3. korizmena nedjelja

Čišćenje Hama

(Izl 20,1-17/ 1 Kor 1, 22-25/ Iv 2,13 – 25)

Da bismo nedjeljno evanđelje o čišćenju Hama bolje razumjeli, važno je znati da se u grčkom tekstu pojavljuju dvije različite oznake za “Hram”. Na početku (Iv 2,14) stoji za “Hram” riječ hierón. Time se označava čitava površina “svetišta”, dakle veliki, hramskim zidom odvojeni slobodni prostor od otprilike petsto metara dužine. Na njegove četiri strane protezale su se dvorane na stupovima, a južna se zvala “kraljevska dvorana”. Do nje se stizalo velikim stepenicama ili preko rampe za žrtvene životinje. Odmah su tu mjenjači novca i trgovci bili na uslugu hodočasnicima. U tom rubnom području Hrama, dakle hierón, događa se u svih evanđelista “hramsko čišćenje”.

U današnjem odlomku iz Ivanova evanđelja ipak je jedna druga riječ za “Hram” važnija. Isus u devetnaestom retku više ne govori o hierón, nego upotrebljava grčku riječ naós. Time je označena centralna zgrada, “Dom Gospodnji” pred kojim se nalazio žrtvenik na kojemu su svakoga jutra i večeri prinošene žrtvene životinje. U vrijeme Isusovo naós nije bio drukčiji izvana od grčke gradnje hrama; tipično semitski bile su tri prostorije unutar naósa. Samo je veliki svećenik jednom godišnje (usp. Heb 9,7) smio stupiti u unutrašnje područje naósa, svetinju nad svetinjama jer je tamo bio u naósu “Božjeg stana”. S tom građevinom uspoređuje Isus svoje tijelo – nigdje inače tako izričito kao ovdje u Ivanovu evanđelju (r. 21).

I tada kaže o tom Božjem stanu da će ga u tri dana “opet podići”: u grčkom je ista riječ kao za “probuditi na novi život”, naime egeiro.

Ta simbolika koja u Isusovom tijelu vidi hram Božji, može biti različito prihvaćena. Poslužimo se jednim primjerom: pogledajte vaše raspelo. Vidjet ćete da je rana na boku uvijek ucrtana zdesna, premda je srce na lijevoj strani. Razlog za to: na desnoj strani Hrama izvirao je izvor Gihon koji u viziji proroka Ezekijela nabuja u rijeku koja donosi blagoslov (usp. Ez 47,1). Stoga antifona u uskrsno vrijeme glasi:”Vidi aquam egredientem de templo a latere dextro – Ja vidjeh: voda otjecaše ispod desne strane Doma.” Sada je namjesto starozavjetnoga Hrama stupilo Isusovo tijelo sa svojim žrtvenim oltarom. Rana Isusova boka postala je “novi izvor Gihon”, novi izvor spasenja. Iz toga izvora bit će izliven “duh milosni i molitveni”, opisan i naviješten od proroka Zaharije, da će dom Davidov i stanovnici Jeruzalema gledati na onoga “koga su proboli” (Zah 12,10; Iv 19,37; Otk 1,7).

Tako su dakle proroci stoljećima prije slutili dolazeće spasenje. Ono je za njih bilo skriveno u tajni (grčki mystérion) Božjega plana spasenja; ipak taj božanski plan spasenja bio je od proroka istraživan i proniknut (usp. 1 Pet 1,10). Ta je tajna bila otkrivena tek (usp. Ef 3,9), kad je Isus umirući na križu “predao duh”. Tu je njegovo tijelo postalo novim hramom i izvorom novoga hramskog izvora koji je počeo teći iz njegova boka (usp. Iv 19,30.34).

S ovim razmišljanjima o “novom” hramu tijela Kristova, koji stupa umjesto starozavjetnog hrama, odvode tekstovi treće korizmene nedjelje naše misli u Veliki tjedan (hebdomada maior) muke i uskrsnuća Isusova.

Stoga u našoj sredini treba rasti svjestan život s uskrslim Kristom. Isto tako istinsko zajedništvo među članovima zajednice. Tada smo novi, živi hram. Zar se ne može dogoditi i kod nas “hramsko čišćenje”? Možemo li među sobom graditi duhovno zajedništvo u čijem središtu je molitva, slušanje Božje riječi, izmjena naših životnih i vjerničkih iskustava? Možemo li ujedno izoštriti pogled za nevolje naših bližnjih: među nama samima ali i izvan kruga naše zajednice? Tada ćemo živjeti međusobno tako da stvarno vjerujemo da je Uskrsli među nama i da smo njegovo tijelo. Tako raste novi hram od živih ljudi.

Fra Jozo Župić

*********

Putokazi za život

U čitanju Knjige Izlaska slušamo kako Bog sklapa Savez ljubavi i vjernosti sa svojim izabranim narodom. Radi se o starozavjetnom izraelskom narodu, ali taj savez proširit će se u Isusu Kristu na sve ljude koji su po vjeri povezani s Bogom.

Savez između Boga i njegova naroda potiče od Boga. On je spasitelj koji oslobađa svoj narod iz egipatskoga ropstva. Bog daruje svome narodu slobodu, a ona je cijena četrdesetgodišnjeg boravka u pustinji, prije nego će konačno ući u obećanu zemlju.

Sa strane Božje taj je savez neotkaziv, jer je neopoziva vjernost koju Bog daje svome narodu. Ljudi su naprotiv stalno u opasnosti da opozovu obećanu vjernost Bogu. Narod saveza kao cjelina, ali također i pojedinci mogu podbaciti, mogu se okrenuti i odijeliti od Božje ljubavi. Jedno takvo odvajanje zovemo “grijeh”. Ima propusta koji su manje teški, i drugih koji su upravo samorazarajući. Bez Boga čovjek ne može živjeti. Hotimično i svojevoljno dijeli se od Božje ljubavi, tako da je on kao mrtav; mi govorimo o “smrtnom grijehu”, budući da samo Božja ponuda pomirenja može čovjeku darovati milost obraćenja, tako da on u kajanju i obraćenju ponovno prima božanski život.

Božje zapovijedi su pravi putokazi koji ostaju za narod Saveza. Zapovijedi pripadaju sveukupnoj baštini čovječanstva, budući da njih čovjek u njihovim osnovnim crtama neovisno od Božje objave s pomoću svoga razuma može pogledati. Ako je spreman slijediti dobri put, tada ostaje u području ispunjenog života. U deset Božjih zapovijedi radi se o životu s Bogom, o procjeni samoga sebe i o ophođenju s bližnjima kao i sa cijelim stvorenjem.

Prve tri zapovijedi posvećene su odnosu prema Bogu: častiti i klanjati se jednome i pravome Bogu; njemu nitko nije sličan. Stoga oblike otpadanja od Boga kao što su nevjera, služba božanstvima, uzaludno spominjanje Gospodinova imena, magija i praznovjerje treba odlučno odbaciti. Čovjek treba ljubiti Boga svim srcem i svom dušom; tada će on Bogu na pravi način dati čast i svetkovat će dan Gospodnji. Taj dan za Židove je bio subota, za nas kršćane je nedjelja, kao sjećanje na uskrsnuće Isusa Krista od mrtvih. To bi nam trebalo biti jasno, da na taj dan slavimo Misu, jer u njoj naviještamo smrt i uskrsnuće Kristovo. Bez nedjeljnog slavlja kršćani ne mogu živjeti na dulje staze!

U “Dekalogu” u kojemu su na brdu Sinaju objavljene Božje zapovijedi, također su važna pitanja u odnosu na brak i obitelj. Tu je upravo zadano poštovanje prema roditeljima, obostrana ljubav čovjeka i žene kao i bezuvjetna vjernost supruga u savezu braka. Traži se također zaštita vlastitog i stranog života. Na taj način kako se društvo odnosi prema najslabijima i najsiromašnijima, pokazuje se temelj njegove ljudskosti. Pravedno stečeno vlasništvo i potrebna istinitost daljnja su važna područja koja su zaštićena od Božjih zapovijedi.

Ako se pitamo, tko nam daje snagu, da živimo po Božjim zapovijedima, tada smo upućeni na Isusa Krista, Otkupitelja. Po njegovoj milosti mi smo sposobni živjeti prema njegovoj volji i u ljubavi prema Bogu i bližnjima činiti dobro. Molimo svetu Majku Božju i svetoga Josipa za njihov zagovor kod Boga, da uvijek shvaćamo i priznamo veličinu i dostojanstvo života, kojeg nam je darovao Bog. On želi, da ovaj život jednom nađe svoju puninu u kraljevstvu Božjem.

Fra Jozo Župić

*********

Veliko čišćenje

Isusovo čišćenje hrama postalo je simbolom, znakom za uvijek iznova potrebno čišćenje. Isus nije želio da se jeruzalemski Hram izopači i pretvori u trgovačku dvoranu, da postane godišnji sajam trgovine: Isus tjera sve njih iz hrama, trgovce i mjenjače. S bičem od užeta tjera ih zajedno s ovcama i volovima.

Ta Isusova energična akcija postala je poslovična: “Istjerati iz hrama”, što je slika za mnoga potrebna čišćenja, odstranjivanje svega što ne valja. Svi mi trebamo od vremena do vremena jedno takvo snažno “uskrsno čišćenje”. Naravno mislimo najprije na samu crkvu. Na svakom hodočasničkom mjestu cvjetaju štandovi, cvjeta trgovina svijeća, devocionalija, uspomena. Bi li Isus i danas sve to bičem “istjerao iz hrama”?

Isus prije svega nikada nije išao za vanjštinom. Čišćenje hrama treba pokazati Crkvi da je ona zajednica ljudi koji tako reći trebaju oblikovati živu kuću Božju. Nismo li mi nju učinili natkrivenom tržnicom taština, mjestom borbe suparništava? Tu se bore “konzervativni” i “napredni”, osporavaju jedni drugima vjeru, a ljubavi se često malo osjeća. Pokušajmo predočiti Isusa koji bi htio protjerati svađe iz hrama svoje Crkve. Crkva treba biti “kuća Oca mojega”. Ako smo svi mi njegova djeca, zar ne moramo tada drukčije ophoditi jedni s drugima?

Hram kojega Isus želi očistiti, to sam također ja sam! “Zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga?” Tako pita Pavao svoje zajednice. Što bi sve Isus protjerao iz moga srca, iz mojih misli? Kakvom se trgovinom bavim u svojoj nutrini? Kakvog sve smeća ima u mojoj duši? Gdje bi bilo potrebno kod mene uskrsno čišćenje? Uskrsna ispovijed je jedno takvo veliko čišćenje. Ona jednostavno čini dobro!

Isus u današnjem evanđelju daje i drugi poticaj za razmišljanje. Isusu je postavljeno pitanje: “Tko ti je dopustio da to smiješ činiti?” Njegov odgovor zbunjuje slušatelje: “Razorite ovaj hram, i ja ću ga u tri dana podići.” Kako? U tri dana? Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram. Isus je govorio o drugom hramu, hramu svoga tijela, o samom sebi. I to će tijelo stvarno biti razoreno, uništeno: na križu. I nakon tri dana opet će ustati kad Isus uskrsne od mrtvih.

To je dublji smisao prizora sa čišćenjem hrama. Kao što je Isus kroz patnju i smrt došao do uskrsnuća, tako trebamo i mi kroz mnoga čišćenja, patnju ili bolest, kušnje ili neugodnosti biti očišćeni, da po Isusu sagrađeni, ponovno postanemo novi, uskrsnemo!

I kao što se to događa u osobnom životu, tako je to i u životu Crkve. I ona mora kroz mnoge kušnje. Treba postati očišćena i obnovljena. Isus čisti Hram, svoju Crkvu. On želi da ona bude “kuća Oca mojega”, za mnoge ljude dom u kojem se osjećaju sigurni, zaštićeni.

Fra Jozo Župić