Mali brat Franjo
(Bdijenje uoči svetkovine sv. Franje, 3. listopada 2009.)
Pripremio: Fra Kristian Stipanović
Dok predsjedatelj izlaže Presveti Sakrament, pjeva se Oče, mi ti se klanjamo.
Predsjedatelj:
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen!
Gospodin s vama! (I s duhom tvojim!)
Čitač (Franjo):
Iz Tumačenja Očenaša sv. Franje Asiškog:
Kruh naš svagdanji, tvoga ljubljenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista, daj nam danas: na spomen, na razumijevanje i na poštivanje ljubavi koju je pokazao prema nama i svega što je za nas rekao, učinio i pretrpio.
Predsjedatelj:
Isuse Kriste, Gospodine naš, Sine Očev, tebi se klanjamo i zahvaljujemo ti ponajprije na tvojoj euharistijskoj prisutnosti s nama.
Zahvaljujemo ti večeras na osobit način za slugu tvoga Franju iz Asiza, kojega si pozvao da ide za tobom i koji je na nenadmašan način živio tvoje evanđelje.
Hvala ti, što nas po njemu učiš da si ti hrana bez koje ne možemo živjeti: ti si, Isuse, kruh koji je s neba sišao, ti si kruh naš svagdanji. Tvoja ljubav koju si nam iskazao, tvoje riječi, tvoja djela, tvoje trpljenje za nas – to je, Gospodine, stvarnost od koje živimo, kojom se hranimo za istinski život.
Isuse, kruše našega života, primi večeras ovo naše klanjanje, ovo bdijenje pred tvojom euharistijskom prilikom. Primi, Kriste, ovo vrijeme koje ti darujemo večeras, u noći kad je tvoj sluga, a naš brat i zaštitnik, Franjo iz Asiza, prešao s ovoga svijeta u vječnost.
Pred tobom, Kruše živi i istiniti, prisjećamo se posljednjih trenutaka Asiškog sveca.
Čitač (Životopisac):
Kad je Franjo osjetio da mu se bliži sestra smrt, naloži braći da ga iz biskupove kuće u Asizu prenesu do crkve Majke Božje Anđeoske, do Porcijunkule, crkvice koju je sam obnovio, mjesta gdje je konačno otkrio Božju volju za sebe, mjesta gdje je kao u raju boravio nekoliko godina s prvom braćom, mjesta gdje je Klaru primio u poslušnost, mjesta u koje se uvijek rado vraćao.
Najprije je tražio da mu pročitaju iz Ivanova evanđelja izvještaj o pranju nogu na Posljednjoj večeri. Zatim zamoli kruha da ga svima podijeli, pa naloži da ga golog polože na zemlju. Raširenih ruku kao na križu slušao je kako njegova braća mole psalam 142. koji počinje riječima: Iz svega glasa vapijem Gospodinu…, a zatim zapjevaše njegovu Pjesmu brata sunca.
Umro je uvečer, 3. listopada 1226. godine, u 45. godini života. Umro je od slabosti srca nakon što je pojeo komadić slatkog kolača koji mu je donijela njegova velika prijateljica, Jakoba de Settesoli, koju je odmila zvao brat Jakoba. Umro je nakon što se oprostio od sve braće koja su ga okruživala, nakon što je Klari uputio zadnji blagoslov.
Umro je do kraja vjeran Bogu, preselivši se blago u vječnost s Onim kojem je služio i kojeg je slavio do svoga zadnjeg daha.
Predsjedatelj:
Braćo i sestre, Crkva uvijek stavlja slavlje svetaca na dan njihove smrti jer je to dan njihova rođenja za nebo, za vječnost u Bogu. Puni vjere u Gospodina, u vječni život na koji na poziva, puni vjere da nam je pripremio mjesto u nebeskom kraljevstvu, zapjevajmo Simbol.
Predsjedatelj:
Pišući pisma raznim skupinama vjernika: braći redovnicima, upraviteljima crkvenim i državnim, klericima, svim vjernicima Katoličke crkve…, Franjo se uvijek predstavlja kao brat Franjo, čak na nekim mjestima za sebe kaže da je najmanji od svih i sluga svima. Zaključujući Drugo pismo vjernicima, Serafski otac napisa:
Čitač (Franjo):
Iz Drugog pisma svim vjernicima svetoga Franje:
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Ja, brat Franjo, vaš maleni sluga, molim vas i zaklinjem
u ljubavi koja je Bog i voljan da vam poljubim noge,
da ove i druge riječi Gospodina našega Isusa Krista ponizno i s ljubavlju primite, da ih provedete u djelo i poslužujete.
A sve muževe i žene koji ih blagohotno prime, razumiju i pruže drugima za primjerak prijepisa, ako u njima ustraju do svršetka, neka blagoslovi Otac i Sin i Duh Sveti. Amen!
Predsjedatelj:
Netko lijepo na temelju ovakvih Franjinih tekstova, ali i na temelju njegova čitavog života, nazva Asiškog sveca da je on Mali brat Franjo.
Večerašnje bdijenje pred našim Gospodinom prisutnim u euharistijskoj prilici kruha, želimo posvetiti razmatranju upravo o ovom nazivu za našega zaštitnika: mali brat Franjo.
Stoga ćemo u tri dijela večerašnjeg bdijenja moliti i razmatrati o malenosti, o bratstvu i o imenu – pozivu.
Da bi naše bdijenje, da bi naša razmatranja bila plodonosna za naš život, za našu župu, za našu Imotsku krajinu, preporučimo se vodstvu Duha Svetoga.
A sada ustanimo i izmolimo himan Njemu u čast.
Vi ćete ponavljati između kitica:
O dođi, Stvorče, Duše Svet!
O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika,
poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg,
studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno.
Darova sedam razdaješ, ti, prste desne Očeve,
od vječnog Oca obećan, ti puniš usta besjedom.
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju,
u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka.
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj,
ispred nas idi vodi nas, da svakog zla se klonimo.
Daj Oca da upoznamo i Krista sina njegova.
i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj.
Sva slava Ocu vječnomu i uskrslomu Sinu mu,
tješiteljem Presvetim nek bude sad i uvijeke. Amen.
Predsjedatelj:
Prije nego započnemo s našim razmatranjima, neka svatko zauzme položaj tijela koji mu najbolje odgovara za razmatranje.
PJESMA: Rijeke žive vode.
I. MALENOST
Predsjedatelj:
Važna značajka Franjinog života bila je malenost. Ustrajno čitajući Evanđelje Asiški svetac uočava i divi se poniznosti Sina Božjega, posebno u otajstvu utjelovljenja, muke i euharistije. Ta Kristova poniznost otkriva mu da je poniznost bitni dio kršćanskog života, jer se kršćanstvo sastoji u ustrajnom hodu za Isusom iz Nazareta, poniznim Slugom Božjim. Želeći u svemu proživjeti Spasiteljev život, Franjo je osjetio nadahnuće da živi ponizno, da bude malen, posljednji od svih.
Bernardoneov sin, nakon što je htio ostvariti sebe u svjetskoj logici kao proslavljeni vitez-vojnik, shvatio je koliko je isprazna takva slava, shvatio je da to ustvari nije prava veličina. U dubini svoga bića spoznao je: Čovjek je velik koliko je velik u Božjim očima, a ne u očima ljudi.
Od tada želi sebe izgraditi u poniznosti, u njoj se ostvariti. Kao mudar graditelj uzeo je malenost za temelj svoga života, za temelj odnosa prema Bogu i bližnjima i samom sebi.
Franjo je često svojoj braći govorio da je Sin Božji zato i sišao iz uzvišenog Očevog krila u našu bijedu da bi nama, kao naš Gospodin i Učitelj i Vođa, primjerom i riječju pokazao važnost poniznosti. Bog nam nije dohvatljiv kao Svemogući i Vladar, nego kao Poniznik i Sluga. On nije došao vladati, nego služiti. On jest i ostaje uvijek Onaj Najveći, ali u Isusu se objavljuje kao Najmanji, kao onaj koji se odriče moći i vlasti da bi išao putem poniznosti.
Franjini životopisi obiluju primjerima njegove poniznosti. Bio je ponizan u držanju, u mišljenju, a najponizniji u prosuđivanju samoga sebe.
Jedan njegov razgovor s bratom Maseom zorno nam to pokazuje.
Čitač (Životopisac):
Brat Maseo jednog dana upita brata Franju:
„Zašto za tobom, zašto za tobom, zašto za tobom?“
Franjo mu odvrati:
„Što time želiš reći?“
Maseo nastavi: „Kažem, zašto svi idu za tobom? I čini se da te svatko želi vidjeti i čuti te i poslušati te.“
Franjo mu odgovori:
„Želiš li čuti zašto za mnom? Želiš li znati zašto svi idu za mnom? Odgovor mi dolazi od očiju svevišnjega Gospodina Boga, koji na svakom mjestu vidi zle i dobre. Zato što te presvete oči nisu vidjele među grešnicima kukavnijeg, nevaljalijeg, većeg grešnika od mene; Bog je ipak htio učiniti čudo, a za to svoje djelo nije našao bjednije stvorenje od mene. Stoga je izabrao mene da postidi plemstvo i oholost i ljepotu i mudrost svijeta, kako bi svi spoznali da od Njega dolazi svaka krepost i svako dobro, a ne od stvorenja i da se nijedno stvorenje ne bi moglo pred Njim hvaliti.“
Predsjedatelj:
Čuvši ovo, prisjetimo se riječi svetoga Pavla Korinćanima, koje su vjerojatno bile nadahnuće Asiškom pokorniku za ove riječi.
Čitač (Sv. pismo):
Iz Prve poslanice Korinćanima sv. Pavla apostola:
Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.
PJESMA: Ja sam slab
Predsjedatelj:
Sveti je Franjo htio biti malen i želio je da njegova braća žive tu krepost. Čak je i svoje bratstvo, koje je Gospodin po njemu osnovao, nazvao Red manje braće.
Ali, u čemu se sastoji ta malenost?
Za Franju je to ponajprije jednostavnost. Biti jednostavan čovjek, bez velikih zahtjeva, odnosno, biti skroman; jednostavno govoriti, jednostavno pisati, biti jasan i proziran poput kristala, poput otvorene knjige, bez zakulisnih igara, bez podmuklosti. Biti malen znači, dakle, biti kao dijete koje se ne zna pretvarati.
Uz to, poniznost znači i istinitost, odnosno, ponizan čovjek priznaje stvarnost kakva ona jest. Ponizan čovjek priznaje da je Bog Stvoritelj i Gospodar svega; priznaje da Bogu stoga sve pripada, da od njega svako dobro dolazi; priznaje da su drugi ljudi djeca Božja i da Bog i po njima djeluje, da imaju jednako dostojanstvo i vrijednost. Franjo je bio svjestan da je on oruđe u Božjim rukama, ali da su to i drugi, tj. svi oni koji se, poput njega, otvore djelovanju Božje milosti.
Franjo traži od svoje braće da se u svojoj volji uvijek odupiru svakoj nadređenosti, svakom monopolu i privilegiju, svakom obliku prednosti ili vlasti, jer je sve to u suprotnosti s Isusovim postupanjem. Manji brat, kao i svaki kršćanin, mora pred očima uvijek imati Isusov lik, njegovo ponašanje, njegov stav, njegov odnos prema ljudima; jednom riječju, uvijek mu na pameti i u srcu mora biti Isus ponizni.
Prije nego se obratimo Gospodinu moleći ga za dar poniznosti u našem životu, čujmo poticaje Serafskog oca koje je uputio svojoj braći u svojim Opomenama.
Čitač (Franjo):
Iz Opomena sv. oca Franje:
Sluga Božji može raspoznati da li ima Duha Gospodnjeg ovako: kad po njemu Gospodin učini koje dobro, ako mu se tijelo zbog toga ne uznosi, nego radije pred svojim očima sebe smatra gorim te procjenjuje da je manji od svih ljudi.
Blago onome sluzi koji se zbog dobra, što ga Gospodin govori i čini po njemu, ne uznosi više negoli zbog dobra što ga govori i čini po drugome…
Blago sluzi koji sebe ne smatra boljim kad ga ljudi veličaju i uzdižu negoli kad ga drže prostim, jednostavnim i prezrenim, jer koliki je čovjek pred Bogom, toliko vrijedi i ništa više…
Predsjedatelj:
Sada ćemo, braćo i sestre, moliti našega Gospodina za dar poniznosti, odnosno malenosti u svom životu. Prisjetimo se da smo okupljeni oko Gospodina Isusa koji je s nama prisutan u skromnim euharistijskim prilikama, a sveti se Franjo divio upravo ovoj, euharistijskoj Kristovoj poniznosti.
Sam je Isus o sebi rekao:
Čitač (Sv. pismo):
Iz Evanđelja po Mateju:
Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.
Dođite k meni, svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.
Predsjedatelj:
Braćo i sestre, večeras zbilja slavimo našega Gospodina zbog toga što se objavio i objavljuje malenima. Posebno ga slavimo zbog našega zaštitnika, malog brata Franje, kojem se objavio i kojega je poslao da u poniznosti obnavlja Crkvu Božju.
Pristupimo Isusu takvi kakvi jesmo, sa svim svojim umorom i teretima, moleći ga da nas odmori i da nas obdari istinskom evanđeoskom malenošću.
Molit ćemo za taj veliki dar u zazivima:
Isuse, blaga i ponizna srca, učini srca naša po srcu svome!
Čitač (Predmolitelj):
Isuse, blaga i ponizna srca, – učini srca naša po srcu svome!
(ponoviti 12 puta)
PJESMA: On mi je pjesma i radost
II. BRATSTVO
Predsjedatelj:
Franjo je dugo tražio što je Božja volja za njega, na koji ga put Bog šalje. Nije mu bilo sve odmah jasno. Glas u snu u Spoletu, susret s gubavcem, glas Raspetoga u crkvi sv. Damjana, očevo razbaštinjenje… po svim tim epizodama iz njegova života Bog mu je polako otkrivao koji je njegov put. Konačno, na blagdan apostola Matije 1208. slušajući Evanđelje otkriva što Bog od njega traži.
„Ovo je ono što hoću, ovo je ono što tražim, ovo želim cijelim srcem izvršavati!“ – ovaj poklik oteo se iz grudi Bernardoneovog sina, kad je shvatio da je življenje Evanđelja njegov život. Evanđelje od tada postaje njegov svagdanji kruh, djelo i istina.
Malo poslije toga, kad je počeo ljudima propovijedati Evanđelje životom i riječima, iz Franje izlazi neodoljiva moć koja očarava. Sada, nakon nekoliko godina samoće i odbačenosti, nakon tolikih poruga i psovki upućenih na njegov račun, Franjo postaje ljudima privlačan, odnosno, bolje rečeno, u njemu više ne vide luđaka, nego Božjeg poslanika koji im govori i poziva ih na obraćenje.
Tako nastaje bratstvo oko Asiškog pokornika. Svi imaju pristup u nj: i bogati i siromašni, i učeni i neuki, i plemići i priprosti ljudi – sve ih na jednak način povezuje Evanđelje sa svojim idealom bratstva.
Od tada je Franjo brat Franjo, koji oko sebe okuplja braću.
Dakle, prva je značajka franjevačkog života bratstvo. Franjo nije htio osnovati novi crkveni Red, ali je Gospodin oko njega okupio braću. Franjo će stoga uvijek nazivati svoju zajednicu bratstvo, a svoje drugove braćom koja su u svemu jednaka: u dostojanstvu, obavezama i pravima.
Život u bratstvu očituje se najprije zajedničkim životom. Zato Franjo želi da njegova braća nikad ne budu sami, da se nikada ne odvajaju od zajednice. I kad idu svijetom u navještaj, uvijek trebaju ići po dvojica.
Asiški je siromah htio da njegova zajednica bude obitelj u kojoj će uvijek vladati ljubav. Tu ljubav braća trebaju iskazivati svima, a posebno onima kojima je najpotrebnija: bolesnima i grešnicima.
Uzor ljubavi za Franju uvijek je bio Gospodin Isus. Posebno mu je bila draga zgoda pranja nogu apostolima, što je tražio da mu se čita i na samrti. Jedna zgoda iz života Asiškog svetca pokazuje da je i u tome želio slijediti Gospodina.
Čitač (Životopisac):
Jednoga dana dođoše dvojica braće u mjesto gdje se nalazio sv. Franjo, koji se taman spremao na odlazak. Vidjevši umornu braću koja su tek došla s dugog puta, reče svome pratiocu:
„Predragi brate, ako možeš, odgodi malo naše poslove i naše putovanje. Dopusti mi da najprije operem noge onoj umornoj braći, jer je potrebno da ih milosrdno primimo. Ja ću oprati noge onom starijem bratu, kojemu je to najprije potrebno, a ti možeš oprati ovom mlađem, pa ćemo onda poći za svojim poslom.“
I učiniše tako. Kad su im oprali noge, puni zadovoljstva i sreće pođoše na put znajući da su slijedili primjer Kristove ljubavi.
Predsjedatelj:
Slušajući ovaj događaj iz Franjina života, prisjetimo se i poticaja koji nam Bog daje po apostolu Pavlu:
Čitač (Sv. pismo):
Iz Poslanice Rimljanima sv. Pavla apostola:
Kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu…
Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost! Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!
PJESMA: Bože moj, dopusti mi
Predsjedatelj:
Govor o bratstvu ne tiče se samo redovnika. Naime, živjeti kao brat, odnosno biti brat ili sestra zadatak je svakog kršćanina jer je Gospodin Isus objavio da je Bog Otac svih ljudi, a da su ljudi, sukladno tome, braća i sestre.
Temelj za ovaj bratsko-sestrinski odnos među svim ljudima, bez obzira na rasu, kulturu, vjeru, nacionalnost… jest stvaranje. Bog je stvorio i htio svakog čovjeka, svaka je ljudska osoba izišla iz Božje stvarateljske volje. Zato je Bog kao Stvoritelj Otac svih ljudi.
No, Franjo na osniva bratstvo svih ljudi, nego kršćana.
Naime, među kršćanima postoji dodatna veza, a to je krštenje.
Franjin oblik života ustvari nije ništa drugo doli dosljedno, radikalno življenje krsnih obećanja, življenje vjere u Boga koji je Otac i koji nas po krštenju, snagom Duha Svetoga, u svome Sinu Isusu Kristu, iz vode rađa za svoje sinove i kćeri. Kršteni smo u Gospodina Isusa i naš se život nakon krštenja odvija u njemu i po njemu, kao život djece Oca nebeskoga.
Čujmo kako Franjo piše svim vjernicima potičući ih na dosljedan vjernički život.
Čitač (Franjo):
Iz Drugog pisma svim vjernicima sv. Franje Asiškog:
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen!
Svim kršćanima redovnicima, klericima i laicima, muževima i ženama, svima koji prebivaju na cijelom svijetu, brat Franjo, njihov sluga i podložnik, poklon i poštovanje, istiniti mir i pravu ljubav u Gospodinu.
Budući da sam sluga sviju, dužan sam svima služiti i donositi miomirisne riječi Gospodina našega…
I nad svima, dok budu tako činili i ustrajali do kraja, počivat će Duh Gospodnji i kod njih će učiniti boravište i nastaniti se u njima.
I bit će sinovi nebeskoga Oca čija djela čine.
Zaručnici su, braća i majke Gospodina našega Isusa Krista. Zaručnici smo kad se vjerna duša po Duhu Svetom sjedini s Kristom.
Braća smo mu kad vršimo volju Oca njegova koji je na nebesima; majke smo mu, kad ga nosimo u čistu srcu i u tijelu svojemu po ljubavi u čistoj i iskrenoj savjesti, i kad ga rađamo svetim djelovanjem koje mora služiti drugima za primjer.
O kako je slavno i sveto i veliko imati Oca na nebesima!
Predsjedatelj:
Sada ćemo, braćo i sestre, moliti za dar bratstva, odnosno, da budemo graditelji bratskih, obiteljskih odnosa sa svim ljudima, a posebno s krštenom braćom i sestrama. To je, naime, naš zadatak, na to nas Isus poziva, to je ono što je sveti Franjo živio.
Prisjetimo se da smo okupljeni oko Isusa Krista u euharistijskim prilikama, koji nas na euharistijskoj gozbi želi učiniti jednim, želi nas učiniti istinskom zajednicom djece Očeve.
Isus, kruh, lomi se i daje nama za hranu, da bismo mi, mnogi i različiti, postali u njemu jedno, zajednica ljubavi.
Počujmo Isusove riječi s posljednje večere.
Čitač (Sv. pismo):
Iz Evanđelja po Ivanu:
Ostanite u meni i ja u vama.
Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.
Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa…
Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam.
Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici. Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj…
Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam.
Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.
Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.
Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.
Predsjedatelj:
Braćo i sestre, mi smo po krštenju postali loze na istinskom trsu Isusu Kristu i tako smo postali u Sinu djeca Očeva, sinovi i kćeri Božje, braća i sestre jedni drugima.
Puni vjere i pouzdanja u našega Gospodina, koji će nam dati sve što ga zaištemo u njegovo ime, obratimo se Ocu nebeskom tražeći dar istinskog bratstva, da ne budemo braća i sestre samo na papiru i na riječima, nego da budemo djeca Božja puni konkretne i djelatne ljubavi za bližnje. Tako ćemo slijediti našega Spasitelja koji je život dao za nas.
Predmolitelj:
Oče naš…
(ponoviti 7 puta)
PJESMA: U Bogu mom
III. IME
Predsjedatelj:
Imena su kao simboli. Ukazuju na nešto drugo, na nešto više nego što oko vidi; ukazuju na povijest, na stvarnost, na karakter. Imena čine prisutnim neku stvarnost ili osobu.
Vjerujem da nam je svima poznato da Franjo nije krsno ime Asiškog svetca, našeg zaštitnika. Rođen je dok je njegov otac, Petar Bernardone, bio na poslovnom putu u Francusku. Otac je bio trgovac tkaninom i otputovao je nabaviti robu za svoju radnju. U njegovoj odsutnosti supruga Ivana (zvana Pika) rađa njihovo prvo dijete, sina. Odmah nakon porođajnog oporavka odnijela ga ja krstiti u asišku katedralu sv. Rufina i dala mu je ime Ivan po sv. Ivanu Krstitelju.
Ivan Krstitelj: posljednji prorok, onaj koji je navijestio i pokazao Mesiju – Krista, veliki pokornik i asketa, siromah, pustinjak, koji je žustro propovijedao i pozivao ljude na obraćenje na put Božji.
Nakon nekog vremena, kad se vratio otac, došlo je do razmirica. Petar Bernardone nije volio stvarnosti na koje ga ja podsjećalo ime Ivan – i pokora, i samoća, i siromaštvo… bile su potpuno oprečne njegovom životnom shvaćanju. Zato svome sinu nadjenu ime – nadimak Francesco (Francuzić) – Franjo, prema zemlji svojih snova, Francuskoj: dao mu je ime koje ga je podsjećalo na ljupkost, bogatstvo, pjesništvo, društvo, ljubav, dvorske manire.
I tako mali Asižanin ostade i Ivan i Franjo, s imenom i nadimkom, iako poznatiji svima po nadimku. Zbilja, Asiški svetac bio je oboje: i Ivan i Franjo, jedinstvena i očaravajuća povezanost suprotnosti.
Bio je poput Krstitelja veliki pokornik, rado se povlačio u samoću na molitvu, živio je siromašno, propovijedao obraćenje.
S druge strane, volio je i zajedništvo, veselje, pjesmu, lijepo ponašanje, zaigranost.
Čini mi se da jedna zgoda iz Franjinog života pokazuje obje strane njegove osobnosti.
Čitač (Životopisac):
Nakon što ga se otac odrekao pred asiškim biskupom, Franjo se odijeva u odbačenu košulju i ogrtač nekog vrtlara te na tom iznošenom odijelu komadićem krede čini znak križa. Odlučuje od tada dosljedno činiti pokoru za svoje grijehe. No, najprije odluči napustiti Asiz te se daje na put u Gubbio kod nekog prijatelja. Na putu do Gubbia pjeva od sreće i radosti i to na francuskom jeziku, jeziku svoje majke na kojem je uvijek pričao i pjevao u takvim trenutcima.
Uto, kao u kavom dramskom komadu, iskrsavaju razbojnici. Čuli su ga već izdaleka kako pjeva te su očekivali da nailazi neki bogataš. Razočaranje je bilo veliko kad su vidjeli Asiškog siromaška. Budući da nije imao ni novčića uza se, otimaju mu ogrtač te ga ostavljaju u samoj košulji.
Na pitanje tko je on, Franjo im odgovara: Ja sam glasnik Velikoga Kralja! Nato su ga oni s divljačkom radošću strovalili u jarak pun snijega. Nakon što su otišli, Franjo izađe iz te rupe te radostan, premda cvokoćući od hladnoće, prasnu u smijeh i opet zapjeva zvonkim glasom srca punog otajstvene sreće.
Predsjedatelj:
Zbilja, u ovoj zgodi očitovahu se i Ivan i Franjo, i pokornik i radosni Božji trubadur. Očito je da i ime i nadimak Asiškog svetca mnogo govore o njemu.
Čini mi se da smo danas izgubili osjećaj za važnost imena.
Čitavo pak Sveto pismo govori o važnosti imena, kako Božjeg, tako i ljudskog.
Božje ime treba poštivati, ne izgovarati uzalud i u ispraznosti, u neprikladnim situacijama i kontekstima. Naime, poštujući Božje ime, poštujemo samoga Boga, odnosno iskazujemo mu ljubav.
Imena ljudi, imena naših braće i sestara također su važna.
U Svetom pismu ime govori mnogo o osobi koja ga nosi. Sjetimo se da Bog u susretu s ljudima mijenja imena, dajući im novo usmjerenje u životu.
Čujmo još jednom opis poziva prvih učenika.
Čitač (Sv. pismo):
Iz Evanđelja po Mateju:
Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!” Oni brzo ostave mreže i pođu za njim.
Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.
PJESMA: Krist na žalu
Predsjedatelj:
Uočimo da evanđelist Matej prvog učenika, kojega je Isus pozvao, naziva Šimun zvani Petar. Ime mu je Šimun, sin Jonin; on je brat Andrijin. Kasnije mu Isus, kad ga je Šimun priznao Mesijom, daje novo ime: Petar – Stijena. To je ime apostola koji je čimbenik i znak jedinstva Crkve koju je Gospodin u svijetu podigao.
Asiškom svecu, čiju svetkovinu sutra slavimo, otac dodaje novo ime: imenu Ivan dodao je ime Franjo. To je pak ime kojim ga je Gospodin zazvao u crkvi sv. Damjana i poslao ga da obnovi njegovu Crkvu.
Petar je Stijena, a Franjo obnovitelj koji sve, kao glasnik Velikoga Kralja, poziva na povratak Radosnoj vijesti, Evanđelju Isusovu.
Prisjetimo se još jednom Franjine molitve, koju je molio pred Raspetim u crkvi sv. Damjana.
Čitač (Franjo):
Svemogući i slavni Bože, prosvijetli tamu moga srca,
podaj mi ispravnu vjeru, sigurnu nadu i savršenu ljubav;
smisao i spoznaju, Gospodine,
da izvršim tvoju svetu i istinsku volju!
Predsjedatelj:
Na tu žarku molitvu asiškog mladića Gospodin je odgovorio svojim pozivom, poslanjem da obnovi ruševnu kuću Božju.
Događaj u crkvi sv. Damjana neodoljivo podsjeća na jedan događaj iz Staroga zavjeta.
Čitač (Sv. pismo):
Iz Prve knjige o Samuelu:
Mladi je Samuel služio Jahvi pod nadzorom Elijevim; u ono vrijeme Jahve je izrijetka govorio ljudima, a viđenja nisu bila česta.
No jednoga je dana Eli ležao u svojoj sobi – oči su njegove počele slabiti te više nije mogao vidjeti – svijećnjak Božji još ne bijaše ugašen i Samuel je spavao u svetištu Jahvinu, ondje gdje je bio Kovčeg Božji.
I Jahve zovnu: “Samuele! Samuele!” A on odgovori: “Evo me!” I otrča k Eliju i reče: “Evo me! Ti si me zvao!” A Eli reče: “Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!” I on ode i leže.
I Jahve opet zovnu: “Samuele! Samuele!” Samuel usta, ode k Eliju i reče: “Evo me! Ti si me zvao!” A Eli odgovori: “Ja te nisam zvao, sine! Vrati se i spavaj!” Samuel još nije poznavao Jahve i još mu nikada ne bijaše objavljena riječ Jahvina.
I Jahve zovnu Samuela po treći put. On usta, ode k Eliju i reče: “Evo me! Ti si me zvao!” Sada Eli razumje da je Jahve zvao dječaka. Zato reče Samuelu: „Idi i lezi; a, ako te zovne, ti reci: ‘Govori, sluga tvoj sluša!’“ I Samuel ode i leže na svoje mjesto.
I dođe Jahve i stade i zovnu kao prije: “Samuele! Samuele!” A Samuel odgovori: “Govori, sluga tvoj sluša.”
PJESMA: Učitelju, gdje stanuješ
Predsjedatelj:
Kao što je zvao Samuela, Petra, Pavla, Franju i tolike druge tijekom povijesti spasenja, tako, braćo i sestre, Gospodin danas zove nas, svakoga od nas osobno, imenom. Bog nas je htio, zamislio i stvorio; htio nas je da postojimo takvi kakvi jesmo, sa svojim duhovnim i tjelesnim osobinama, sa svojim imenom. Jedinstveni smo, neponovljivi.
Shvatimo, svaki od nas osobno: samo ja mogu izvršiti poslanje na koje me Gospodin zove, nitko drugi umjesto mene. Zato i zove mene, kao i moje bližnje. Nitko nije oslobođen Božjeg poziva i poslanja.
On danas od nas traži, kao i od Franje, da budemo obnovitelji njegove Crkve – da ju obnavljamo svetim životom, živeći u malenosti sveopće bratstvo sa svim kršćanima i svim ljudima dobre volje i sa svim stvorenjima Njegovim.
I moje je ime važno u povijesti spasenja jer Bog me zove i računa na mene, želi da ugradim svoj život, svoj um, srce i tijelo u zgradu njegova Kraljevstva, želi da moje ime bude upisano u nebeskoj knjizi života vječnoga. Zato nas je stvorio, na to nas zove. Prihvatimo, braćo i sestre, okupljeni oko našega Gospodina u njegovoj poniznoj euharistijskoj prilici, poziv Božji i živimo ga ustrajno, dosljedno, strpljivo i gorljivo poput našeg Serafskog oca, Ivana Bernardonea, sv. Franje Asiškoga.
PJESMA: Ne boj se jer ja sam s tobom
Predsjedatelj:
A sada ćemo se obratiti našemu Gospodinu Isusu Kristu moleći litanije imena Isusova, tražeći od njega da u svom životu jasno prepoznajemo njegove poticaje i pozive, te spremno, poput Franje, na njih odgovorimo.
Čitač (Predmolitelj):
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Isuse, čuj nas!
Isuse, usliši nas!
Oče nebeski, Bože, smiluj se nama!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,
Isuse, sine Boga živoga,
Isuse, sjajnosti Očeva,
Isuse, jasnoćo svjetlosti vječne,
Isuse, kralju slave,
Isuse, sunce pravde,
Isuse, Sine Marije Djevice,
Isuse, ljubazni,
Isuse, divni,
Isuse, Bože jaki,
Isuse, anđele velikoga savjeta,
Isuse, mogući,
Isuse, strpljivi,
Isuse, poslušni,
Isuse, krotka i ponizna Srca,
Isuse, ljubitelju čistoće,
Isuse, ljubitelju naš,
Isuse, Bože mira,
Isuse, početniče života,
Isuse, uglede kreposti,
Isuse, revnitelju duša,
Isuse, Bože naš,
Isuse, utočište naše,
Isuse, kreposti ubogih,
Isuse, blago vjernika,
Isuse, dobri pastiru,
Isuse, svjetlosti istinita,
Isuse, mudrosti vječna,
Isuse, dobroto beskrajna,
Isuse, pute i živote naš,
Isuse, radosti anđela,
Isuse kralju patrijarha,
Isuse, učitelju apostola,
Isuse, naučitelju evanđelista,
Isuse, jakosti mučenika,
Isuse, svjetlo priznavalaca,
Isuse, čistoćo djevica,
Isuse, kruno sviju svetih.
Milostiv budi, oprosti nam, Isuse!
Milostiv budi, usliši nas, Isuse!
Od svakoga zla, oslobodi nas, Isuse!
Od svakoga grijeha,
Od zasjeda vražjih,
Od duha bludnosti,
Od smrti vječne,
Od nemara za nadahnuća Tvoja
Po otajstvu svetoga utjelovljenja svoga,
Po rođenju svojem,
Po djetinjstvu svojem,
Po božanskom životu svojem,
Po smrtnoj borbi i muci svojoj,
Po križu i zapuštenosti svojoj,
Po smrtnoj stisci svojoj,
Po smrti i pokopu svojem,
Po uskrsnuću svojem,
Po uzašašću svojem,
Po ustanovljenju presvetog Oltarskog Otajstva,
Po radostima svojim,
Po slavi svojoj,
PJESMA: Isus, najljepše ime
BLAGOSLOV S PRESVETIM SAKRAMENTOM
Predsjedatelj:
Isuse Kriste, Gospodine naš, pravi i jedini kruše života našega,
hvala ti za ovo večerašnje bdijenje.
Hvala ti za našeg sveca, maloga brata Franju, hvala ti za primjer njegova života, nadasve za njegovu poniznost, za njegov bratski odnos prema ljudima stvorenjima, kao i za njegovu gorljivost u vršenju poslanja koje si mu dao.
Isuse, dobri naš Spasitelju, na kraju ovoga bdijenja molimo te za tvoj blagoslov. Bez tebe ne možemo ništa učiniti, bez tvoje pomoći smo nemoćni i izgubljeni.
Spasi nas, Gospodine, po svojoj ljubavi i daj da živimo u tvojoj milosti, radosti i miru, u malenosti i istinskoj ljubavi.
Blagoslovi nas i sve one s kojima živimo i koje susrećemo.
Blagoslovi naše prijatelje i neprijatelje.
Ti nam budi zaštita pred svim pogibeljima duše i tijela.
Tvoji smo, Gospodine, sada i zauvijek. Amen.
Prije nego primimo Kristov blagoslov, priznajmo njegovu veličinu, njegovo božanstvo i čovještvo, dajmo mu slavu, čast i hvalu pjevajući pjesmu: Velik si.
R. Kruh s neba dao si njima.
O. Koji svaku slast u sebi ima.
Pomolimo se. Bože koji si nam u divnom Sakramentu ostavio spomen muke svoje, daj nam tako častiti sveta otajstva Tijela i Krvi tvoje, da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja tvojega.
Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen!
Nakon blagoslova predsjedatelj odloži Presveti Sakrament na oltar te odmah klekne, a za to se vrijeme pjeva pjesma:
Isus – Emanuel.
Predsjedatelj:
Blagoslovljen budi Bog.
Blagoslovljeno njegovo sveto ime.
Blagoslovljen Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek.
Blagoslovljeno Ime Isusovo.
Blagoslovljeno presveto Srce Isusovo.
Blagoslovljena predragocjena Krv Isusova.
Blagoslovljen Isus u presvetom Oltarskom Sakramentu.
Blagoslovljen Duh Sveti Utješitelj.
Blagoslovljena velika Bogorodica, presveta Djevica Marija.
Blagoslovljeno sveto i bezgrešno njezino začeće.
Blagoslovljeno njezino slavno uznesenje.
Blagoslovljeno ime Marije, Djevice i Majke.
Blagoslovljen sveti Josip, njezin prečisti Zaručnik.
Blagoslovljen Bog u svojim anđelima i u svojim svetima. Amen.
Dok predsjedatelj pohranjuje Presveti Sakrament, pjeva se pjesma: Oči u oči.
