17. Crkva: Nije to samo institucija

Ljeti 1216. god. sveti Franjo se nalazio u kapelici Svete Marije Anđeoske. Bilo je to u noći prije njegova puta u Perugiu, u posjet Papi Honoriju III. Ukazali su mu se Krist i njegova Majka, okruženi anđelima. Gospodin je rekao: ‘Franjo, zatraži od mene što god hoćeš na slavu Božju i spasenje ljudi.’

Sveti Franjo je odgovorio: ‘Gospodine, molim te da posredstvom Djevice, zagovornice čovječanstva i ovdje nazočne, zajamčiš oprost svim posjetiteljima ove crkve.’ Blažena Djevica Marija naklonila se svom Sinu i proslijedila zahtijev. Gospodin je nato poručio Franji da ode k Papi i ishodi željenu molbu. Iako su se mnogi kardinali protivili toj ideji, Papa se brzo složio sa Franjinim zahtjevom. To je bio porcijunkulski oprost 2. kolovoza.

U Franjinom viđenju možemo vidjeti četiri ključna i neodvojiva aspekta našeg kršćanskog života: Krista, Mariju, anđele i Crkvu. Krist se u prvom redu nije sam ukazao Franji, kao da bi se Franjin kršćanski život sastojao samo od njegova odnosa s Kristom. Krist mu se ukazao zajedno sa svojom Majkom i rekao mu da ode u Crkvu i podnese svoj zahtijev. Ova nam pojedinost pokazuje tijesnu povezanost Marije i Crkve. U Svetom Pismu vidimo kako je Marija dala svoj poptpuni pristanak Gospodinu jednako kao što je Gospodin dao svoj poptpuni pristanak Ocu. Gospodin je rekao Franji neka ode Crkvi. Sve se to odvija u okruženju anđela, Božjih glasnika.

Gospodin u prvom redu ne govori Franji što On želi nego pita Franju što FRANJO želi. Krist je zasigurno znao što je potrebno za ‘slavu Božju i spasenje ljudi’. Ipak Krist pita Franju što želi jer je znao da je Franjo već sjedinio u sebi svoju vlastitu volju s Voljom Gospodnjom. Franjo je već imao nešto na umu, ali se je utjecao i Marijinu posredovanju. Pa iako je Franji Gospodin rekao neka ide Crkvi, u osobi Pape, Franjo je to u nekom smislu već učinio, zamolivši Mariju za posredovanje kod Gospodina, na tu nakanu. Mariju su teolozi zvali ‘Crkvom na njenu izvoru’, i arhetipskom Crkvom čiji oblik i mi moramo primiti kao naš obrazac. Marijina prijemčivost prema Riječi Božjoj uzor je svim kršćanima, ali i uzor za Crkvu. Franjo nije dijelio Krista od Marije, ni od Crkve. Nakon što je ‘arhetipska’ Crkva potvrdila Franjin zahtjev, a Gospodin ga prihvatio, Franjo je otišao konkretnoj ‘grješnoj’ Crkvi da mu odobri zahtjev.

Mnogi ljudi pogrešno gledaju Crkvu kao neku ‘strukturu’ ili ‘instituciju’. Crkva je nastala kao ljudska osoba, u cijelosti sjedinjena s Kristom, usprkos svim ljudskim nesavršenostima koje u njoj vidimo. Koncepcija Crkve sv. Pavla kao ‘Tijela Kristovog’ veoma je konkretizirana. Iako Franjo nije bio teolog, znao je te stvari. Znao je da Crkva poput Marije mora dati svoj potpuni pristanak Gospodinu.

U postavljanju svog zahtjeva, Franjo se utjecao Mariji kao ‘zagovornici čovječanstva’. Ovo je zasigurno istina. A isto se može reći i za Crkvu. Na nesreću, mnogi ljudi, kao i mnogi katolici vide u Crkvi samo još jednu ljudsku instituciju. Međutim, kada je Papa zajamčio porcijunkulski oprost, Crkva nije funkcionirala samo kao neka druga ljudska institucija nego kao ‘zagovornica čovječanstva.’