Marija – 7. – 9. 2020.

Objavljen je novi broj mjesečnog lista za Marijine štovatelje – MARIJA za srpanj, kolovoz i rujan 2020. Urednik fra Petar Lubina naslovio je uvodnik Za nadu u beznađu. Uvodnik prenosimo u cijelosti:

Za nadu u beznađu

Ove godine svijet kulture obilježava 500. obljetnicu smrti talijanskoga slikara Raffaella Sanzija. Iza sebe je ostavio bogato slikarsko djelo, a lik Majke Gospodinove ovjekovječio je na više od 50 slika. Vrstan poznavatelj čovjekove duše, ruski pisac Fjodor Mihajlovič Dostojevski (†1881.) posebno je cijenio njegovu Gospu Sikstinsku. Češće je putovao u Dresden i promatrao ju satima bez riječi, a držao ju je i u radnoj sobi. Više puta supruga bi ga zatekla pred njom u zanosu. Kad ga je jednom upitala zašto ju neprestano gleda, odgovorio je: ”Činim to zato da ne bih morao pasti u očaj zbog stanja u čovječanstvu!”

Dok smo prošlih mjeseci živjeli u nenormalnim uvjetima, mogli smo zapaziti da je sve na svijetu prolazno, nesigurno i nestalno: za trenutak sve može prestati i promijeniti se. Bio je to poziv da se zaustavimo, razmislimo i shvatimo da su čovjeku za sretan život važnije neprolazne vrijednosti od tolikih prolaznih za kojima svagdano jurimo. Kao vjernici svoj pogled pozvani smo usmjeravati gore, prema vječnosti. Upravo kako nas Apostol opominje: ”Ako ste suuskrsnuli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!” (Kol 3, 12). To je i poticaj da se preupitamo za čim težimo i što nam je važno, gdje nam je srce i gdje su nam misli. Iskustvo zaraze poziv je i da se odlučno usmjerimo prema vječnoj sreći, za što nas je Bog i stvorio. On ”je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3, 16).

Mnogi ponavljaju da više ništa ne će biti kao prije. Nisu svjesni da se prijašnje ne može ponoviti. Svi želimo da krene na bolje na svim područjima, da poraste poštovanje i uvažavanje drugih, odgovornost i briga za opće i pojedinačno dobro…. Ako nismo ništa naučili od svega što smo proživjeli i ostanemo isti, to se ne će dogoditi. Zato je nužno svoj život usmjeriti kršćanski: Bogu dopustiti da nas iznutra preobrazi kako bismo uspostavili novi stil života, utemeljen na Božjoj ljubavi i povjerenju u Božju dobrotu i milosrđe. Isus nikome ne zatvara vrata, nego čeka da mu otvorimo… Svratimo zato ovoga ljeta u koje Gospino svetište, zaustavimo se u tišini pred Gospinom svetom Prilikom, promatrajmo ju bez riječi, kako se ne bismo razočarali i upali u beznađe. Ta Gospa znade najbolje „sve naše nevolje“. A gdje je ona, ondje je i Isus, naša jedina nada, naš „put, istina i život“ (Iv 14,6).

UREDNIK

Kazalo:

Za nadu u beznađu (Urednik) ………………. 241
Kliktati u Bogu (Papa Franjo)  ………………. 244
Pozdrav Djevici (E. Roterdamski) …………. 245
Uznesenje kao dar milosrđa (I. Bodrožić) 246
(Ne)prepoznavanje Isusa (S. Jerčić) ………. 248
Gospi hvala (M. Cvitković) ……………………..  251
Nikada dovoljno hvaljena (D. Aračić) ……  252
Gospica (A. B. Periša) ………………………………. 254
Euharistijska duhovnost (M. Sušac) ………. 256
Predah (D. De Micheli Vitturi) ……………….. 258
Smijemo li Gospu nazivati Kraljicom Hrvata? (P. Lubina)  260
U prošlost za budućnost (K. Jolić) …………. 262
Bitka za kolač (R. T.) ……………………………….  264
Molitva za Domovinu (N. Kuzmičić) ……..  266
Marija – uzor sudjelovanja (U. C.) …………..  267
Šutnja u tišini (K. Stipanović) …………………  268
S Gospom sigurni na putu (Kajo) ……………  270
Legenda o ruži (P. Marinić) ……………………..  272