Poštovana braćo svećenici, časna braćo redovnici i redovnice, draga rodbino i prijatelji našega preminulog brata fra Nedjeljka, draga braćo i sestre!
Vijest koju je prekjučer javio gvardijan fra Domagoj, za nas nije bila iznenađujuća. Znali smo da je fra Nedjeljko, koji je godinama bio ozbiljno bolestan, u posljednje vrijeme sve više slabio. Usuđujem se reći da se polako gasio i nestajao kao svijeća. U slabom i bolešću izmučenom tijelu još je samo srce kucalo. Ali prekjučer, u večernje sate, i ono je stalo. Nije moglo više. Ovozemaljsko hodočašće brata Nedjeljka došlo je svom kraju te je on u 76. godini života, 58. redovništva i 49. svećeništva, okrijepljen svetim sakramentima, preminuo i, vjerujemo i nadamo se, preselio u mjesto osvježenja, svjetlosti i mira.
Kao što to obično čini o. provincijal, želim i ja sada iznijeti tijek života našeg preminulog brata.
Fra Nedjeljko Norac Kevo rođen je 18. siječnja 1948. u Otoku, od oca Ante i majke Pere r. Jukić. Osnovnu školu pohađao je Otoku (1955. – 1963.). Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju pohađao je od 1963. do 1969. godine. Teologiju je studirao u Dubrovniku (1969. – 1971.), Makarskoj (1971. – 1973.) i Zagrebu (1973. – 1975.) gdje je na KBF-u i diplomirao 1975. godine.
U novicijat je ušao 9. srpnja 1965. godine u Sinju, a godinu novicijata proveo je na Visovcu gdje je položio i prve redovničke zavjete 11. srpnja 1966. godine. Svečane zavjete položio je 17. rujna 1971. na La Verni (Italija). Za đakona je zaređen 1. srpnja 1973. u Sinju, a za svećenika 29. lipnja 1974. Imotskom. Mladu misu slavio je u rodnom Otoku 14. srpnja 1974. godine.
Nakon što je kao mladomisnik djelovao dvije godine kao župni vikar u Podbablju, uslijedilo je njegovo četiri desetljeća dugo djelovanje u Njemačkoj, gdje je djelovao i u njemačkoj pastvi i među našim iseljenicima. Službovao je u sljedećim misijama/župama:
- Schwalbach – kapelan u njemačkoj pastvi (1978. – 1980.)
- Frankfurt a/M – kapelan u njemačkoj pastvi (1980. – 1983.)
- München – dušobrižnik (1983. – 1984.)
- Wuppertal – dušobrižnik (1983. – 1990.)
- Berlin – voditelj misije (1990. – 1994.)
- München (St. Gabriel) – gvardijan i župni vikar (1994. – 2000.)
- Offenbach – voditelj misije (2000. – 2006.)
- Stuttgart (Bad Cannstatt) – voditelj misije (2006. – 2008.)
- Rosenheim – voditelj misije (2009. – 2017.)
Teška bolest nastupila je već 2008. godine pa je proveo jednu godinu na liječenju – živio je u Münchenu kao rekonvalescent (2008. – 2009.), nakon čega se opet vratio u pastoral.
Godine 2017. opet dolazi u München na liječenje te tu ostaje do prošle godine, kada se vraća u domovinu, najprije u Zagreb, a onda krajem godine u Split, u naš Samostan o. fra Ante Antića na Trsteniku, gdje je i preminuo.
Kada sam čitao podatke o životu našeg brata Nedjeljka – Ćike, odmah su mi se nametnule dvije misli iz Svetog pisma.
Prva – riječi sv. Pavla iz Poslanice Filipljanima: Naša je domovina na nebesima. Pok. fra Nedjeljko proveo je više od pola svog života u tuđini. Vjerujem da je, kao i svaki pravi Hrvat koji živi izvan Lijepe Naše, čeznuo za svojom Domovinom, ali je ujedno kao fratar i svećenik znao da ni domovina Hrvatska nije naše konačno odredište. Bog nas je, naime, stvorio za vječnost, da nakon tijeka života na zemlji uđemo u puninu zajedništva s Njim i svima koji su Njegovi. Smisao svega što kao Božja stvorenja činimo na zemlji jest doći u Nebo.
U vremenu smo korizme, pripreme za proslavu najvećeg otajstva naše vjere, a to je Vazam – Isusova muka, smrt i uskrsnuće. Korizma sve nas vjernike podsjeća na cilj života, a to je Isus, Život naš i Uskrsnuće naše. Možemo reći da je korizma slika našeg života na zemlji jer je ona vrijeme intenzivnije molitve, pokore i djela bratske ljubavi te ujedno vrijeme nade – usmjerenosti prema konačnom cilju i svrsi života.
Stoga ovom svetom misom i kasnije sprovodom molimo milosrdnog Boga da našeg brata Nedjeljka očisti od svih njegovih nesavršenosti, slabosti, grijeha i mana te ga uvede u nebesko kraljevstvo koje je kao svećenik-redovnik naviještao, u koje je vjerovao i kojem se nadao.
Druga misao koja mi se nametnula iz Svetog pisma Isusove su riječi koje smo čuli u Evanđelju: Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti. Pok. fra Nedjeljko strpljivo je nosio križ bolesti gotovo 15 godina. Svi smo mogli proteklih mjeseci vidjeti koliko ga je taj teret iscrpio i izmorio. Zato ga sada s vjerom, nadom i ljubavlju predajemo u izranjene ruke Isusa Otkupitelja i Spasitelja da mu On bude nagrada, okrjepa i odmor.
Uime o. provincijala fra Marka te uime sve braće naše Provincije zahvaljujem svima koji su bili Šimun Cirenac i Veronika našem bratu Nedjeljku u nošenju križa bolesti. Zahvaljujem svoj braći u klerikatu, a posebno gvardijanu fra Domagoju i magistru fra Siniši koji su bratskom brigom i pažnjom bili uz fra Nedjeljka u svim njegovim potrebama.
Poštovana obitelji pok. fra Nedjeljka, primite iskrenu sućut svih članova naše Provincije!
A tebi, dragi brate Nedjeljko – Ćiko, hvala što si prihvatio Božji poziv i uz pomoć Njegove milosti bio marljivi radnik na Njegovoj njivi u domovini i inozemstvu! Hvala ti i za primjer strpljivosti u tegobama i poteškoćama bolesti!
Po Majci Mariji, koju ovdje štujemo kao Čudotvornu Gospu Sinjsku, s poniznom vjerom molimo Gospodina da te uvede u domovinu na nebesima, gdje se i mi nadamo jednom biti i slaviti Boga u svu vječnost!
Počivaj u miru Božjem! Amen!
