19. nedjelja kroz godinu

Usredotočenost na Boga

Lk 12, 35-48

Kad je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju, njegova je narav bila iskonski usmjerena na Boga. To bijaše čovjekovo prvobitno stanje i njegovo sudbinsko određenje. Izvještaj o iskonskom padu na slikovit način želi reći da je čovjek izgubio tu temeljnu usmjerenost svoga bića na Boga i da se usmjerio na sebe. Dogodio se obrat od teocentričnosti prema egocentričnosti.

Čovjek se odijelio od svoga iskona. Progresivna duhovna dekadencija opisuje se na dramatičan način u prvim poglavljima Knjige postanka: osjećaj odvojenosti, narušen sklad s prirodom, bratoubojstvo i sl. To stanje ljudske egocentričnosti protivi se onome za što je čovjek stvoren i na što je pozvan. Zato kršćanstvo uči da je svaki čovjek potreban otkupljenja, obraćenja, i da je pozvan na zaokret od svoje egocentričnosti prema teocentričnosti. Jedno od najjačih značajki ljudske egocentričnosti jest čovjekova samovolja. Samovoljan i svojeglav čovjek sve, apsolutno sve, vidi sa stanovišta svojih vlastitih interesa koje bezobzirno želi ostvariti. A to može poprimiti teške oblike tiranije, fanatizma, paranoje. Sveto pismo i teologija najčešće ljudsku egocentričnost pokušavaju svrstati u tri skupine: pohlepa, težnja za moću i častohleplje.

Sve te stvari mogu se uvući i u duhovni život tako da se može postati ‘pobožni egoist’ ili da naše molitve budu ‘egocentrične’, ili da se u odnosu s Bogom na jedan prikriven način može njegovati težnja za moću. Egocentričan vjernik traži darove Božje, a ne samoga Boga. Kako se osvještava i uvježbava stav teocentričnosti? Tako da uvijek iznova obnavljamo svoju temeljnu nakanu u molitvi i u djelovanju: sve na slavu Božju i dobro ljudi. Duhovni oci znali su davati sljedeći savjet: ‘Neka tvoja briga bude jedino Bog pa će se i On brinuti za tebe!’

S tim stavom usredotočenosti na Boga možemo povezati današnje Isusove riječi o pozivu na budnost i pripravnost. “Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posadit ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!” Stil života u iščekivanju gospodara, noć, bdijenje, dolazak novoga jutra, o svemu tome govore tri slike iz današnjega evanđelja: najprije, slika gospodara koji dolazi sa svadbe kasno i nalazi sluge budne; zatim, slika domaćina i kradljivca koji dolazi prokopati kuću; i naposljetku, treća slika o vjernom i razumnom upravitelju kojega gospodar postavi nad svojom poslugom.

U svim tim slikama prepoznaje se situacija iz prve kršćanske zajednice kada je mnoge vjernike zahvatilo stanje nemara, ravnodušnosti i nebrige, to jest stav sluge koji u svom srcu reče: ‘Okasnit će gospodar moj…’. Takvo ravnodušno, rastreseno ili čak negativno držanje je nezamislivo za Isusove učenike. Zato Isus poziva na budnost, to jest na stav otvorenosti, zauzetosti, usmjerenosti na ono bitno, na uvježbavanje usredotočenosti na Boga i njegove uvijek nove dolaske u naš život.

U tome nam može pomoći i praktična vježba koju predlaže A. de Mello: “Napravite popis svih želja kojih se možete sjetiti… Velikih želja, malih želja, romantičnih želja, svakidašnjih želja… Sastavite popis problema s kojima se hvatate u koštac… Obiteljski problemi, poslovni problemi, osobni problemi… Pitajte se sada: u ispunjenju tih svih želja, koji udio dajem Bogu? Igra li on ikakvu ulogu u ostvarenju tih svih želja? Kakvu ulogu? Zatim se pitaj: koje mjesto dajem Bogu u rješavanju problema kojima sam trenutačno zaokupljen? Koliko se oslanjam na njega u njihovu rješavanju? Koliko povjerenja imam u njega? Još jedno pitanje: Gdje se na popisu mojih želja nalazi Bog? Na kojem se mjestu u mojem popisu problema nalazi potraga za Bogom?… Sada sva sredstva kojima se služite riješiti neki problem ili ispuniti neku želju izložite Bogu… Gledajte svako svoje djelovanje, svaku misao kako dolazi od Boga i kako se vraća k Bogu…” (usp. Put k Bogu, 166-167).

fra Anđelko Domazet

***********************

Mi smo upravitelji, a ne gospodari

Kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. Tu jednostavnu Isusovu tvrdnju danas mnogi na žalost mogu potvrditi, postali su žrtve provale. Da, kada bismo unaprijed znali! Ali lopovi i provalnici traže upravo vrijeme gdje su kuća ili stan bez nadzora. To je njihova šansa, a naša nesreća.

Budite dakle budni, pripravni! To je Isusov razboriti savjet. Mnogi to danas čine. Pojačavaju sigurnosne brave, ugrađuju alarmne uređaje, povjeravaju svoje kuće stražarskim službama. Ali Isusu je očito stalo do jedne druge budnosti i opreznosti. Radi se o jednom drugom blagu kojeg bi lopovi mogli ukrasti: “Priskrbite sebi blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače”.

Biti budan! Biti pripravan! Većinom smo budni kada su u pitanju novac i posjed. Držati se riječi često puno manje. Koje su to? Kako ih čuvamo? Isus govori u slikama i prispodobama. Što nam kažu? Danas Isus spominje dvije grupe zanimanja, da bi nam ih pokazao kao primjer našega držanja, našega stava: sluge i upravitelji. Jednima i drugima je zajedničko, moraju služiti. Ni jedni ni drugi nisu vlasnici. Oni rade za posjednika, gospodara. Od jednih i drugih šef očekuje, uredno izvršiti svoju zadaću. Oboje moraju biti odgovorni šefu, kako su izvršili svoju zadaću.

“Blago onim slugama koje Gospodar nađe budne kada dođe! Blago vjernim i pametnim upraviteljima!” Sluge i sluškinje o kojima Isus govori, “služinčad”, jedva ih danas ima na način kako je to bilo u vrijeme Isusovo. Neizmjenjena je ovisnost od pretpostavljenih, poslodavaca, šefova. Isusu u prvom planu nije do šefova i podložnika, nego do temeljnog stava koji se tiče oboje u istoj mjeri: svi smo mi na ovom svijetu samo upravitelji, iako smo šefovi. Svi moramo dati račun kako smo spoznali svoju službu.
Petar pita Isusa, govori li on tu prispodobu samo za njih, “malo stado” svojih pristaša, ili za “sve”. Isus ne odgovara direktno. On im prikazuje dobrog upravitelja kao uzor. Time kaže svima nama, što od nas očekuje, da vjerno i pametno ophodimo s onim što nam je povjereno.

Ne bi bilo financijske i privredne krize, kada bismo svi mi sve više obavljali svoje poslove prema Isusovoj prispodobi: ovaj svijet i njegova dobra ne gledati kao naš posjed, nego kao naš nalog. Mi se vladamo kao gospodari stvorenja, a trebamo ipak biti njihovi pastiri. Čuvati, a ne rušiti. Promjena mišljenja može biti za nas nevolja. Isusova riječ je potpuno aktualna.

fra Jozo Župić