2. nedjelja kroz godinu

Prvo znamenje

Biblijski tekst iz današnjeg evanđelja govori nam o prvom od sedam “znamenja” u Ivanovu evanđelju. Pojam “znamenje” kojeg Ivanovo evanđelje primjenjuje umjesto pojma “čudo”, pokazuje, da pripovijest u sebi sadrži vrlo važnu uputu kojoj Isus daje preneseno značenje. Kad Ivanovo evanđelje priča o sedam Isusovih znamenja, to ne znači, da je evanđelist poznavao samo sedam znamenja. On je ova znamenja svjesno izabrao i s određenom namjerom “ugradio” u svoje evanđelje. Na kraju svoga evanđelja otvoreno iznosi svoju namjeru i svoj izbor predaje: “Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.”

Znamenja su dakle napisana i izabrana za vjeru Isusovih nasljednika i nasljednica! Ne samo Ivanova zajednica nego i mi danas trebamo po njima razumjeti Isusovo značenje “imati život”.

Sedam znamenja kod Ivana

U Ivanovom evanđelju predano nam je sedam “znamenja”:

1. Svadba u Kani (Iv 2, 1-11)

2. Isus liječi kraljeva službenika (Iv 4, 43-54)

3. Ozdravljenje uzetoga (Iv 5, 1-18)

4. Isus hrani pet tisuća ljudi (Iv 6,1-15)

5. Isus hoda po moru (Iv 6, 16 – 21)

6. Ozdravljenje slijepa od rođenja (Iv 9, 1-41)

7. Lazarova bolest i smrt (Iv 11, 1-44)

Zajednica poznaje još više znamenja (Iv 20,30 sl.), a ipak je predano samo sedam. Broj sedam u Židova znači “puninu”; s Isusovim sedam znamenja počinje novo vrijeme, u novom vremenu život je sav u punini s Isusom i po njemu iskustven: “Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju” (Iv 10,10).

Značenje prvoga znamenja

Za prvo znamenje Ivan nije otprilike izabrao svadbu. Ljudi smiju u ovoj pripovijesti osjetiti, nadati se i vjerovati, da je s Isusom započela “svadba” za sve: s Isusom počinje osobito vrijeme, vrijeme Mesije, koji želi promijeniti svijet na dobro: vrijeme životne radosti, punine, vrijeme u kojem je pobijeđena oskudica – to je svečanost.

Kada nestaju zalihe vina

Svadba u tadašnje vrijeme bila je duga svečanost, normalno je trajala sedam dana. Domaćin se brinuo,da bude dovoljno hrane i pića, a osobito dovoljno vina. Ako je nestalo vina, svečanosti je kraj. Bez vina se nije moglo dalje slaviti. Marija, Isusova majka primjećuje, da je nestalo vina. Nagovara Isusa da učini nešto, potrebna je njegova pomoć.

Još nije došao moj čas

Isus najprije reagira neprijazno: “Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!” To nam govori kako se Isus distancira od svoje majke.”Čas” kod Ivana nije nikakva oznaka vremena. On misli na bitnu točku Isusove povijesti života: smrt i uskrsnuće. U njoj se konačno pokazuje dosljednost njegova života: Isus je postao čovjek i kad je došao čas nije otklonio od sebe patnju. Ipak ga je Bog “proslavio” i daje mu novu perspektivu, novi život u punini.

Nakon toga iskustva s Isusom čudesne pripovijesti imaju jedan “predukus”.

Majka – Sin – konflikt?

Marija u cijelom tekstu nije spomenuta imenom. Ona je Isusova majka i “žena”. Ona je samostalna na svadbi. Pokreće inicijativu kad nestaje vina i riskira konflikt s Isusom. (Također i Isus riskira konflikt s njom). Marija se nije zbunila Isusovom reakcijom. Puna povjerenja, puna nade i bez sumnje vjeruje, da je baš sad došao čas, da se treba iskazati Isusovo značenje, i to se događa. O tome govori redak 11. : “Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu.” U retku 12.konačno se izvještava, da nakon toga siđe Isus sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum.

Svečanost ide dalje

Vrijeme koje počinje s Isusom, počinje sa svečanošću, sa svadbom. Svadba je uvijek osobita svečanost, svečanost nade za nove perspektive, radost za sve koji su tu. Kod svadbe u Kani kroz čudo vina priča se nešto o novom vremenu koje počinje s Isusom. To se tiče današnjih čitatelja i čitateljica kao i tadašnjih Isusovih učenika i učenica.

* Moguća su nova iskustva.

* Tko se povjerava Isusu može iskusiti da iz nevolje može nastati radost.

* Marija je puno toga doživjela s Isusom stoga se nadala njegovoj pomoći. Njegovo djelovanje je znamenje za njegovu slavu, tj. znamenje za značenje njegova života za nas.

Fra Jozo Župić

************

Što god vam rekne, učinite!

Poznavatelji istočnjačke svadbe kažu, da je to slavlje koje mi jedva možemo predstaviti. Puno, puno gostiju. Slavlje traje više dana. Svi su dobro počašćeni i to je priličan trošak. Siromašni ljudi jedva su to mogli sebi priuštiti (kao uostalom i kod nas u prijašnjim vremenima). Stvar je bila u tome da se nije mogao svatko oženiti.

I danas je broj ženidbi opao, kako civilnih tako i crkvenih. To često puta traje dugo, dok ne “odgovaraju” uvjeti, pa da se dvoje vjenčaju.

Na svadbu u selu Kani, nedaleko Nazareta, a koje i danas postoji, bila je pozvana Marija, majka Isusova. Među brojnim visokim gostima bili su također Isus i njegovi učenici. Marija je prva primjetila mučnu situaciju, domaćinu je ponestalo vina. Sramota pred svim gostima. Diskretno na to upućuje svoga sina. Što ona time želi? Što on treba učiniti? Očekuje li ona od njega čudo? Ili s njime želi podijeliti brigu, jer joj je žao domaćina?

Isus osjeća to njezino upozorenje kao pritisak i reagira gotovo ljutito: “Ženo, što ja imam s tobom?” Nikakav prijateljski odgovor. On nije želio nastupiti kao “čudotvorac”. S pravom se bojao ljudi koji traže čudo. Kasnije je morao doživjeti kako se ljudi više zanimaju za čudesna ozdravljenja nego za njegovu poruku. “Još nije došao moj čas”, predbacio je svojoj majci.

Marija se ne protivi. Ona ne ide na njega silom, i nije dosadna. Ne želi ga siliti da učini čudo. Njezin stav je velika pouka za sve nas. Ona jednostavno kaže slugama svadbenog slavlja: “Što god vam rekne, učinite!” Prepušta njemu, da on učini, što je ispravno za njega. Ona moli i nas: držite se njega i onoga što vam kaže.

Taj stav je kao ključ koji otvara srca. Najprije on otvara srce samoga Isusa. On vidi, da njegova majka ne želi vršiti nikakav pritisak na njega. Ona vjeruje da će on učiniti ono što je dobro i ispravno. I to ga pokreće da pristane na njezino upozorenje i izvuče domaćina iz njegova mučnog stanja. Događa se čudo u Kani.

Marija nam ujedno pokazuje što stvarno leži na njezinom srcu: ne da progura svoj vlastiti put, nego da se dogodi volja Božja. “Neka mi bude po tvojoj riječi” rekla je Marija anđelu Gabrijelu. Ona se sasvim povjerila volji Božjoj. I ona također poziva nas da činimo: “Što god vam rekne, učinite”.

Svadba u Kani, čudo s vinom, pokazuje prije svega jedno: mi smijemo moliti Boga za sve, pa i za tako jednostavne stvari kao vino koje nedostaje, za dobro vrijeme prilikom slavlja, za zdravlje u novoj godini, za uspjeh u radu i sreću u braku i obitelji: za sve smijemo moliti. Pod jednim uvjetom, da to prepustimo Bogu. Ako prepustimo tako našu volju, onda nećemo optuživati Boga ukoliko se drukčije dogodi, i nećemo druge staviti pod pritisak, da bi oni ispunili moju volju. Neka nam Marija u tome bude uzor i hvala joj na tome!

Fra Jozo Župić