19. Franjin stav prema odijevanju

Iz Pravila života Bratstva pokornika:

1a. Pripadnici ovog bratstva trebaju se odijevati u skromne i neskupocjene tkanine. Treba odabirati prigušene, postojane boje za razliku od boja s uzorcima i crtežima. Boje neka budu neutralne (crna, bijela, bež, boja bjelokosti, boja kože, boja devine dlake, smeđa, siva, boja ugljena itd.) sukladno bojama koje su nosili prvi pokornici i plava, u čast Blažene Djevice Marije, zaštitnice bratstva pokornika. Pokornik treba nastojati nositi samo najjeftiniju haljinu i najmanju količinu odjeće u svrhu udobnosti, uporabe i korisnosti.

1b. Pokornik treba tako slagati stilove i boje da se nimalo ne razlikuje od drugih svjetovnih ljudi, te da ne bude uočljivo kako nosi habit. Pokornici se trebaju kajati u skrovitosti i neupadljivo.

1c. Zbog nekog uočljivog ili nužnog razloga moguće je pokornike privremeno osloboditi pridržavanja pravila o bojama i kvaliteti odijevanja.

Naveli smo dio Pravila života Bratstva pokornika prilagođenog izvornom Pravilu iz 1221. Cilj ovoga i drugih dijelova Pravila života, koji se detaljnije bave odijevanjem jest izbjeći svraćanje pozornosti na sebe.

Sveti Franjo je divan primjer i nadahnuće ovog dijela Pravila života. Trebamo se prisjetiti Franjina oca, Pietra Bernardone-a, trgovca tkaninama. On nije prodavao tkaninu samo zbog toga da ljudima ne bude hladno. Ne, ljudi su kupovali tkaninu u svrhu svraćanja pozornosti na sebe, zbog skupocjenosti i ljepote same tkanine. A mudar poslovni čovjek kakav je Pietro bio, morao je znati kako ugoditi svojim kupcima i zaraditi na njihovoj taštini. Mladi Franjo bio je dakako izložen ovakvom načinu razmišljanja. Kao i kod mnogih drugih aspekata svjetovnog života, Franjo je uvidio neophodnost odbacivanja takvog način razmišljanja i djelovanja. Znao je da ne može služiti ‘dvojici gospodara’. To je jasno dao do znanja pojavivši se gol na asiškom biskupskom dvoru kada je dramatično predao svu svoju finu odjeću svom ocu Pietru početkom 1207. Da, biskup je odmah zaogrnuo Franju svojim skupocjenim baršunastim ogrtačem uzevši ga u zaštitu, ali Franjo je ubrzo ogrtač vratio biskupu. Umjesto toga, dobio je od nekog seljaka zakrpanu tuniku, u dronjcima. Tako je Franjo zamijenio svoju skupocjenu i finu odjeću za prnje, po kojima se nije razlikovao ni od najbeznačajnijeg i najprezrenijeg prosjaka.

Franju u početku možda nisu ni primjećivali, osim u negativnom smislu zbog suprotnosti s ranijim načinom života. Ali kasnije je Franjin život privukao pozornost, ne zbog Franje nego zbog Gospodina. Baš kao što je Isus Krist posjedovao sjajno Božanstvo pod plaštom poniznog čovječanstva, Franjo je također posjedovao sjaj življenja života sjedinjenog s Gospodinom pod plaštom prnja i skromne odjeće. Franjo je naposljetku uspio privući pozornost, ali ne na sebe nego na Gospodina. Gospodin je preko Franje i mnoge druge ljude privukao k sebi. Naravno da je Franjino Pravilo Reda o življenju evanđelja također sadržavalo jednostavno odijevanje.

Ovaj način odijevanja ‘protivno-kulturi’ nije se zaustavio na fratrima. Franju su zamolili da dade i pravilo života za laike, koji nisu bili slobodni da postanu fratri. To je bilo Pravilo iz 1221. A napisao ga je kardinal Hugolino, zaštitnik Reda. Pravilo i konstitucije bratstva pokornika prilagođeno je ovom pravilu iz 1221. Mi kao laici trebamo nasljedovati svetog Franju pokazujući Kristov sjaj pod plaštom jednostavnog, poniznog odijevanja. Aspekt odijevanja iz ovog pravila samo je još jedan pokušaj da izbjegnemo postaviti se između onih koje susrećemo i Isusa Krista. Moramo se uzdržati i ne smijemo svojim načinom odijevanja navoditi druge da se usredotoče na slavu ovoga svijeta i tako zaborave slavu Kristovu. Ruho svećenika zasigurno ima svoje mjesto u Crkvi budući da odjeća svećenika i biskupa npr. doista služi privlačenju pozornosti, ali ne na nositelja odjeće nego na svećenička i kraljevska obilježja Isusa Krista. Trebamo gajiti isti osjećaj ravnoteže kao i sveti Franjo kada je častio svećenike i biskupe u njihovom svećeničkom ruhu (ornatu), ali sam nije želio skupocjenu odjeću nužno povezanu s takvom časti.