Sveti Rok: Proslava zaštitnika župe

U utorak 16. kolovoza 2022. svečano je proslavljena svetkovina sv. Roka u istoimenom mjestu. Misu je predslavio don Ivo Topalović, policijski i vojni kapelan iz Zadra u koncelebraciji sa župnikom Župe sv. Roka fra Ivanom Šimuncem, župnim vikarom fra Markom Đerekom, karinskim gvardijanom i župnikom fra Petrom Klarićem, mons. Milom  Čankom, župnikom Korenice, don Antom Luketićem, sužupnikom iz Udbine, don Domagojem Duvnjakom koji je rodom iz Svetog Roka, župnikom Kukuljeva i Cernika iz riječke nadbiskupije, fra Božom Mandarićem, župnikom Lišana, fra Ignacijem Milanom Sladojom, župnim vikarom Gospe van Grada iz Šibenika. Don Tihomir Vulin, župnik Posedarja, ispovijedao je vjernike. Na ovu svetkovinu dolaze ne samo domaći vjernici koji stalno žive u Svetom Roku, nego i mnogi koji žive u drugim mjestima u domovini, ali i u Americi, Kanadi, Australiji, kao i vjernici iz susjednih župa. Preko mise pjevao je VIS „Svjetlo“ iz Župe sv. Roka.

Govoreći o životu i svetosti sv. Roka, don Ivo je, između ostalog, kazao: „Ima među nama i uvijek je bilo svetih ljudi. Jedan od njih je i sv. Roko. Imao je prigodu susresti čovjeka u bolesti kuge. On ide pomoći čovjeku, ide mu dati ruke, donijeti mu malo radosti, malo sreće u tim teškim trenucima. Posvetio je sve svoje vrijeme, sve svoje dane upravo brizi bolesnika. Kažu da je u tome bio uspješan, ali je i on obolio. Kada je obolio, ostao je sam. Povukao se u osamu. Imao je samo psa. Zato se na svetim slikama i likovima uvijek prikazuje sa psom. Pas mu je donosio hranu. Uspio se izliječiti i ozdraviti. Kad se vraćao u svoj rodni kraj, dočekaše ga s još jednim križem, jednom osudom. Takav je put sv. Roka. Takav je put, braćo i sestre, nas vjernika. I nama Bog svakodnevno govori. I nama Bog po svojoj riječi želi pokazati kakvi trebamo biti sada; želi kazati da želi biti naš gost i da je On uvijek ona ruka koja pomaže kada smo slabi, bolesni, kada sumnjamo. Bog je tu uvijek uz nas. Ovi prostori lijepe naše Hrvatske u davna vremena i ne tako davna vremena proživjeli su teška razdoblja. Bog je onaj koji je davao nade i pokazao da je uvijek s nama. Vratili smo se svojim radostima, svojim kućnim pragovima, grobovima naših pokojnika. Sada treba nastaviti živjeti, nastaviti Boga slaviti i ono što nam je dao, treba svojim životom potvrđivati. Ljubav se mora roditi u našim srcima. Moramo znati čuvati, sačuvati, njegovati i odnjegovati ono što nam je Bog preko naših predaka povjerio. Tu ljubav moramo imati za svoj narod, za svoga bližnjega. U toj ljubavi trebamo rasti, stvarati, s tom ljubavlju trebamo se obraćati Bogu. Ne mogu se Bogu obratiti ako nisam dobar sa svojim bližnjim. Na putu do Gospodina prva stepenica u našem životu jest naš bližnji, naš brat i sestra, naš susjed, oni koji žive pored nas. Tu moramo otvoriti svoje srce, tu moramo pokazati da smo na tragu ljubavi. Kad se dogodi ljubav u mom srcu, kada je osjeti moj bližnji, tada mogu stati pred svog Gospodina i kazati: ‘Bože, ja te volim!’ Nitko od nas nije tako svet kao sv. Roko, ali trebamo ostati na tom tragu, na tom putu svetosti. Trebamo biti nježni u tim malim stvarima: pružiti ruku, dati čašu vode, uputiti blagu riječ, pohoditi nekoga, pomoći mu. To su male stvari kroz koje se slavi Boga. To su naša mala djela koja govore da zaista volimo Boga. Nastojmo pokušati biti dobri prema sebi, prema bližnjemu i prema svom Bogu. Zato, dragi vjernici, ovakvi dani potrebni su nam da malo probudimo svoju savjest, da pročistimo brisačima svoje oči, da omekšamo svoja srca, da otvorimo svoje uši, da Boga susretnemo u svom životu. Bog je uvijek tu. Bog se nikad nije udaljio od nas, uvijek nam govori, uvijek nam pruža ruke, uvijek nas potiče, uvijek nas savjetuje. Milosrdan je prema nama i voli nas. Ostanite živjeti u toj ljubavi. Volite Boga koji vas je za sebe izabrao i  donesite pred Njega, kad se ovo naše zemaljsko žiće završi, dobrotu svog života, ta mala djela koja učinismo prema svome bližnjemu. To je put moj, put svakoga od nas. Bog nas je doveo na ovaj svijet i vodi nas ovim svijetom da bismo ga slavili. Da naša konačna radost zaista bude velika, trebamo danas čestito živjeti. Neka nas svojim primjerom hrani sv. Roko, neka njegov primjer bude nadahnuće našoj vjeri, a dobri Gospodin neka u vašim srcima uvijek nađe mir i neka Njegova Riječ klija, raste, obilato rađa, a to je potrebno za spas naše duše i za ove malene koji rastu s nama. Neka nas u našem životu Božja ruka vodi kao što je vodila sv. Roka“.

Na kraju mise župnik fra Ivan zahvalio je propovjedniku, svećenicima i narodu kojeg je pozvao da pomogne u obnovi župne kuće u Svetom Roku, a zatim je na groblju molio za pokojne kod središnjeg križa.

Slavlje se nastavilo uz župnu kuću prigodnim koncertom.

fra Petar Klarić