Križ koji treba utjeloviti

Susret s Raspetim obilježio je čitavo postojanje sv. Franje. Na putu između Porcijunkule i Rivotorta susreo ga je, prigrlio i služio mu u gubavcima, u maloj crkvi sv. Damjana razmatrao ga na slici i prihvatio poziv da popravi njegovu kuću; na brdu La Verna, dvije godine prije smrti, susrest će ga u mističnom iskustvu koji će ga preobraziti u samo sliku Raspetog. Upravo o tom susretu govori ovo naše razmišljanje.

Susret s raspetim serafom

Osamnaest godina nakon svog preobraćenja, u dobi od 42. god. Franjo se uspinje na brdo La Verna u povodu četrdesetnice u čast arkanđela Mihaela. Franjini životopisci navode kako tih 40 dana provodi u molitvi i razmatranju. Prati ga brat Leon koji mu je i otac i prijatelj i majka. Noći provode u molitvi. Ne radi se o opširnim molitvama već o kratkim zazivima koje ponavljaju satima i satima u okviru noći : „Tko si ti, preslatki Bože moj? A tko sam ja mali crvić i beskorisni sluga?“ Ili: Molim te za dvije milosti, da kušam ono što si ti kušao u tvojoj muci i nadasve da ljubim onom neizmjernom ljubavlju iz koje si trpio i umro za nas.“

U jednoj od noći u molitvi, dok se već približavao blagdan Uzvišenja sv. Križa (14.rujan) Franjo doživljava viziju, mistično iskustvo susreta s vazmenim Isusom, malo zatim: „Pojavi se čovjek u liku Serafa s krilima lebdeći nad njim, s raširenim rukama i skupljenim nogama, prbijen na križ. Dva krila širila su mu se iznad glave, druga dva se savijala u letu, a dva su pokrivala tijelo. Uslijed te pojave blaženi sluga Svevišnjega osjetio je neizmjernu radost, ali mu nije uspio razumjeti smisao. Bio je obuzet živom i golemom radošću zbog divnog i blagog pogleda kojim ga je Seraf promatrao, ali je istovremeno bio prestrašen vidjevši ga pribijenog na križ u gorkoj boli muke. Ustao je, reklo bi se da je bio i tužan i radostan jer su mu se u duši smjenjivali veselje i gorčina. Žarko je nastojao otkriti smisao te vizije, i zbog toga mu je duša bila sva smetena“ (1 Cel,94; FF 484)

Ljubav ga je promijenila

Nakon tog susreta Franjin lik se mijenja, naime njegovo tijelo zadobilo je znakove muke: na desnom boku otvorila se rana iz koje je curila krv, a na rukama i nogama počele su mu se pokazivati neke mesne izbočine i tamne izbočine u obliku čavala. Brat Leon koji se brinuo o Franji prvi je svjedok tih rana i taj događaj navodi na pergameni gdje je Franjo svojom rukom napisao: Pohvale Bogu Svevišnjemu i Blagoslov za brata Leona.

Osobito snažnim riječima sv. Bonaventura tumači: „Tako je iskrena Kristova ljubav promijenila ljubljenoga u samu sliku onoga koji ljubi…“ Kada se Franjo spustio s brda „nosio je na sebi lik Raspetog, ali ne naslikan rukom umjetnika na drvenoj ili na kamenoj ploči, već naslikanog na svome tijelu prstom Boga živoga“ (LM XIII,5; FF 1228)

Ti si strpljenje, ti si ljubav…

To iskustvo s trpećim i ujedno divnim Isusom odzvanja i u molitvi „Pohvale Bogu Svevišnjemu“ (FF 261). Pomoću Serafa na brdu la Verna Franjo je na mističan način razotkrio i iskusio divna djela Boga Oca koja je ispunio u vazmenom otajstvu darujući nam svoga Sina. Razmatrajući uskrslog Isusa, Franjo primjećuje poniznost, strpljenje, milosrdnu ljubav, Božju blagost i istodobno puninu dobra, ljepotu, nježnost, puninu življenja… Na Verni Franjo kuša sve ono što je prije mnogo godina razmatrao u molitvi pred Križem sv. Damjana. I u tom iskustvu postaje jedno s uskrslim Kristom, spreman s vjerom podnijeti i svoj prijelaz s ovoga svijeta k Ocu.

Krist u u umu, srcu i tijelu

Razmatrajući Križ sv. Damjana i mi smo usmjereni prema susretu s Raspetim Serafom na brdu la Verna. Dok molimo Svevišnjeg, slavnog Boga da osvijetli naše tmine uistinu molimo da Sveti Duh u našu dušu ulije neizbrisivo iskustvo susreta s Isusom koji je iz ljubavi prema nama darovao čitavoga sebe. Molimo za nešto osobito i nužno: da se Krist trajno utjelovi u nama, da se znaci njegova uskrsnuća neizbrisivo utisnu u naše srce, u našu dušu, na naše ruke i noge, u naše odabire i postupke, u naš život, u čitavu našu osobu. Znamo da će -kad se dogodi- to biti iskustvo boli i radosti, gubitka prolazne ljepote i sticanje same Božje ljepote. Znamo da nam -kad se to ostvari- više nitko neće moći Raspetog otrgnuti iz ruku i da nas – nadasve – više nitko neće moći otrgnuti iz ruku Raspetog. I mi ćemo biti spremni za naš prijelaz, sazreli za uskrsnuće i život u Bogu.

Primjena razmišljanja u molitvi

Potaknut ovim razmišljanjem započni razmatranje pred Križem

Neka molitva sv. Franje na brdu la Verna bude i tvoja: Tko si ti, preslatki Gospodine, Bože moj, a tko sam ja crvić sluga tvoj? Molim te za dvije milosti, da kušam ono što si ti kušao u Svojoj muci i nadasve da ljubIm onom neizmjernom ljubavlju iz koje si trpio i umro za nas.“
Razmisli na koje sve stvarne načine možeš nositi Isusove rane – znake njegove muke i njegove ljubavi – u svome srcu, duši, odabirima i postupcima. Zamoli za milost življenja u vjeri, nadi i ljubavi i u trenucima patnje koji će neizbježno biti dio tvoga života. Zamoli za tu milost ne samo za sebe već i za osobe koje poznaješ, osobito za one koje trpe obilježene tjelesnim, psihičkim, moralnim i duhovnim patnjama.

Razmišljaj i moli sa sv. Franjom

(Pohvale Bogu svevišnjemu FF 261)

Ti si svet Gospodin,

Bog jedini, koji čudesa stvaraš.

Ti si jak, Ti si velik, Ti si svevišnji.

Ti si svemogući kralj, Ti si, Oče Sveti, kralj neba i zemlje.

Ti si trojstven i jedini Gospodin Bog nad bogovima.

Ti si dobro,svako dobro,vrhovno dobro

Gospodin Bog živi i istiniti.

Ti si ljubav, sveta ljubav, Ti si mudrost,

Ti si poniznost, Ti si ufanje moje,

Ti si ljepota,Ti si blagost,

Ti si sigurnost,Ti si mi spokojstvo,

Ti si radost, Ti si nada naša i veselje.

Ti si pravednost Ti si umjerenost,

Ti si sve naše bogatstvo do zasićenosti.

Ti si ljepota i blagost,

Ti si moje utočište.Ti si mi čuvar i branitelj,

Ti si zaklon moj.

Ti si naša ljubav.

Ti si sva naša naslada,

Ti si naš vječni život:

Veliki i divni Gospodine,

svemogući Bože,

milosrdni Spasitelju.