Zmijavci: Duhovna obnova
Duhovna nas obnova potiče na promišljanje o našem životu, o našim grijesima i slabostima. Upravlja nas na molitvu i na razmišljanje o tome koliko nas Bog ljubi i voli i koliko smo zapravo slabi uvidjeti tu neminovnu istinu. Živeći naše svakidašnje živote često puta zanemarimo kako nas Bog kroz taj isti život vodi svojom milošću i providnošću. Umišljamo si kako su naša životna postignuća isključivo ostvarena našom pameću i znanjem, dok životne neuspjehe pripisujemo sudbini i nesreći. Utonemo tako u oholost koja onda izrodi sve one grijehe koje su nas naučili nabrajati još dok smo bili djeca i za koje znamo kako nam čine štetu, bilo fizičku ili duhovnu. Međutim, šteta nije nepopravljiva. Ispovijed, sveta misa i sveta pričest produbljuju i obnavljaju našu vezu s Bogom. Vraćaju nas na pravi put i pomažu nam da lakše nosimo životno breme sa svim svojim tugama i veseljima. Isti zadatak ima i duhovna obnova.
Jedna je takva, u ovo korizmeno doba, kada čovjek posebno promišlja o svom odnosu s Bogom, organizirana u Zmijavcima, dičnom selu Imotske krajine, u župi Svih svetih. Bila je namijenjena Župnom pjevačkom zboru župe Zmijavci i čitačima starozavjetnih i novozavjetnih tekstova u vrijeme Korizme, ali i svim drugim Zmijavčankama i Zmijavčanima. Sama ideja o organizaciji navedene obnove potekla je od časne sestre Jasne Kasalo, čiji je iskreni cilj bio potaknuti, ne samo članove zbora, nego i sve druge župljane na međusobnu ljubav, zajedništvo i molitvu. Na njen je poziv iz arbanaškog samostana, iz okolice Zadra, stigla časna sestra Rita Maržić, koja ujedno predaje i vjeronauk u jednoj srednjoj školi u Zadru. U prekrasnom okruženju zmijavačke crkve, u popodnevnim satima, korištenjem suvremene tehnologije, sestra Rita je moderirala i vodila duhovnu obnovu. Za misao vodilju ovog duhovnog susreta uzete se riječi: „Korizma, vrijeme da se vratiš doma!“. Kako bi okupljeni lakše razumjeli motiv ovog susreta, sestra Rita je koristila primjer dviju prispodoba iz Novog zavjeta: prispodobu o razmetnome sinu i prispodobu o susretu Isusa i Samarićanke na zdencu Jakovljevu u samarijskom gradu Siharu. Kroz prvu prispodobu, sestra Rita je nastojala okupljene potaknuti na promišljanje o ljudskom poimanju Boga i o tome kako i na koji način čovjek stvara sliku o Bogu. Pri tome je istaknula kako je i Isus pričajući o Ocu koristio prispodobe, a u priči o razmetnome sinu Bog je prikazan kao dobri, milosrdni Otac, koji se tako raduje svome djetetu, opraštajući mu sve njegove grijehe. S druge strane i sinovljeva slika o ocu, kako reče sestra Rita, se vidno promijenila. Treba se prisjetiti kakvu je sliku na početku prispodobe sin stvorio o ocu, a kakvu na kraju i primijetiti kako se sinovljevo poimanje oca čitavo vrijeme mijenja, kao što se i ljudsko poimanje Boga mijenja kroz život. Drugom je prispodobom, o Isusu i Samarićanki, sestra Rita ukazala na neprestanu ljudsku žeđ i žudnju za ovozemaljskim, materijalnim i tjelesnim potrebama. Iako se čovjek određenih stvari često puta zasitio i „napio“, žeđ je i dalje ostala. Tako je i Samarićanka čeznula za ovozemaljskim užicima, tražila je utjehu, ljubav i poštovanje, ali toliko željeni mir nije ostvarila. Susret s Isusom na Jakovljevu zdencu je u potpunosti mijenja. Isus joj objašnjava iz čega proizlaze njene zablude i tko je On zapravo. Nudi joj vodu života i zaključuje kako ta Njegova voda gasi žeđ zauvijek i kako samo po Njemu čovjek može pronaći toliko željeni mir. Čitavo vrijeme ovog susreta izmjenjivale su se molitve, promišljanja okupljenih, te su se čitali prigodni tekstovi iz Svetog pisma. Molilo se za slabe i nemoćne, za bolesne, ali i zdrave, za djecu i starije, za duhovna znanja…Nakon duhovne obnove, zmijavački je župnik fra Frano Laco predvodio euharistijsko slavlje za sve okupljene. Druženje je završeno na zakusci koja se održala u prostorijama župne dvorane, uz pregršt slatkih i slanih kolača, koje su pripremile vrijedne zmijavačke domaćice. I za kraj ovog izvještaja Zmijavčani se zahvaljuju sestri Riti što je im je stigla u posjetu i što je kroz jedno, sadržajno i zanimljivo, promišljanje nastojala produbiti čovjekovo poimanje Boga i Njegove neizmjerne ljubavi.
Josip Jonjić, prof.
