33. Što najviše cijenite?

Često čujemo pitanje: Što najviše cijenite? Što vam je najvrednije? Franjo je to pitao svoje suvremenike i stalno nas pita to isto. Pita nas ne riječima nego svojim životom.

Prvi Franjin sljedbenik bio je neki pobožan i odan čovjek čije nam je ime ostalo nepoznato. Ušao je u Franjin život i zatim je brzo nestao. Očito je privlačnost svijeta bila odviše velika.

Prvi poznati Franjin subrat bio je Bernardo di Berardello. Bernardo je bio veoma bogat, učen i poštovan asiški odvjetnik. Zbunio ga je ovaj “ludi” Franjo koji je odbio sve svjetovne vrijednosti Assisija. Čudio se zašto Franju ne smeta podrugivanje ljudi. Ipak, mogao je uočiti nešto veličanstveno u ovom prosjaku odjevenom u prnje koji je odbacio svoju buržujsku ‘udobnost’ trgovčeva sina. Početkom travnja 1209., pozvao je Franju u svoju veliku kuću. Franjo je pričao Bernardu o svom životu i o svemu što mu je bilo najvažnije. Bernardo je uvidio da su njegov raniji život svjetovnog uspjeha i moć bili jalovi bezdan. Ova dvojica koja su se dugo poznavala mogla su sada razgovarati o tome kome trebaju služiti umjesto o bogatstvu, ratu, moći i osvajanjima.

Nakon večere, obojica su otišla u krevet, ali nijedan nije mogao zaspati. Obojica su bila uzbuđena novim životom koji je bio pred njima. Ujutro, Bernardo odvjetnik, koji je bio učen i koji je odgovarao na pitanja drugih ljudi pitao je Franju: “U sluge se nalazi neka roba njegova gospodara. Čuvao ju je mnogo godina. Sada ju želi darovati. Što treba učiniti? Koji je najbolji put za njega?” Franjo je odgovorio da treba vratiti robu Gospodaru. Bernardo je odgovorio: “Onda brate moj, želim vratiti sav svoj imetak, za ljubav našeg Gospodina koji mi je te stvari povjerio onako kako ti se čini najprimjerenijim.”

Tada su Franjo i Bernardo potražili drugog asiškog pravnika, Pietra di Catania, za kojega su se nadali da bi im se mogao pridružiti, i otišli su u crkvu sv. Nikole da čuju volju Božju. Zamolili su svećenika da otvori misal na evanđelje, tri puta, da odluče što trebaju učiniti. Prvi puta svećenik im je pročitao: “Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu.” Slijedeći puta svećenik je otvorio knjigu i pročitao: “Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće.” Treći puta svećenik je pročitao: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe.”

Franjo je zatim rekao ovoj dvojici novih učenika: “Braćo, ovo je naš život i naše pravilo i pravilo sviju koji nam se žele pridružiti. Pa stoga idite i ispunite sve što čuste.”

Bernardo je zatim žurno otišao da bi pokrenuo zakonski postupak prodaje svoje cjelokupne imovine. Sve je zapanjio manjak zdravog razuma u Bernarda koji je želio što prije prodati svoju imovinu po smiješnoj cijeni. Budući da je Bernardova imovina bila prilično velika, on je usprkos tome dobio značajnu količinu zlata. Franjo i Bernardo su zatim otišli u bolnicu San Rufino da bi zlato darovali štićenicima, i tako doslovce slijedili evanđelje. Tako su Franjo i Bernardo pokazali mještanima Assisija što najviše cijene. Zlato su stavili u Bernardov ogrtač. Franjo ga je zagrabio punim rukama i dao siromašnim štićenicima. Nije bilo važno što je nešto palo i na pod. Čak je i kanonik Silvestro, koji nije bio siromašan, tražio novac od Franje za kamenje koje mu je dao. Franjo je radosno zagrabio u Bernardov ogrtač i rukama zagrabio dvije šake zlata i dao ga Silvestru. Tako su Franjo i Bernardo pokazali Asižanima i nama što im je najvažnije, a što uopće nije važno.