Božić

U Isusu susrećemo dijete ljubavi Božje

Pred dvije tisuće godina dogodilo se nešto jedinstveno: Bog sam je došao na svijet u betlehemskoj štali kao ljudsko dijete. Rođen od Djevice Marije. Kao očinski zaštitnik uz dijete i njegovu majku Mariju, stajao je čovjek imenom Josip iz plemena Davidova a stanovao je u Nazaretu.

Josip je bio zaručen s Marijom, i kad je njegova zaručnica zatrudnjela, prije nego se sastadoše, on je razmišljao kako da je otpusti. Ipak, njemu se u snu javio anđeo Gospodnji i rekao mu: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.” (Mt 1,20) Na taj način Josip je uzeo k sebi svoju zaručnicu Mariju kao ženu i ujedno je preuzeo pravni smisao brige za Isusa.

Gdje se rodio Sin Božji koji je postao čovjekom? Bog nije želio biti rođen u kraljevskoj palači, nego u siromašnom okruženju: jer za njih nije bilo mjesta u svratištu, morali su Marija i Josip, koji su se zadržali u Betlehemu radi popisa pučanstva, naći svoje utočište u štali. U svoj skrivenosti i u tišini te Svete noći rođen je Kralj, imenom Isus: Boga nas spašava, Bog je Otkupitelj!

Uistinu je s djetetom Isusom započelo nešto nečuveno novo: probijen je tok nasilja; probijena je moć tame. Grijeh i smrt nemaju više egzistencijalno pravo. Mi smo otkupljeni po Sinu Božjem koji je postao čovjekom, i otkupljenje ne znači samo, da po Božjoj milosti možemo postati Božji ljudi, nego da smo upravo primili udjela u božanskoj naravi. Mi se zovemo djecom Božjom i mi to jesmo!

Odatle proizlazi nalog na sve nas, da radost ove poruke Božića po mogućnosti predajemo dalje svim ljudima. Upravo nas Otkupitelj šalje siromašnima i onima koji trpe, bolesnima i napuštenima, također i onima koji su ratom progonjeni i nasiljem protjerani. On je Knez mira, kako ga označava čitanje knjige proroka Izaije. On se pokazuje kao Pastir dobri, i stoga su pastiri bili prvi, koji su po anđelu s neba doživjeli njegovo rođenje. Ti jednostavni ljudi došli su Djetetu u jaslama, i njihovo je srce vidjelo dublje nego njihove oči. S nutarnjim ganućem klanjali su se tajni Božjoj, koja im se objavila u Djetetu iz Betlehema.

Nađimo i mi za sebe par trenutaka i promatrajmo Dijete Isusa u jaslicama. Bog nam daruje svu svoju ljubav u kojoj on postaje jedan od nas. Božansko dijete susrećemo uvijek iznova kad se u njegovo ime okrećemo u ljubavi svima koji nose ljudsko lice. Tako će dobrota i čovjekoljublje našega Boga po nama biti vidljivi korak naprijed! To je papa Franjo nazvao “Godinom milosrđa” i poziva nas da to bude stalno.

Fra Jozo Župić

***********

Dijete nam se rodilo

Božić je za nas kršćane svetkovina rođenja Otkupitelja Isusa Krista u Betlehemskoj špilji. Svojim dolaskom koji nam se čini neuglednim, ipak je uveo zaokret u povijest čovječanstva, tako da se godine broje prije i poslije Kristova rođenja.

Koju vrijednost dajemo božićnoj svetkovini? Što Božić znači za nas? Za mnoge ljude Božić je obiteljska svetkovina u kojoj su ljudi zajedno i izmjenjuju različite poklone.

Zašto je Božić svetkovina obiteljskog zajedništva, svetkovina darivanja? Svečana liturgija ove “Svete noći” daje nam odgovor: Mi slavimo Božić, jer je Bog postao čovjekom i ljubi nas.

Sve to nama ne bi ništa koristilo, ako ne želimo pripremiti jedno mjesto u našemu srcu djetetu Isusu. U vjeri i ljubavi možemo i trebamo prihvatiti Otkupitelja Isusa Krista.

Pred dvije tisuće godina nije bilo nikakvog diplomatskog prijema za Otkupitelja svijeta, nego se kaže da za Mariju i Josipa nije bilo mjesta u svratištu. Tako su morali biti zadovoljni jednom štalom ili špiljom za životinje. Božji Sin rođen je u siromaštvu. Ali to Dijete od početka biva prihvaćeno u ljubavi: njegova majka Marija i sveti Josip, njegov očinski zaštitnik, prihvaćaju Dijete i brinu se za njega!

Bog je želio postati čovjek i biti rođen kao čovjek – ne u kraljevskoj palači, nego u svakidašnjici normalne obitelji. Anđeli s neba donose pastirima radosnu vijest. Oni su bili spremni i vjerovali su. Radovali su se što mogu susresti Dijete. U njemu nam Bog daruje svoj mir. Svi ljudi dobre volje smiju primiti taj mir kao poklon božanske blagonaklonosti.

Stavimo svu našu zahvalnost i sve naše molitve pred Dijete u jaslama! Bog je postao čovjekom za svakoga od nas. I jer se Bog svojom ljubavlju darovao nama, smijemo i mi jedni drugima iskazati ljubav. To ne želimo izraziti samo na Božić, nego po mogućnosti kroz cijelu godinu.

Fra Jozo Župić

***********

Unutarnji ili vanjski Božić?

(Lk 2,11)

U srednjem vijeku živio je mistik imenom Angelus Silesius. Postoji jedna njegova rečenica vrijedna naše pozornosti: “Mogao se Krist tisuću puta roditi u Galileji, ali ako se nije rodio u meni, uzalud je!” Svake godine slavimo Kristov povijesni dolazak prije 2000 godina. No, ono što je bitno za nas jest shvatiti način na koji se Krist duhovno i egzistencijalno rađa danas u nama.

Što znači “slaviti Božić’? Vrijedno je malo razmisliti o tome. Je li Božić uopće još blagdan ljubavi, mira i duboke tišine? Koji je stvarni smisao Kristova rođenja? Što je svijet učinio od rođenja Svjetla? Znaju li ljudi što se krije iza riječi božićnih pjesama? Što je želio i što želi Krist? Želi li On da Ga smatramo ljupkim kao čovječje dojenče i da svake godine skidamo s tavana njegove prašnjave jaslice? Ili da pazimo na svoja čuvstva i misli odgovaraju li njegovu učenju i da se pomirimo sa svojima bližnjima?

Božić je simbol unutarnjeg života. Krist se hoće roditi u meni – u svakome od nas. Tek tada, naime, kad u sebi dopustimo to rođenje, Božić dobiva stvarni smisao. Božić postaje blagdan unutarnjeg rođenja, novog života što započinje. Današnji su kršćani pozvani da pronađu put koji vodi iz vanjskog Božića u unutarnji Božić. Vanjski Božić možda površno potiče raspoloženje. Što se, međutim, mijenja u nama i u našem ponašanju?

Božić je zato i vrijeme obračuna. Od odlučujućeg je značenja da se uvijek nanovo upitamo gdje smo mi. Kako smo iskoristili ovu godinu? U čemu smo narasli? Što se u protekloj godini promijenilo u nama? Kako je tekao naš duhovni razvoj? Jesmo li tijekom godine Boga doživljavali kao svog prijatelja i osjećali Njegovu prisutnost? Ako možemo potvrdno odgovoriti na ta pitanja, tada smo proživjeli veliku godinu, tada je Krist stvarno bio rođen za nas na Božić.

“Danas vam se rodio Spasitelj!” (Lk, 2, 11). Što znači ‘danas’? Prije dvije tisuće godina, Isusovim rođenjem, započeo je proces iscjeljenja našega svijeta. Taj proces nije čovjeku nametnut ‘odozgor’ i nasilno, već je Bog u poniznosti Djeteta, ‹odozdo› i iznutra, pokrenuo promjenu u ljudskom srcu. Božićna je svetkovina proslava božanskoga svjetla koje prodire u ljudsku svijest. Čitavi smisao Božića leži u preobražaju ljudske svijesti u Kristovu svijest. Jesmo li otvoreni za proces duhovnoga rasta na koji nas poziva Krist u evanđelju?

Fra Anđelko Domazet

***********

Sve je to za tebe

Večeras, u noći, u mnogim kućama, u obiteljima, u svim crkvama čitat će se Lukino evanđelje koje zvuči prijateljski, srdačno: radosna vijest Svete noći: ” Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin”.

Danas su crkve kao nikada u godini tako pune. Zašto ta svetkovina tako privlači? Zašto je Božić mnogim ljudima tako važan? Je li to samo izvjesna romantika, vrsta čarolije koja se nadvija nad ovom svetkovinom? Odakle to dolazi? Jesu li to samo sjećanja iz djetinjstva na Badnjak, božićno drvce i darivanje?

Dublji razlog zašto Božić jednako privlači, leži u događaju o kojem izvještava današnje Evanđelje. Svi elementi povijesti o Isusovom rođenju zajednički djeluju, da bi odlučili o potpuno vlastitoj čaroliji Božića. Promatrajmo ih ukratko pojedinačno.

Tu je najprije kontrast između velikoga cara Augusta i povijesti male trudnice iz Nazareta, zaručnice Josipove, jednoga osiromašenog potomka značajnoga kralja Davida. Budući da car želi povisiti porez, Josip mora sa svojom ženom koja je u visokoj trudnoći, krenuti na teško putovanje prema Betlehemu, rodnom grada svoga praoca Davida. U stvarnosti car u Rimu samo je oruđe Božjega plana. Spasenje i dobro svijeta ne će biti izvršeno od cara nego od Djeteta , koje će radi zapovijedi cara biti rođeno u Betlehemu a ne kod kuće u Nazaretu. Ne car, nego to Dijete donosi mir ljudima i slavu Bogu.

Premda Josip ima u Betlehemu građansko pravo, za njega i za njegovu trudnu ženu nema mjesta u svratištu. Tako će to dijete koje će Marija roditi biti položeno u jasle. Ono je dakle rođeno u štali. Siromašnije ne može biti. Taj, kojemu pripada sva moć na nebu i na zemlji, bit će povijen kao novorođenče i postavljen u jasle.

Ta snažna suprotnost je najdublji razlog za stalnu privlačnu snagu Božića. Nikada Bog nije bio tako bliz i tako malen kao u tom trenutku. Ali ta blizina nije nametljiva. Ona ne ispunja naslove u novinama i ne potiskuje velike i moćne od njihove važnosti. Sasvim tiho i neznatno Bog sam je došao u ovaj svijet, kao ljudsko dijete, upućen na pomoć a ipak svima na spasenje.

I još nešto doprinosi neusporedivoj obljubljenosti ove svetkovine: pastiri u polju, koji su bdjeli u hladnoj noći kod svojih stada. Siromasi su prvi svjedoci Boga koji u siromaštvu djeteta u štali dolazi k nama ljudima. Uvijek iznova ti pastiri diraju srca, kako oni puni radosti žure Novorođenom.

I konačno su tu anđeli koji pastirima donose radosnu vijest i pjevaju “Slava Bogu na visini”. Majka, Dijete, anđeli – svi oni oblikuju čudesan okvir ove svetkovine. I svi svjedoče: to se je dogodilo za tebe, za tvoj mir, i za tvoju sreću! Stoga: Sretan Božić!

Fra Jozo Župić