45. Mirotvorci u kraljevstvu Božjem
Jedan od najljepših događaja u životu sv. Franje odnosi se na njegovo posredovanje u pomirenju gradonačelnika i biskupa grada Asiza. Zasigurno se čini neobičnim da se Božji čovjek, naime biskup, s ikim svađa, ali tako je zapravo bilo. To se desilo jer je gradonačelnik gospodin Oportulo de Bernardo prkosio naredbama biskupa Guida i nastavio je podupirati vitezove i plemiće grada Perugie u klasnoj borbi protiv pučana toga grada. Drugim riječima, gradonačelnik i vitezovi Assisija, su svojim djelovanjem produljivali rat među građanima Perugie. Nisu htjeli mir. Pa je biskup Guido izopćio iz Crkve gospodina Oportula. Oportulo je uzvratio udarac. Zabranio je asiškim trgovcima da išta više prodaju biskupu ili njegovu domaćinstvu. Neprijateljstvo između biskupa i gradonačelnika prešlo je sve granice.
Franjo je znao razlog njihove mržnje. Njegov vlastiti otac nije shvatio Franjinu želju da slijedi Boga, a Franjo se u svojoj mladenačkoj naglosti odrekao svog oca na stubama biskupove kuće. Prije toga, Franjo se viteški borio u ratu između Asiza i Perugie; iskusio je smrt i mržnju iz prve ruke. Nije to želio ponovno doživjeti. Godinama kasnije kada je putovao u Damiettu, pokušao je uspostaviti mir između križara i Saracena (Arapa), ali bezuspješno. Križari su veoma nasilno postupali prema svojim neprijateljima, sasvim različito od miroljubivog Franje. Sultan je rekao Franji slijedeće: da su kršćani poput ovog malog fratra i sâm sultan bi se obratio. Budući da nisu, rat između pogana i kršćana nije jenjavao.
Franjo je volio i svog gradonačelnika i biskupa. Teško je podnosio tu njihovu uzajamnu mržnju. Pa ih je, onako bolestan, ležeći u krevetu pozvao na susret u biskupsku palaču, 1225. god. Pristali su samo zbog svog poštovanja prema Siromašku (Poverello). Kada su se susreli, Franjo nije bio prisutan. Bio je odviše bolestan da dođe. Međutim, poslao je svoje fratre koji su otpjevali Pjesmu Stvorova, sv. Franje. Pjevali su nezaboravne stihove, hvaleći Gospodina i veličajući ga, slaveći njegove stvorove brata Sunce, sestru Mjesec, brata oganj, sestru Vodu. Pojačali su pjevanje kada su na red došli stihovi koje je Franjo komponirao baš za ovaj susret:
“Hvaljen budi Gospodine moj, po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje i podnose rado bijede života; blaženi koji sve podnose s mirom, jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.”
Riječi su duboko kosnule srca ove dvojice. Franjo ih je pozivao da oproste jedan drugome za ljubav Božju. Gradonačelnik Oportulo je pao na koljena pred biskupom i obećao da će mu dati bilo kakvu zadovoljštinu koju biskup bude zatražio. Guido je na to velikodušno podigao gradonačelnika, ispričao se zbog svoje naprasite ćudi, i zamolio ga za oproštenje. Zagrlili su se i izmirili.
Kao pokajnici, pozvani smo poput Franje, poput fratara, biskupa i gradonačelnika prepoznati razdor i djelovati u smislu ponovne uspostave mira. Također smo pozvani na izmirenje napose ako smo mi sâmi dionici dotičnog problema.
Ponekad završetak nije tako sretan kao u ovoj priči, a to je zato jer oni koju su u svađi još nisu sveci. Ipak, pokušamo li djelovati mirotvorno a ne uspijemo, nemamo pravo „oprati ruke“ i odmaknuti se od takve situacije. Isus nam govori da molimo za svoje neprijatelje i da činimo dobro onima koji nas mrze. Molitve su možda jedina dobra stvar nad kojima nitko nema vlasti, jer nitko drugi nas ne može spriječiti da molimo za druge. U ime Krista i sv. Franje, koji nam je dao naše Pravilo, pozivamo sve da nastoje biti u miru sa svima, a ako dožive neuspjeh, da obaspu svoje neprijatelje molitvama za njihovo konačno spasenje. Tako je Franjo postupao. Krist nas je pozvao da tako činimo. Nemamo izbora nego činiti tako želimo li živjeti u duhu ovog našeg Pravila. Neka nam Bog udijeli sredstva i milosti da budemo istinski mirotvorci u njegovu kraljevstvu.