Uzvišenje sv. Križa
U Križu je spas
14. rujna slavimo s Crkvom blagdan Uzvišenja Križa. Povijesno porijeklo leži u javnom čašćenju ponovno pronađenog drvenog križa, koji je 14. rujna 335. , dan nakon posvete Konstantinove bazilike nad svetim grobom u Jeruzalemu – svečano pokazan vjernicima i time bio “uzvišen”.
Kao kršćani smijemo i trebamo se češće pitati: Kako držimo do križa? Je li on samo dekoracijski objekt u našim stanovima ili ukras na lančiću oko vrata, simbol koji treba imati različite oblike (možda bez korpusa), dakle znak koji uz bilo što pripada, a nama uostalom ne smeta, ili za nas znači nešto više?!
Sjetimo se da je čak u Njemačkoj 1995. bilo određeno da u školama ne smije visiti križ. O tome se raspravljalo i u Austriji i mnogima je postalo jasno: s priznanjem križa stoji ili pada priznanje Isusa Krista koji je za nas ljude umro na križu. Od vjerničkog prihvaćanja smrti Gospodina našega Isusa Krista na križu ovisi i naša kršćanska vjera, po kojemu trebamo zadobiti spasenje.
Da, promatran čisto naravnim očima, križ je stvarno ludost! Čitamo kod sv. Pavla u Prvoj poslanici Korinćanima: “A mi propovijedamo Krista raspetoga. Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. (Usp. 1. Kor 1,23-24.)) U antiki je smrt na križu bila sramotna i nečasna smrtna kazna za zločince, pa se pitamo, zar je to trebala biti volja Božja?!
Na prvi pogled nam se čini da je križ teško razumjeti, ali u svjetlu uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista on je tajna života i ljubavi. Smrt nema posljednju riječ, nego život! Baš zato je Sin Božji, koji u sebi nosi vječni život, postao čovjekom da bi po svojoj ljudskoj patnji i umiranju pobijedio smrt. Baš zato, jer je prihvatio smrt, on je lišio moći i grijeh i smrt. U svome uskrsnuću Gospodin Isus pobjednički trijumfira nad smrću. Tako je i naša smrt izgubila svoju posljednju strahotu, svoj užas. Ako vjerujemo u Isusa Krista, tada smo mi jedno s njime ne samo u smrti nego i u uskrsnuću.
Također Božja ljubav biva vidljiva na križu: Sin Božji nenaoružan predao se u ruke zaslijepljenih ljudi koji su ga grozno mučili, koji su tražili njegovu smrt i sudjelovali kod njegova razapinjanja. On je oprostio svojim mučiteljima i molio za njih na križu: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine” (Lk 23,34). On je trpio kao bezgrešni i savršeni pravednik iz ljubavi prema grešnicima. Primio je na sebe njihovu zasluženu kaznu. Time je otvorio izgubljenom čovječanstvu ponovno put spasenja: “Jer Bog je tako ljubio svijet, da je predao svoga Sina jedinorođenoga, da svaki koji u njega vjeruje, ne propadne, nego da ima život vječni.” Kristov Križ pokazuje nam s jedne strane veliki ljudski grijeh, a ujedno nas ispunja postojanom nadom u milosrdnu otkupiteljsku ljubav našega Boga. Tko vjeruje u Sina Božjega, u njemu ima život vječni!
Ako u vjeri i ljubavi prihvatimo tajnu križa u naš život, tada ćemo i mi imati udjela na uskrsnoj pobjedi našega Gospodina Isusa Krista..
Fra Jozo Župić
