Božić (Danja misa)

Rođenjem Isusa Krista Božja milost je postala vidljiva. Samo ljubav može objasniti rođenje u siromašnoj obitelji i u malenoj štalici. To su krajnosti koje je Bog spreman učiniti da nas privuče k sebi. Postati kao Bog. Veličanstvenost i snaga Božja, objavljena na brdu Sinaju, nadahnula je poštovanje i strah, ali naš Gospodin u jaslicama Božića, ova nova objava Boga, nadahnjuje ljubav i želju biti s njim. Ako je zakon Božjega kraljevstva ljubav i da bismo ušli u njegovo kraljevstvo moramo postati kao djeca, tada je povezanost između Betlehema i našega života vrlo jasna. Moramo postati ponizni i postati maleni da bismo ljubili.

„Bog je ljubav“; samo kada ta istina prodre u naše srce i dušu možemo početi živjeti svoje kršćanstvo s potpunom autentičnošću. Samo tada možemo naučiti biti savršeni kao što je savršen Otac nebeski (usp. Mt 6,48) u poniznosti, malenosti i ljubavi.

Rođenje novog djeteta u obitelji vrlo je ozbiljna stvar! Taj će trenutak ostaviti trajnu uspomenu na sve članove obitelji. Ne samo da će dijete utjecati na svoje roditelje, braću i sestre svojom osobnošću i temperamentom, svojim željama i potrebama, već će i samo dijete naslijediti vrline i mane, talente i mudrost, duh i tradiciju svojih predaka.

Obitelj čitavog svijeta okuplja se oko Isusovog rođendana. Međutim, „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka“ i koje „dođe na svijet (…) i svijet po njemu posta“ nije bilo prihvaćeno ponajprije „od svojih“. Oni koji su trebali biti prvi zahvaćeni Božjim Svjetlom nisu prihvatili to svjetlo nego su radije ostali tapkati u tami svojih tradicionalnih obreda, zakona i propisa.

Božić je u trenutku svog rođenja okružen tamom. Ova tama može proizaći iz tragedija kao što je uništenje svih nada, smrt drage osobe. Tama nas može obuzeti i zbog grijeha i neispravnog načina života, zbog sukoba i nepravde. U takvoj tami se rađa dijete. Događaji oko nas i u svijetu neće spriječiti rođenje djeteta čije je vrijeme došlo. Štoviše, Bog će sve te događaje uključiti u svoju poruku spasenja.

Promatrajući iz vjerničke perspektive uzrok gospodarske krize koja uzima maha može biti samo mrak koji je nastao u trenutku kad je čovjek počeo gasiti božanska svjetla na zemlji, a voditi se isključivo svojim ograničenim svjetlom i interesom, koje je sada počelo dogorijevati. Vremena nisu teška zbog teške gospodarske krize koja se pojavila u svijetu, nego su vremena teška zato što ljudi ne poznaju Boga ili žive kao da ga nema, dok je kriza samo posljedica naših izbora.

Pastiri su vidjeli Novorođenče, dijete, koje izgleda kao i svako drugo novorođenče. Potom su se pastiri vratili na svoje pašnjake, baš kao što su se i anđeli vratili na svoja nebesa. Gledano izvana, sve je kao što je i prije bilo. Pa ipak, pastiri su otkrili novi svijet u štali svijeta. Taj ih je novi svijet zahvatio. Njegov su sjaj u sebi sačuvali i ponijeli ga u tešku svakodnevicu. Njihov život ide dalje – ali drugačije nego prije. Jer sada ga promatraju očima koje su vidjele ni više ni manje nego anđele.

Nakon Božića i naša stvarnost može biti preobražena, jer i naše oči u malome čovjeku mogu otkriti velikoga Boga. Bog nam je došao posve blizu, prije svega onima koji moraju živjeti u bijedi, oskudici i strahu. Upravo se na tim područjima želi objaviti slava Božja i donijeti spasenje i oslobođenje. U svakome čovjeku Bog čeka da iznova i na nov način otvori oči, da čovjek progleda i krene putem spasenja.

Božić nam je zato i danas aktualan, jer Bog ne prestaje upozoravati čovječanstvo na opasnost udaljavanja Boga iz ljudskog društva. Bog se nipošto ne miri s tamom, već razgrće veo neznanja i nepoznavanja Boga, da bismo spoznajući Boga otkrili i svoje vlastito dostojanstvo.

Božić nije samo rođenje Boga na zemlji, nego i blagdan rađanja novog čovjeka. Neka nam On, očovječena Riječ Božja, pokaže svoje lice, neka nas obasja sjajem svoga svjetla, da bismo u njegovoj svjetlosti vidjeli svjetliju budućnost, a isto tako i svjetlost vječnoga života.

Sv. Leon Veliki, papa, piše: „Slavimo rođenje Spasitelja našega Isusa Krista. Slavimo rođendan Života. I nitko nije isključen iz ove radosti. Neka se raduje pravednik, jer se približio pobjedi. Neka se veseli i grešnik, jer je pozvan na oproštenje. Neka kliče od radosti i nekršteni, jer je pozvan na život.“

.

Misli kardinala Schönborna

Božić – Danja misa

Božić znači: Božji Sin je postao čovjekom. To je smisao ove svetkovine. Ovdje se pojavljuju dvije teškoće: ima li Bog sina? I može li Bog postati čovjekom? Na oba pitanja odgovara današnje evanđelje, svečane riječi na početku Ivanova evanđelja.

Naši muslimanski sugrađani često kažu nama kršćanima: Bog ipak ne može imati nikakvog sina! On nije čovjek! On je jedini. Uz njega nema drugoga. Na to odgovaramo: to je točno! Također i mi vjerujemo u jednoga Boga. Također vjerujemo da uz njega nema drugoga i da Bog nema sina pokraj sebe kao što čovjek ima sina.Jer Bog nije čovjek.

Evanđelje od dana daje nam za to obrazloženje: “U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. “Bog nema sina “pokraj sebe”, nego – ako se smije kazati – u sebi. Kao što je riječ u meni, prije nego je izgovorim. Kada ja u mome srcu izreknem ili mislim riječ, tada je to moja riječ, ona je u meni, ne pokraj mene. Ona je dio mene.

Bog nije nikada bez svojih misli i bez svoga duha. Oni su kod njega, u njemu. Mi kršćani vjerujemo u jednoga Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga. Ne u tri Boga, kao što nam islam predbacuje. Ali također vjerujemo, da Bog svoju riječ ne zadržava samo za sebe, nego nju izgovara. I ta je riječ djelotvorna. Tako kaže Biblija: “U početku stvori Bog nebo i zemlju… I Bog je govorio: Neka bude svjetlo.” Danas čitamo: “Sve je po toj Riječi stvoreno.”

Sva stvorenja su misli Božje. Ona su takoreći njegov rječnik. Ako mi njih možemo “čitati”, govore nam o Bogu, svome stvoritelju. Mi smo često analfabete koji Božji govor u stvorenjima ne možemo čitati.

Stoga je Bog još jasnije nama govorio: “Riječ je postala tijelom i nastanila se među nama.” Bog ne govori samo kroz stvorenje. On daje da njegova Riječ bude vidljiva među nama. On šalje svoju Riječ, svoga Sina k nama. Bog nam govori kroz ljudske riječi. Isus je ta vidljiva i čujna Riječ Božja. On govori nama po svome životu, kao dijete Marijino, kao prijatelj siromašnih i grješnika, kao onaj koji je za nas raspet i uskrsnuo, koji ostaje kod nas. Na nama je, da ovu Riječ slušamo i primimo u srce. Zato je Božić…

Preveo: Fra Jozo Župić