Ispod križa otkrivamo Isusa
Ispod križa nalazimo osobito značajan lik rimskog vojnika koji prvi nadilazi površno tumačenje i u osuđeniku na smrt prepoznaje tko je on doista: „Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji“. Iza lijevog stotnikovog ramena četiri glave u osnovnim crtama dočaravaju mnoštvo (svjetinu), pozadinske promatrače razapinjanja na križ. I njih je taj događaj promijenio pa se kući vraćaju udarajući se u prsa, tj. kušajući preobraćenje kao promjenu u srcu.
Stotnik
Uz nazočnost žena, Marije i Isusa, evađelja spominju da se pokraj križa nalazi i jedan i jedan rimski vojnik, prepoznat u liku stražara kojega je dozvao sam Pilat i pitao o Isusovoj smrti (usp.Mk, 15,44). Stotnika nikako ne možemo smatrati sporednim likom, ako uzmemo u obzir da je jedini u Markovom evanđelju koji ispovijeda sveukupnu i čvrstu vjeru u Isusa: „Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“ (Mk, 15,39). Riječ je o ispovijedanju vjere temeljene na viđenju Isusa kako „tako izdahnu“. Držanje stotnika na slici sv. Damjana je osobito važno i značajno: gleda u Krista na križu, položaj njegove desne ruke zahtijeva pomnije objašnjenje, a ispod lijeve ruke drži neki predmet. Pokušajmo ući u bit tih detalja: budući da gleda u Krista na križu, Stotnik pripada onoj grupi ljudi koje Isus počinje privlačiti sebi, u trenutku kada će biti uzdignut na križ, kao što je On sam navijestio (Iv,12,32). Nadalje, kako bilježi sv. Marko (usp. Mk 15,39), on „vidje da tako izdahnu i prepozne da „ Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji“.Trebalo je imati hrabrosti i stati ispod križa pogleda uprtog u Isusa, trebalo je nadvladati površno tumačenje i razumjeti pravi smisao te smrti i duboku poruku s križa. Smisao Stotnikovih riječi pojašnjen je položajem desne ruke koja na simboličan način izražava ispovijedanje vjere u Presveto Trojstvo. Mali prst i prstenjak su savinuti čime se izražava vjera u Trojedinoga Boga koja se na poseban način očituje u Isusovom uskrsnuću.
Pod lijevom rukom Stotnik drži nešto, po nekim tumačenjima drži ciglu (Picard), po nekim drugim (Galant), što je vjerojatnije, drži svitak s proglasom o smrtnoj kazni. Ako – sljedeći antičku tradiciju – našeg rimskog vojnika prepoznamo u Stotniku iz Kafarnauma koji je dao izgraditi sinagogu i čijeg je slugu Isus ozdravio zbog njegove duboke vjere („Nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ…“ usp. Lk 7,1-10) i dalje govorimo o liku koji svjedoči vjeru: vjeru u Isusa pravoga Boga i pravoga čovjeka, vjeru koja će pobijediti kušnju križa.
Stotnik , kao i žene smještene u podnožju Križa, svjedoči temeljnu crkvenu vrijednost, a to je spoznaja o Crkvi koja ispovijeda svoju vjeru u raspetog Krista i najavljuje sablazan križa svjesna da se na njemu očituje Božja mudrost i Božja moć. Stotnik najavljuje i otvaranje Crkve prema poganima, a toj ćemo se temi vratiti opisujući lik drugog vojnika s Križa sv. Damjana: Longina.
Mnoštvo u pozadini
Iza Stotnikovog ramena vidimo nekoliko glava, od kojih je prva naslikana jasno, dok su druge glavice naznačene u osnovnim crtama. O kome se radi? Radi se o mnoštvu – svjetini koja prati gotovo cijeli Isusov javni život, to mnoštvo u početku njegovo poučavanje prihvaća s oduševljenjem (usp. Lk 5,15), pri njegovom ulasku u Jeruzalem radosno ga pozdravljaju (Lk 19,35-38), zatim se vraća u trenutku osude (Lk 23,4), slijedi isusa na putu prema mjestu zvano Lubanja, gleda ga izdaleka i vraća se kući udarajući se o prsa (Lk 23,27.48) Mnoštvo možemo definirati kao zbornu osobu: na neki način predstavlja neodlučnost u nasljedovanju Isusa unutar grupe i bez dubljeg osobnog pristajanja. Sada te osobe nastoje razumjeti smisao smrti na križu i počinju proživljavati istinsku unutarnju promjenu, zato se kući vraćaju udarajući se o prsa. Vezano za Crkvu, prizor mnošva podsjeća nas da je Crkva ujedno i mjesto gdje shvaćamo koliko je neodlučan naš put u nasljedovanju Isusa, sve dok i mi ne prihvatimo teret križa. Podsjeća nas i da vjera u Krista nije „izbor grupe“ već osobno pristajanje. Vezano za nas, mnoštvo nas upozorava na neodlučnost našeg osobnog duhovnog hoda i pomaže nam shvatiti da se naše oči moraju zažariti jer ćemo samo tako vidjeti vidjeti svjetlo s Križa i prihvatiti da taj dar ljubavi započne mijenjati naše kameno srce u pravo ljudsko srce.
Usmjeriti pogled prema Raspetom
Razmišljajući o rimskom Stotniku i o mnoštvu, i mi smo pozvani zaustaviti se ispod križa, podiguti glavu prema Njemu, ispovijediti svoju vjeru u Njega i nadvladati trenutno pristajanje uz Isusa samo zbog kratkotrajnog prolaznog oduševljenja ili površnih emocija. Jedino ako stanemo nasuprot križu naša će vjera rasti, naše će pristajanje uz Njega postati javno ispovijedanje vjere. Stojeći nasuprot križu, naučit ćemo kako ući u proces trajnog obraćenja: duboko smo svjesni svoje slabosti, nestalnosti i neodlučnosti s kojima pristajemo uz Krista. Ali ipak raspeti nastavlja djelovati u dubini našeg srca, preko Duha Svetoga i nastavlja mukotropno raditi kako bi promijenio naša srca i naš život. Ako smo danas smo s Njime, ispod Njegovog križa, sutra ćemo biti s Njime u „slavi“, tj. u životu s Bogom, u kući Očevoj gdje nam je Isus otišao pripraviti mjesto (Iv 14,2)
Primjena razmišljanja u molitvi
Potaknut razmišljanjem ispred Križa o prizoru koji obuhvaća Stotnika i mnoštvo:
Zamoli za milost da pogleda uprtog u Raspetog izgradiš i produbiš svoju vjeru, zamoli za milost da tvoje pristajanje uz Isusa uzmogneš preobraziti u ispovijedanje vjere i svjedočenje
Zamoli Isusa za milost preobraćenja srca, dar novog srca, tako da ono ne ostane zarobljeno u površno i nestalno pristajanje uz Njega.
Moli sa sv. Klarom
(Iz 2. Pisma sv. Klare sv. Janji Praškoj 21-23; FF 2280):
Ako s Njime patiš, s Njime ćeš kraljevati;
ako s Njime plačeš, s Njime ćeš se radovati;
ako s Njime udružen umreš na križu muke,
s Njime ćeš posjedovati nebeske kuće u sjaju svetaca,
i tvoje će ime biti upisano u Knjigu života
I postat ćes slavan među ljudima.
Stoga ćeš za čitavu vječnost i za sve vijeke uživati
slavu nebeskog kraljestva,
umjesto prolaznih zemaljskih časti;
dijelit ćeš vječna dobra
umjesto kratkotrajnih dobara i živjet ćeš u sve vijeke.