Pratile su ga od Galileje

Preko likova Marije Magdalene i Marije, majke Jakovljeve i mi stajemo pred Križ svjesni da je susret s Isusom u središtu našeg života; susrevši ga, i mi smo se oslobodili od zla koje nosimo u sebi; pozvani smo nasljedovati ga na putu služenja i tako naš život dobiva novi smisao; i nas je On Uskrsli i vječno živ zazvao imenom i pozvao da suze zamijenimo radošću i nadom; preko poruke uskrslog Krista i naš život postao je poslanje i svjedočenje.

S Isusove lijeve strane nalazimo još jedan niz likova koji nam pomažu u razumijevanju značenja slavljenja raspetog Krista, a radi se o Mariji Magdaleni, o Mariji, majci Jakovljevoj, o Stotniku i o mnoštvu ljudi koji proviruju iza Stotnikovog lijevog ramena. Druga dva znatno manja lika nalaze se u dnu, s krajnje lijeve i desne strane, a to su rimski vojnik Longin i poslužitelj u hramu, u kasnijoj predaji nazvan Stefanon.

U Iv. Evanđelju kao i u sinoptičkim ev. (Matej, Marko, Luka) spominju se žene koje nazoče Isusovom razapinjanju na križ. Ivan jasno navodi tko su one: „Isusova majka, sestra njegove majke Marija Kleofina i Marija iz Magdale“ (Iv 19,25); i sv. Marko spominje žene uz križ, iako „izdaleka“ , to su one iste žene koje su ga slijedile i služile mu od Galileje i stigle uz njega u Jeruzalem, a to su: „ Marija iz Magdale, Marija majka Jakova Mlađeg i Josipa i Saloma“ (Mk, 15,40). Luka podsjeća da su ga te žene još „pratile od Galileje“ (Lk 23,49). Želimo otkriti lica tih dviju žena kako bi od njih naučili nešto važno i značajno za život nas, učenika Isusa Krista, Raspetog – Uskrslog koji nam otvara put blagovanju s Ocem.

Marija iz Magdale

Uz Isusovu majku, Marija iz Magdale je zasigurna najpoznatija među“ Marijama“ iz evađelja, ali je ipak ponekad brkaju s drugim ženskim likovima, npr. s Marijom iz Betanije, Lazarevom i Martinom sestrom (Lk 10,38sl; Iv 11,1) i s grešnicom koja susreće Isusa u kući farizeja Šimuna (LK 7,37). Tko je u stvarnosti bila ta žena? Iz samog imena doznajemo da je porijeklom iz Magdale, zemlje u Galileji. Čitajući evanđelja otkrivamo nadalje da je postala Isusovom učenicom nakon što ju je On „oslobodio od sedam zlih duhova“ (Lk 8,2; Mk 16,9), tj. da je ozdravila od neke vrlo teške tjelesne, psihičke ili duševne bolesti.

Vjerojatno je bila prilično imućna jer je za vrijeme njegovog javnog djelovanja Isusa podupirala vlastitim sredstvima. Zasigurno je bila žena velikog srca i ispunjena velikom zahvalnošću i velikom ljubavlju prema Isusu, tolikom da je čak kupila miomirisa da odu pomazati Isusa prije ukopa ( Mk 16,1) i da se nije pomirila s gubitkom svoga Učitelja i Gospodina (20,1). Njezine suze su iskaz velike ljubavi za Isusa i to su prve suze koje Uskrsli briše i pretače u neopisivu i nemjerljivu radost. Upravo je ona prva susrela uskrslog Isusa i prva postala svjedok njegova uskrsnuća i objavila ga apostolima (Iv, 20,18).

Marija, majka Jakovljeva

Marija, majka Jakovljeva još je jedan ženski lik prikazan na Križu sv. Damjana. Predaja sinoptičkih evanđelja podsjeća da je i ona dio grupe žena u Isusovoj pratnji koje su ga novčano podupirale i surađivale u službi (Mt 27,56; Mk 15, 40-41; Lk 8,2-3), jedine spremne slijediti ga do ispod križa. Marko dodaje zanimljiv podatak, pojašnjava nam da je Marija, majka Jakova mlađeg „sestra“ Isusove majke (Mk 6,3), a kada navodi imena Isusove braće, zanimljivo je da ta ista imena odgovaraju imenima Marijine djece, majke Jakovljeve. Prema Ivanovoj predaji ta je žena vjerojatno Marija Kleofa (Iv, 19,25), u tom je slučaju Kleofa muževljevo ime. Naposljetku je nalazimo među grupom žena koje se skupljaju na pokopu u rano jutro, prvi dan nakon subote, kako bi se dovršilo pokapanje Isusovog tijela. Te žene prve primaju poruku o uskrsnuću i prve prenose svjedočenje o Isusvom uskrsnuću, ali im nisu vjerovali.

Zajedno slijede Isusa

Na slici Križa sv. Damjana Marija Magdalena i Marija, majka Jakovljeva, nalaze se jedna pored druge, čak se i dodiruju glavama, a njihove pogledi se susreću, upravo kao pogledi Bogorodice i Ivana. Dva pokreta pomažu nam razumjeti mjesto koje zauzima Magdalena, naime lijeva joj je ruka položena pod bradu, što znači da razmatra i razmišlja, a desnom rukom steže ogrtač kako bi izrazila bol zbog gubitka i smrti. Pomoću ta dva jasna pokreta, preko njezina lika, rečeno nam je da se moramo zaustaviti u razmatranju pred Križem kako ne bi isuviše pojednostavili značenje te smrti. Također nas autor jasno podsjeća na plač Marije iz Magdale ispred praznog groba u uskrslo jutro kada je Uskrsli Gospodin pozove imenom i time ona postaje prvim svjedokom njegova uskrsnuća. Držanje Marije, majke Jakovljeve odražava čuđenje, i ona razmatra Isusovu smrt na križu i ostaje začuđena veličinom i neizmjernošću te ljubavi. I ona, žena iz Isusove pratnje, ostaje tamo, kraj križa i razmatra Božjeg sina koji je iz ljubavi prema nama položio svoj život.

Primjena razmišljanja u molitvi

Potaknut razmišljanjem ispred Križa o prizoru koji obuhvaća Isusa, Mariju iz Magdale i Mariju, majku Jakovljevu:

Zamoli za milost razmatranja Križa i razumijevanja svoga života pomoću saznanja o Križu, koji je saznanje o najvećoj ljubavi, saznanje o darivanju života
Zamoli Isusa da u tvoje srce ulije sposobnost su-patnje, tj da umiješ patiti zajedno s njim, da naučiš plakati s onim koji plače i da Isus bude taj koji će obrisati svaki plač svojim vazmenim svjetlom
Zamoli za milost da budeš svjedokom nade koju može prenijeti samo tko je susreo uskrslog i vječno živog Isusa. Zamoli za sposobnost prenošenja te nade u svoj svakodnevni život.

Moli sa sv. Franjom

(Iz tumačenja Očenaša; FF 270):

Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji:

da te ljubimo svim srcem misleći uvijek na tebe;

svom dušom, čeznući uvijek za tobom;

svim umom, upravljajući prema tebi

sve svoje nakane

tražeći u svemu tvoju slavu;

i svom snagom svojom,

trošeći svoje sile i osjećaje duše i tijela

na službu tvoje ljubavi i ni na što drugo;

ljubeći bližnjega kao samoga sebe,

privlačeći druge k tvojoj ljubavi,

radujući se dobru drugih kao svojemu dobru

i suosjećajući s drugima u nevolji

i ne uvrijedivši nikoga.