12. nedjelja kroz godinu

Bog je milostiv

Rođenje Preteče Crkvi je važno, tako da ta svetkovina potiskuje liturgijsku nedjelju. Objava toga rođenja i samo rođenje oblikuje Lukino evanđelje paralelno prema naviještanju i rođenju Isusa. S Krstiteljem počinje spasonosno povijesno i jedinstveno nešto novo. Okolnosti, kako dolazi do tog rođenja označavaju novo: Roditelji su bez djece, anđeo im naviješta da će u starosti dobiti sina; kako će se zvati; Zaharija nevjerojatno zanijemi, njegov se jezik razriješi tek nakon rođenja. Paraleno se događa naviještenje Mariji, ona radi sumnje neće zanijemiti, nego će Bogu izreći svoj neograničeni da. Oba puta anđeo spominje imena očekivanih sinova – Isus znači “Bog spašava” a Ivan “Bog je milostiv”. Oba puta ljudi se čude zbog novorođenih – kod Isusa pastiri, kod Ivana ljudi u cijelom gorju.

Kad se razriješio jezik oca Zaharije, nastaje klicanje koje mi dnevno molimo u časoslovu naroda Božjeg na jutarnjoj molitvi, kao “Benedictus-Blagoslovljen”. On pokazuje da će njegov sin saopćiti proročanstvo Izaije proroka: “Postavit ću te za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš” (Iz 49,6). Zaharija u Blagoslovljen: “Darom premilosrdnog srca Boga našega, po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine”. Kasnije će Isus posvjedočiti za Ivana: “Zaista, kažem vam, među onima koje su rodile žene nema većega od Ivana” (Lk 7,28).

Ivan stoji na prekretnici jednog novog vremena. On je posljednji prorok Staroga zavjeta i na neki način je spoj nečega novoga. On je prorok s imenom Ivan – “Bog je milostiv”. To ime je program: Ivan treba biti utirač, krčitelj novih putova, preteča za Boga koji je pun milosrđa za ljude. U Isusu Kristu ta riječ “Bog je milostiv” postat će živa, jer će u njemu biti prepoznat Izabrani, Mesija, Otkupitelj svijeta. Ivan je tomu puno pridonio, da Isus kao takav bude prepoznat. On sam dugo je bio nesiguran. Ali tada daje svoj život za njega.

Također u našem životu ima takvih prekretnica gdje nam postaje jasno, što znači ime Ivan: Bog je milostiv. Npr. nečije zvanje. Mladići su zajedno rasli u istom selu. Pohađali istu školu. Razgovarali o istim problemima. Najednom za nekoga od njih prekretnica. Župnik mu je postavio jednostavno pitanje: “Zar i ti ne bi mogao biti svećenik?” Od tada ga ta riječ “Bog je milostiv”, nije napuštala. I na djelu: To je već nešto veličanstveno, biti za njega preteča.

Tako jedno mjesto u Evanđelju može za slušatelja ili čitatelja biti prekretnica. Sjetimo se sv. Franje. Dugo vremena čini nam se da ništa nema od toga, a onda nam se otvori pamet, da život radikalno promijenimo, jer nam postaje jasno da je “Bog milostiv” i da smijem na njemu graditi i njemu se povjeriti.

Također nedjelja ili blagdan može postati prekretnica, gdje ja izlazim iz jednoličnosti svakidašnjice; iz mišljenja da bismo mi cijeli život sami morali preuzeti odgovornost i sami činiti. Obrat je: Mi smo ljudi koji svoj život smiju upraviti prema nedjelji i blagdanima. Sebe potpuno staviti u ime: Bog je milostiv, meni, nama, svakom čovjeku.

***************

Izvor njegovog mira (2)

Evanđelje je uistinu neiscrpivo. U njemu uvijek možemo otkriti nešto novo, pa i tada, ako vjerujemo da već dobro poznajemo mjesto, povijest, Isusovu parabolu. Uvijek iznova bivamo iznenađeni od Evanđelja.

Zanimljivo je što o današnjem mjestu u evanđelju u kojemu se spominje žestoka oluja, piše isusovac o. Jan Bots: “Kako Isus može spavati u oluji? Mi ne znamo čemu se više čuditi, ili da ga slušaju vjetar i more, ili da u pobješnjeloj oluji može ležati i spavati”.

Slika Isusa koji spava usred oluje koja prijeti da potopi lađu, uistinu je čudna. Odakle Isusu taj mir? Je li on stvarno bio iscrpljen od napornoga dana, od mnogih ljudi s kojima je bio zajedno, koji su ga pritiskali svojim brigama i nevoljama? Je li Isus imao “blagoslovljeni san” koji nijedna oluja nije mogla uznemiriti?

Nije moglo samo to biti. Njegov mir imao je dublji izvor. On ga spominje, on ga pokazuje nama. Apostolima koji su bili potpuno u panici (premda su bili ribari i iskusili su mnoge oluje na moru) Isus predbacuje: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?”

Njegova vjera je izvor njegovog mira. On počiva u Bogu, svome Ocu. On ima duboko povjerenje, koje može dati samo čvrsta ukorijenjenost u Bogu. On zna da je u ruci Očevoj, i da mu ta sigurnost daje da sam može mirno spavati u divljem lelujanju uskomešanog mora.

Otac Jan Bots upotrebljava za to odgovarajuću poredbu. Pokušajmo predočiti sebi da u ovom brodu sjedi jedna majka s malim djetetom u naručju: “Ona je obujmila dijete, ziba ga i čuva brižno da dijete osjeti nešto od njene brige. Ostane li majka mirna, dijete neće imati straha”.

Nije li to tajna svakog dobrog odgoja? Saopćiti djeci svoj mir. U odgoju vjere ide se prije svega za tim, da drugi sudjeluju u svome odnosu prema Bogu. Učenici doživljavaju, kako Isus počiva u Bogu svome Ocu. Oni osjećaju, da njegova mirnoća nije ravnodušnost prema opasnostima, nego sigurnost u Bogu. To jača njihovu još slabu, malu vjeru.

Takve uzore i mi trebamo. Vjeru ne učimo iz knjiga, nego od ljudi, koji zrače mirom, povjerenjem, povezanošću s Bogom. Bez susreta s takvim ljudima ne bismo mogli vjerovati. Oni su obilježili našu vjeru, ostaju nam uzori i na njima možemo “odčitati”, što znači vjera.

Lađica učenika s Isusom uzeta je kao simbol za Crkvu. Pri tom trebamo Crkvu misliti konkretno – otprilike kao ovo naše zborovanje. U slavlju Euharistije mi smo Crkva i postajemo Crkva. Mi tražimo da Isus među nama pokaže svoju moć nad svime što nam prijeti. Jedna od molitava u kojoj to činimo a izgovaramo je prije dolaska stolu Gospodnjem glasi: “Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se i daruj nam svoj mir.” Grijeh svijeta – to je uistinu moć kaosa, neprijatelj života. Njemu koji je na sebe uzeo teret svijeta iz ljubavi, povjeravamo, da nas od njega oslobodi i daruje nam mir. Taj mir zvuči u našoj pripovijetci s utihom koja je nastupila, kao vjetar i valovi koji se pokoravaju. U nedjelju počinjemo unaprijed slaviti ono što će biti, kad svijet konačno bude spašen posljednjom moćnom rječju Božjom od svih prijetnji.

Fra Jozo Župić