mile, obećavamo da ćemo ga se rado sjetiti u svojim molitvama.
Počivao u miru Božjem!

 

Mons. Tomislav Rogić, šibenski biskup

Poštovani oče provincijale, fra Marko,

Vama i svim franjevcima Provincije Presvetog Otkupitelja, kao i najbližima, rodbini pokojnog fra Mile Marovića izražavam iskrenu kršćansku i bratsku sućut, te prikazujem molitve svemogućem Bogu da našeg brata primi k sebi zauvijek, u ime svih svećenika, redovnika i redovnica Šibenske biskupije, u ime biskupa u miru Ante i svoje osobno.

Rastužila nas je vijest da je preminuo fra Mile. Došla je nekako iznenada iako su ga već pritiskale godine. Do pred mjesec i pol dana još je bio župnikom Nevesta i posljednjih 16 godina strpljivo, sukladno svojim mogućnostima, obnašao sve župničke dužnosti.

Ostat će mi u sjećanju pastoralni pohod župi Nevest pred tri godine. U Izvješću stoji zapisano:

Zahvala župniku fra Mili Maroviću za organizaciju Pastirskog pohoda što je osobito bilo vidljivo po susretu s župnim suradnicima (remetama) i u slavlju svete mise u Nevestu po broju okupljenih župljana.

Najveća problematika župe, kako je sam župnik fra Mile istaknuo u pozdravnom govoru, jest sve manji broj stanovnika. Župa broji svega oko 150 vjernika, Nevest i Visoka zajedno. U župi je jedva nekoliko mlađih obitelji s djecom. Svete mise nedjeljom i blagdanom su redovite. Župne knjige vode se redovito. Kako je u deset godina bila samo jedna krizma s tri krizmanika, na istoj stranici matice krizmanika dva su potpisa Pastirskog pohoda biskupa Ivasa od 2009. i ove 2019. godine.

Crkve su u dobrom stanju i vidljiva je briga oko njihova uzdržavanja i obnavljanja makar skromnim sredstvima uz pomoć donatora i općine. Pogled u budućnost može biti samo molitva za pomlađivanjem stanovništva.

Zahvaljujem dragom Bogu za ovaj lijepi i srdačni susret s vjernicima Nevesta. Župniku fra Mili iskrena i velika zahvalnost za svaki uloženi napor u pastoralu, u slavljenju svetih sakramenata i cjelokupnoj brizi oko crkvenih objekata. Neka vas dobri Bog uzdrži u zdravlju i svakom dobru.

Samo u vjeri prihvaćamo ono što nas nadilazi i što ćemo jednom i sami spoznati, tajnu prijelazi s ovoga na drugi svijet. Isus Krist, naš Spasitelj s križa je sišao u grob, ostavio ga praznim i uzišao k Ocu otvarajući i nama vrata Neba.

Njegove su riječi: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada (Iv 11,25-26).

Neka dobri i svemogući Bog k sebi privine svoga slugu fra Milu, neka ga nagradi vječnim darima za svako učinjeno dobro, za njegovo svećeničko i redovničko služenje, za svaku iskazanu ljubav prema bratu čovjeku, za svaku strpljivo podnesenu žrtvu i neka mu po neizmjernom Božanskom milosrđu oprosti svaku ljudsku slabost.

Pomozite sveci Božji, u susret iziđite anđeli Gospodnji, primite dušu njegovu ponesite je pred lice Svevišnjega…