Ustanove i župe koje su donedavno vodili članovi Provincije

6. travnja 2020. /

1. NJEMAČKA

Katolička Crkva u Njemačkoj, suočena s novim izazovima pastoralnoga djelovanja, prisiljena je, zbog financijske krize i manjka svećenika, u dušobrižnički rad uključiti i strance koji su se donedavna brinuli samo za svoje nacionalne skupine, što je dovelo u nekim biskupijama do zatvaranja ili spajanja misija.  Tako su u nadbiskupiji Köln umjesto dosadašnjih sedam misija, koje su vodili članovi Provincije, ostale samo tri: Köln, Düsselldorf i Wuppertal, a pripojene su im misije ili dijelovi misija: Bonn, Neuss, Leverkusen i Mettmann. 

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA

  • BONN
  • Nadbiskupija Köln

HKM Bonn osnovana je g. 1974. Obuhvaćala je grad Bonn i obližnja mjesta u kojima živi oko 2000 hrvatskih katolika. God. 2006. misija je pripojena misiji Köln.

Dosadašnji dušobrižnici: oo.  Ante Anić, Berislav Nikić i Josip Šimić, Ante Bilić.

Literatura: Fra Andrija  Berislav Nikić, Hrvatska katolička misija Bonn. Deset godina života i rada. Split-Bonn 1984. 

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA

  • LEVERKUSEN
  • Nadbiskupija Köln

HKM Leverkusen osnovana je 1987. Na području Misije živi oko 2000 hrvatskih katolika. Župa je 2006. god. dokinuta i pripojena  Kölnu.

Dosadašnji dušobrižnici: oo.Ivan Dotur i Mato Puđa.

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA

  • METTMANN
  • (Nadbiskupija Köln)

HKM Mettmann osnovana je 1978. godine. Na području Misije živi oko 1500 hrvatskih katolika. Od 1.VII. 2005. do rujna 2006. misiju je vodio svećenik iz Düsseldorfa kada je ukinuta i pripojena Düsseldorf ( Metztmann i Langelfeld) i Wuppertalu (Velbert).

Dosadašnji dušobrižnici: oo. Josip Lucić, Ivon Menđušć, Jozo Župić, Ivan Dotur, Dušan Džimbeg, Branko Brnas i Mijo Marić.

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA

  • NEUSS
  • Nadbiskupija Köln

HKM Neuss osnovana je 1975., a prvi voditelj je bio fra Danijel Milas. Na području Misije živi oko 2000 hrvatskih katolika. God. 2006. misija je pripojena Düsseldorfu.

Dosadašnji dušobrižnici: oo. Danijel Milas, Tomislav Duka, Stjepan Maleš i Miroslav Modrić.

Pastoralna suradnica je Školska sestra franjevka Hercegovačke provincije.

Literatura: FRA MIROSLAV MODRIĆ, Hrvatska katolička misija u Neussu, Split-Neuss, 2006.

2. KANADA

Župa u Calgaryju osnovana je g. 1967. i povjerena Provinciji Presv. Otkupitelja. Utemerljitelj i prvi župnik bio je fra Zvonko Radošević, a mala župna crkva kupljena je od Poljaka i pretvorena u crkvu Majke Božje Bistričke 1968. godine. Iste godine je počela i hrvatska škola.  Današnja crkva je izgrađena 1981. god. za vrijeme župnika fra Duje Bobana. Župnik je pohađao i hrvatske vjernike u Lethbrigdeu i Saskatoonu, a katkad i u Regini (Saskatchevan) gdje je živjelo oko 500 hrvatskih vjernika. Župa je izdavala tjednik „Marija Bistrica“ na hrvatskom jeziku. Provincija je skrbila o župi do god. 1996., kada ju je preuzeo vlč.  Dominik Vladić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije.

EDMONTON (ALBERTA)

Od g. 1967. do 1977. u Edmonton bi dolazili hrvatski franjevci iz 300 km udaljenog Calgaryja. Prvi putujući misionar bio je fra Zvonko Radošević. God. 1970. otvoren je Hrvatski katolički centar kao mjesto vjerskih i kulturnih okupljanja. Poslije fra Zvonka iz Calgaryja su povremeno dolazili svećenici franjevci. Kad je u Edmonton došao 1977. god. prvi stalni svećenik, fra Jerko Ćaleta, osnovana je župa,kojoj je priključen i Hrvatski kulturni centar. Iste je godine osnovana i hrvatska škola. Gradnja crkve počela je 4. lipnja 1981. god., a prva misa u njoj održana je 27. ožujka  1982.  Župu će voditi franjevci splitske Provincije Presv. Otkupitelja do 2004. god., kada će je preuzeti vlč. Franjo Višaticki, svećenik Banjalučke biskupije.

THUNDER BAY

U to daleko i hladno područje povremeno su dolazili hrvatski franjevci kao misionari još prije Drugoga svjetskog rata, kao primjerice, fra Zvonko Mandurić tijekom 1929. i 1930. godine. Ipak prvi hrvatski svećenik koji je tu počeo stalno djelovati bio je vlč. Julije Balog, koji je g. 1974. uspio dobiti samostalnu zajednicu hrvatskih katolika – «Thunder Bay Croatian Congregation», koja od 1975. god. djeluje kao župa. Vlč. Balog se već 1975. vratio u Čile, pa je pastoralna skrb u misiji povjerena franjevcima Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji. Kustodija je ovu misiju morala napustiti, pa je 1980. god. pastoralnu skrb preuzeli franjevaci Provincije Presvetog Otkupitelja, koji će ostati do god. 1996. kada će župu preuzeti   vlč. Franjo Višaticki iz Banjalučke biskupije. Od 2001. god. župu vodi Čeh fra Francisco Blazek.

VICTORIA

  • Sv. Leopold Mandić
  • Biskupija Victoria
  • VICTORIA, British Columbia
  • Hrvatska župa sv. Leopolda Mandića
  • 4081 Gordon Head Road
  • Victoria, B.C., V8N 3X7
  • tel. ++1 (250) 721-4851; Fax ++ 1 (250) 721-3061
  • Župnik: Fra Jure Marčinković

Otok  Vancouver  sa  svojih  600 000  stanovnika   nalazi se u  zapadnoj kanadskoj provinciji  British Columbia. Na njegovu južnom dijelu nalazi se glavni grad Victoria sa oko 300 000 stanovnika. Prvi svećenik koji je službeno posjetio otok bio je fra Ambroz Budimir, 1960. godine. Od 1964. god. otok je redovito pohađao fra Zvonimr Radošević, a od 1968. god. fra Bone Prcela, svi čalovi Provincije Presv. Otkupitelja.

Stalnim hrvatskim dušobrižnikom postaje god. 1974. fra Zvonko Radošević. Hrvati još nisu imali svoju crkvu nego su službu Božju slavili u iznajmljenoj francuskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja. U siječnju 1985. god. kupljen je katolički centar St. Thomas More u Victoriji  i preuređen u katoličku crkvu koja je 15. rujna 1985. god. posvećena sv. Leopoldu Mandiću. Odatle će se franjevci Provincije brinuti za hrvatske katolike na cijelom otoku (31.248 km 2), posebno u tri mjesta gdje je živjelo više hrvatskih obitelji (Nanimo,  Port Alberna, Campbell River). Poslije smrti fra Jerke Ćalete, župa je privremeno ostala bez župnika. U Victoriju i Nanaimo povremeno će dolazili  slaviti svete mise hrvatski franjevci iz župe Srca Marijina u Vancouveru. God. 2005. župu su preuzeli franjevci Provincije Bosne Srebrene.

WINNIPEG

  • SV. NIKOLA TAVELIĆ
  • Nadbiskupija Winnipeg
  • Croatian Catholic Church
  • Sv. Nikola Tavelić
  • 2688 Main Street
  • Winnipeg, Manitoba, R3C 2E4
  • Tel: (204) 339-3264; Fax: (204) 339-4907 

Winnipeg, glavni grad provincije Manitoba, nalazi se u središtu Kanade, između Atlantskog i Tihog oceana. Hrvatski iseljenici željeli su tu odmah nakon rata osnovati svoju župu. Nadbiskup Winnipega, kardinal George Flahiff, udovoljio je njihovoj želji, ustanovivši  30. kolovoza 1968. god. “Winnipeg Croatian Congregation” kao samostalnu hrvatsku zajednicu, i  povjerio je isusovcu Juliju Balogu, koji je tu bio došao privremeno iz Čilea.

God. 1970. u Winnipeg je došao stalni svećenik fra Jerko Ćaleta, član Provincije Presv. Otkupitelja,  te odmah počeo skupljati materijalna sredstva za gradnju crkve za Hrvate, koja je završena i posvećena sv. Nikoli Taveliću 1975. godine.  Uz crkvu je izgrađena i dvorana za 350 ljudi. Župu će voditi franjevci splitske Provincije Presv. Otkupitelja do 2001. god., kada će je preuzeti  vlč. Franjo Višaticki, svećenik Banjalučke biskupije. Nakon njegova odlaska na hrvatsku župu u Edmonton 2004. god., župom upravlja veliki prijatelj Hrvata, najzaslužniji za gradnju hrvatske crkve u Winnipegu, msgr. Norman J. Shartrand, svećenik nadbiskupije Winnipeg. 

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE

  • 1. PORTLAND
  • Župa sv. Brigite
  • Nadbiskupija Portland

Župa sv. Bigite osnovana je 1916. god.  God. 1952. u Portand dolazi fra Milan Mikulić, član Provincije Presv. Otkupitelja.  God. 1954. kupio  je zemlju i sagradio crkvu, dvoranu (1959.) i Hrvatski misijski centar (1965.) (Croatian Mission Center) u kojem su bile župne prostorije i kapela Gospe Sinjske. Fra Milan je od 1957. do 1964. prihvatio i službu administratora poljske crkve sv. Stanislava. Ubrzo je (1969.) župa  sv. Brigite povjerena Provinciji „ad indeterminatum tempus“, koja je župnikom imenovala fra Milana.  On je od 1972. do 1975. god., uz sv. Brigitu, prihvatio i službu administratora crkve sv. Patrika, koja se zvala „hrvatska crkva“, jer su se oko nje okupljali hrvatski migranti još prije Prvoga svjetskog rata.  Fra Milan će u Portlandu ostati sve do umirovljenja 1993. god., čime će prestati i skrb Provincije Presv. Otkupitelja o toj župi.

JUŽNA AMERIKA

ARGENETINA

  • Instituto Incorporado
  • NUESTRA SENORA MARIA BISTRICA
  • Avenida Croacia 2980
  • BARRIO JUAN VUCETICH
  • 1665 JOSE CLEMENTE PAZ
  • Orovincia Buenos Aieres, Argentina

Samo naselje Barrio Juan Vucetich, područna škola “Instituto Incorporado Nuestra Senora Maria Bistrica“, pastoralno središte i franjevačka rezidencija nastaju nakon Drugoga svjetskog rata dolaskom fra Krste Radića u Argentinu. Od tada pa sve do 1994. god. dušobrižnici su i upravitelji postaje franjevci (fra Jure Šimunović, fra Ivan Vrlić, fra Drago Gverić) Provincije Presv. Otkupitelja.

Obitej Mac Donalda darovala je 1948. god., posredstvom fra Krste Radića, Fanjevačkoj provinciji Presv. Otkupitelja dva hektara zemlje u blizini grada Jose Clemente Paza da se u tom siromašnom i slabo naseljenom kraju podigne kapela, franjevačka rezidencija i područna škola. Nakon pristanka nadbiskupa u La Plati i Delegature Franjevačkog reda u Buenos Airesu, o. Pio Crivellari 13. svibnja 1956. god. blagoslivio je kamen temeljec buduće franjevačke kuće i današnje školske ustanove “Instituto Nuestra Senora Maria Bistrica”.  To je zapravo početak i samog budućeg naselja Barrija Vuceticha. Prva sveta misa slavljena je u  kapelici 6. travnja 1960. godine.

Nakon toga naselje je počelo naglo rasti. Fra Krstinom zaslugom ono će 8. listopada 1957. god. dobiti ime po ocu moderne daktiloskopije, podrijetlom s otoka Hvara, Ivanu Vučetiću “Barrio Juan Vicetich”, a cesta će se 2. listopada 1970. preimenovati u Avenda Croacia.

Prirastom siromašnog pučanstva u to i druga okolna mjesta, razvit će se i pastoralna skrb pravoga misijskog tipa. Niknut će i lijepa i prostrana crkva, koju će, uz asistenciju fra Šimuna Šipića, provincijala Provincije Presv. Otkupitelja, posvetiti Jose Manuel Lorenzo, biskup iz San Miguela.

Pordučnu školu u Barrio Vuchetichu pohađa iz godine u godinu sve veći broj djece tako da je 1983. god. potpala pod državnu skrbi, nakon što je ispunila sve potrebne uvjete za katoličke škole takvog tipa. Poslije fra Krstine smrti školu vodi predstavnik koga imenuje provincijska uprava u Splitu. Za novi procvat škole zaslužan je, uz franjevce koji su tu djelovali, posebno prvi dugogodišnji predstavnik Provincije gosp. Dinko Kunac (+ )čije ime nosi današnja školska knjižnica. Danas školu pohađa oko 1200 učenika, ne samo iz Barrija Vucheticha.

Danas u Barrio Vucetichu pastoralnu službu vrše redovnici kongregacije “Lumen Dei”.

AFRIKA

  • DOMINIKANSKA REPUBLIKA KONGO  (ZAIRE)
  • CIBANDA – MULAGI
  • Duh Sveti
  • Nadbiskupija Bukavu

Provincija Presvetog Otkupitelja sklopila je ugovor s Nadbiskupijom Bukavu u Zairu, kojim se Provincija obvezala da će preuzeti brigu i vodstvo misije Burhale i da će u dogledno vrijeme preuzeti još dvije misije.

Prvi su franjevci stigli u svoju novu postojbinu 24. rujna 1970. godine. Bili su to:  fra Dujo Munivrana i fra Mirko Grgat. Oni su nakon priprave, učenja francuskog i mashi /maši/ jezika, preuzeli misiju Burhale. Uskoro su im stigli u pomoć: fra Ivan Dragušica (1971.), fra Ilija Barišić, član Provincije sv. Jeronima (1972.), fra Božo Ćurčija (1973.) i fra Ivan Jukić (1975.), koji se zbog zdravstvenih razloga morao vratiti u Provinciju.

Prema ugovoru između Nadbiskupije i Provincije, otvorena je nova misija Cibanda-Mulagi u pokrajini Luhwinja u veljači 1974. godine.  Župnikom je imenovan fra Mirko Grgat (1974.-1976.), a vikarom fra Ivan Dragušica (1974.-1976.). God. 1980. pristići će mlade snage: fra Drago Gverić i fra Ante Vukušić. God. 1986. priključit će im se brat fra Stojan Damjanivić, a god. 1994.  i fra Miro Ančić  i fra Damir Šošić, koji će ostati samo godinu dana.

God. 1984. franjevci će otvorit i treću misiju Nyantende u nadbiskupiji Bukavu. Župnikom je imenovan fra Božo Ćurčija, a pomoćnikom fra Ante Vukušić. Tu će franjevci Provincije podići samostan i kuću odgoja za postulante novoosnovane Viceprovincije sv. Benedikta Afričog.  Jedan od odgojitelja bio je i fra Stojan. 

Odlaskom članova Provincije iz Afrike god. 1997., župe Cibanda-Mulagi i Nyantende preuzet će domaći franjevci Viceprovincije sv. Benedikta.

U misiji rade i hrvatske redovnice Školske sestre franjevke Krista Kralja provincije Presv. Srca Isusova (Split).

Na raspolaganje Redu kao misionari u Africi stavili su se fra Drago Gverić 2003. i fra  Miro Ančić 2005. godine.

Lit.: FRA DRAGO GVERIĆ, Franjevci u misiji Cibanda-Mulagi u Zairu, Kačić, XIX.-XX., 1988, 387-415.

SKOTISTIČKA KOMISIJA

  • ROMA 00185
  • Via Merulana 124

Generalni kapitul u Asizu (1927.) odredio je da se u Quarrachiju osnuje sekcija za kritičko izdavanje djela Ivana Duns Skota. U tu svrhu osnovana je i posebna komisija stručnjaka u franjevačkim, osobito u skotističkim pitanjima. Uprava Reda je vodstvo sekcije povjerila fra Karlu Baliću (1938.).  Tom prigodom je donesena odluka da se Skotistička sekcija preseli iz Quarrachija u Rim i da se otada zove Commissio omnibus Operibus Ioannis Duns Scoti ad fidem codicum edendis. Fra Karlo je odmah pozvao u Rim 12 mladih unutarnjih suradnika, a drugi 21 izvanjski član ostali su u svojim provincijama i obavljali zadatke prema uputama predsjednika Komisije. Većinu najbližih suradnika fra Karlo je izabrao iz svoje Provincije: fra Stanka Bušelića, fra Ivana Jurića, fra Petra Čapkuna, fra Luku Modrića, fra Stanka Bušelića, fra Serafina Raiča. Ubrzo će im se pridružiti fra Metod Kelava,  fra Bernardin Bilođerić, fra Pavao Melada i fra Luka Modrić. Svi će se oni istaknuti neumornim istraživanjem skotističke filozofske i teološke misli, priređivanjem međunarodnih skolastičko-skotističkih kongresa: u Ri­mu (1950.), Oxfordu-Edimburgu (1966.), te osnivanjem Medjunarodnog skotističkog društva, Commissio omnibus Operibus Ioannis Duns Scoti critice edendis), kojemu je 1970. god. Balić izabran za prvog predsjednika. Društvo je priredilo skupove u Beču (1970.) i Padovi (1976.).

Priređivanjem znanstvenih skupova i izdavanjem Sabranih djela „duboko­umnog marijanskog naučitelja“, Komisija je izrasla u znanstvenu instituciju prvoga reda i stekla priznanja kao kulturna organizacija svjetskoga glasa. Do danas je objavljeno 12 svezaka Scotovih djela, koja su “jedno od najsjajnijih ostvarenja XX. st. na polju tekstualne kritike“ (B.Xiberta).

Radišni i neumorni istražitelj i promicatelj Scotove misli, fra Karlo Balić, na čelu Komisije ostat će do 1975. god., a onda će njegov rad nastaviti njegovi suradnici pod vodstvom  fra Luke Modrića, koji će ostati na čelu Komisije do 1998. god., kada je zaokružen i rad Provincije Presv. Otkupitelja u Skotističkoj komisiji.

PAPINSKA MEĐUNARODNA MARIJANSKA AKADEMIJA

  • ROMA 00185
  • Via Merulana 124 

Nastojanjem fra Karla Balića osnovana je u Rimu Commissio Marialis Franciscana (1946.). Pod okriljem te Komisije nastala je Marijanska akade­mija koja se predstavila javnosti u godini proglašenja dogme o Marijinu uznesenju (1950.) kad je organizirala Prvi međunarodni marioloski i Osmi marijanski kongres. God. 1951. Balić je objavio Akademijine Statute prema kojima je Akademijin cilj promicanje teološke i povijesne znanosti o Blaženoj Djevici Mariji, priređivanje znanstvenih skupova i održavanje predavanja i objavljivanje mariolokih znanstvenih istraživanja. Za Balićeva života Akademija je priredila sedam međunarodnih marioloških i ma­rijanskih znanstvenih skupova (Rim, 1950. i 1954., Lourdes, 1958., S. Domingo, 1965., Fatima, 1967., Zagreb, 1971., Rim, 1975.),uz koje su se nastavili održavati i marijanski skupovi, koji su imali za cilj širenje marijanske pobožnosti.  Akademija je izdala preko stotinu svezaka zbornika s tih susreta kao i povijesno-teološke studije stručnjaka-mariologa. U njihovu priređivanju i objelodanjivanju neprocjenjive su zasluge tadašnjeg tajnika, kasnijeg predsjednika akademije, fra Pavla Melade. Njihov zajednički uporni rad okrunjen je pismom “iz vlastite pobude” Ivana XXIII. Maiora in dies kojim je 8. prosinca 1959. Akademiju proglasio Papinskom međunarodnom marijanskom Ponttficia Academia Mariana Internationalis (PAMI). Akademija us­klađuje i rad marioloških društava u svijetu među kojima je i Hrvatski ma­rioloski institut, osnovan god. 1974. Za Balićev predani rad na području teološke znanosti i proučavanja vjerskih istina papa Pavao VI. zahvalio mu je i osobnim pismom upućenim dan uoči njegove smrti 1977. godine. Balića će na mjestu predsjednika Akademije naslijediti njezin dugogodišnji tajnik fra Pavao Melada, a tajnikom će postati fra Dinko Aračić, obojica članovi Provincije Presv. Otkupitelja.

Po završetku 12. Međunarodnog mariološkog kongresa, 24. VIII. 1996., u Czestochowi, Melada je predao službu predsjednika Akademije španjolskom franjevcu Gasparu Calvu Moraleju, čime je završio svoj 50-godišnji rad u Akademiji i povukao se u mirovnu.  Papin izaslanik, nadbiskup Detroita kardinal Adam Josef Maida, uručio je Meladi papinu zahvalnicu za 50-godišnji rad u Akademiji i njezinu 20-godišnjem vodstvu te uručio imenovanja novomu vodstvu. Time su hrvatski franjevci Provincije Presv. Otkupitelja nakon 50 godina prepustili vodstvo Akademije drugima. Na čelu Akademije danas su profesori na Antonianumu fra Vicenzo Battaglia, predsjednik, i fra Stefano Cecchin, tajnik.