Ući u suglasje s Križem iz sv. Damjana

Na kraju ovih kratkih razmišljanja o susretu mladog Franje iz Asiza i Križa sv. Damjana, želio bih ponuditi nekoliko tema za razmišljanje počevši od iskustva peregrinatia – puta Križa. Bile su to dvije godine značajnih susreta s ljudima svih životnih dobi i s različitim kršćanskim zajednicama. Bile su to ujedno i dvije godine značajnog iskustva Crkve, u koju nas je Isus sve pozvao i sabrao kao svoje tijelo, kao svoju obitelj, kao svoj narod: mlade i odrasle, djecu i starce, zdrave i bolesnike, svećenike, redovnike i laike, samce i obitelji. Od velikog broja susreta i svjedočanstva želio bih neka podijeliti s vama. Čini mi se da će pomoći razumjeti što znači ući u suglasje s Križem sv. Damjana, s vazmenim otajstvom koji on čini vidljivim, s otajstvom Crkve koja se rađa na Uskrs i s otajstvom osobnog sudjelovanja kao ploda zahvalnosti što smo bili prihvaćeni i toliko ljubljeni da je za nas darovan i život.

Iskustvo oslobađajućeg susreta

U pripremnim susretima za peregrinatio u jednom dekanatu više sam puta mladima iz dekanatskog pastorala mladih naglašavao da je to križ koji „govori“ omogućujući nam jedinstven doživljaj Božje ljubavi i da, ako ga barem jedna osoba posluša, može pokrenuti nešto osobito značajno -za život Crkve-baš kao i prije osam stoljeća. Na kraju te etape peregrinatia-puta, jedna mi je djevojka napisala: „Budući da si više puta naglašavao da Križ sv. Damjana govori možda i nije tako nezamislivo da ga neki mladi Trentinac i posluša! Što se mene tiče, Križ me naučio da uživam u onome što radim, a da istodobno nisam opterećena uspjehom…, pomogao mi je da ponovno otkrijem radost u poslu koji obavljamo s tajništvom. Prije nedjelje namjeravala sam javiti kolegama njihovu ’ne-nazočnost’¨, a sada im želim objaviti nazočnost Isusa među nama! Osim toga, želim vam zahvaliti što ste bili jako pažljivi prema onome što je u dekanatu već postojalo nastojeći uključiti i potaknuti različite grupe!“ Prihvatiti križ koji nas uvodi u Isusovo uskrsnuće znači doživjeti oslobađajuće iskustvo: nismo se zanijeli logikom uspjeha već smo, što je puno značajnije (i oslobađajuće) naučili uživati u Isusovoj nazočnosti, u mogućnosti da ga susretnemo i razgovaramo s njime i u činjenici da smo već sada Crkva, iako smo još na putu.

Suglasje s Raspetim

U jednoj drugoj etapi peregrinatia – puta susreo sam starije ljude u jednom staračkom domu. Jedna gospođa- prikovana za kolica zbog pretrpljenog moždanog udara- željela je pozdraviti Križ u ime svih stanovnika doma: „Pozdravljamo te Sveti Križu koji u ovome trenutku želiš susresti svakoga od nas. Naš Križ se susreo s Tobom, željeli smo s Tobom podijeliti naše patnje.

Ako dobro razmislimo, u ovome trenutku Tvoja muka miješa se s našom, za spas čitavoga svijeta“. Dok sam slušao tu molitvu, osobito me se dojmila rečenica“ Tvoja muka miješa se s našom, za spas čitavoga svijeta“. To su riječi koje je izrekla teško oboljela osoba i baš zbog toga imaju snažno značenja, puno snažnije nego kad -dok smo još zdravi- molimo na tu temu. Oboljeli kršćanin uistinu može otkriti duboko suglasje s Križem i može dati smisao svojoj patnji, smatrajući je dijelom poziva i poslanja za dobro čitavoga svijeta, kada tu patnju uspije živjeti zajedno s Isusom. I ne samo to: svaki kršćanin može otkriti da će njegov život dobiti smisao jedino ako uspije „pomiješati“ dar svoga života s darom Isusovog života položenog za nas.

Dar radosti i nade

Nakon obilaska drugog dijela Trenta, jedan mi je svećenik napisao: „Radost i nada koju ste uspjeli donijeti u naš dekanat ostat će kao znak na putu vjere ovoga dijela Božjeg naroda“. Ja iščitavam ovu rečenicu na sljedeći način: radost i nada koju će ovaj Križ sv. Damjana donijeti znak je na put uvjere, upravo stoga što je taj križ sposoban uvesti nas u vazmeno otajstvo i ljepotu radosne spoznaje da smo i mi dio Crkve, taj križ donosi radost i nadu i oživljuje put vjere ljudi i zajednica. Nema veće radosti od one koju nam je Isus prenio i danas nam nastavlja prenositi u trenutku polaganja svoga života za nas i da još i danas stoji raširenih ruku nasuprot Ocu, moleći ga da naša radost bude u punini. (Iv,17,13). Nema nade izvan Isusovog uskrsnuća jer samo njegova pobjeda na križu omogućuje čvrstu nadu. Svaki pravi vjerski i crkveni put mora krenuti od onoga što je Isus izvršio u otajstvu svoje muke, smrti, uskrsnuća i od dara Duha kojega nam je Isus poslao.

Zagrliti Isusa

Posljednje svjedočanstvo je prizor koji mi je ostao u sjećanju za vrijeme bdijenja na dočeku križa u jednoj drugoj župi. Nakon što smo molili, pjevali i razmatrali, kada je došao trenutak poklanjanja križu, jedna je četverogodišnja djevojčica „pobjegla“ iz majčinog naručja i pojurila prema križu, zagrlila njegov donji dio i poljubila ga, učinivši to nekoliko puta. To mi se čini sjajnim objašnjenjem onoga što nas Isus uči, kada kaže da trebamo ponovno postati kao mala djeca da bi ušli u Kraljestvo nebesko (Mt 18,3) ili kada kaže da su tajne u Kraljevstvu nebeskom skrivene od „mudrih“ a objavljene „malenima“ (Mt 11,25). Čini mi se to divnim primjerom što uistinu znači biti kršćani: zagrliti Isusa koji je iz ljubavi prema nama dao čitavoga sebe, prihvatiti ga s ljubavlju kako bi nas mogao odvesti u sam život svetog Trojstva.

Primjena razmišljanja u molitvi

Potaknut razmišljanjem započni razmatranje pred Križem

S pouzdanjem zamoli da uspiješ ući u suglasje s vazmenom porukom koja je prikazana na Križu sv. Damjana.
Zamoli da uđeš u suglasje s raspetim Kristom koji nama otvara vrata nebeskog Kraljevstva.
Zamoli da uđeš u suglasje s otajstvom njegove muke, njegovog neprestanog darivanja i u trenucima patnje.
Zamoli da u tebi ožive vjera, nada, milosrđe i kršćanska radost.
Zamoli za milost oduševljenja što si i ti dio Crkve koja se rađe na Uskrs..
Moli za djecu i mlade da nauče zagrliti Isusa i rasti u nastojanju da otkriju ono što znači nasljedovati ga i svjedočiti s ljubavlju.
Moli za bolesne i starce, kako bi naučili dijeliti svoje patnje s Raspetim, na dobro Crkve i svijeta.
Moli za odrasle da u našu kršćansku zajednicu uspiju prenijeti radost i nadu koje se rađaju u susretima s Kristom i da prate nove naraštaje na putu vjere.
Moli za kršćanske zajednice da u njima zavlada poslušnost zovu Duha Svetoga jer nas on potiče da ponovno po svemu svijetu navješćujemo Isusovo Evanđelje bližima i daljima.

Razmišljaj i moli počevši od riječi sv. Franje

(Pismo čitavom redu, 28-29 ; FF 221):

Gledajte, braćo, Božju poniznost

I otvorite pred njim vaša srca;

Ponizite se i vi jer vas je on proslavio.

Ništa, dakle, svoje ne zadržite za sebe,

Da bi vas sve i u potpunosti prihvatio

Onaj koji vam se daje cijeli.