LOVINAC

SV. MIHOVIL
Gospićko-senjska biskupija

Župnik poslužuje iz Gračaca


Lovinac je naselje u istoimenoj općini Ličko-senjske županije, smješten na jugoistočnom dijelu Ličkog polja. Ime je dobio po plemićima Lovinčićima koji su ga posjedovali u srednjem vijeku. O tome svjedoče srednjovjekovne ruševine iznad samoga mjesta.  Na području opčine Lovinac postoje i nalazi koji upućuju na život na tim prostorima u doba Rimljana. Početkom XVI. st. Lovinac je pripadao knezovima Karlovićima. Naime, 10. VIII. 1509. god. knez Nikola Zrinski je sklopio ugovor s Ivanom Karlovićem u kojem se spominje i “grad Lovinac”.

Provalom Turaka 1522. god. “grad Lovinac” je bio porušen. Turci su ga obnovili i držali do 1689. god. kada su bili istjerani iz Like. Nakon istjerivanja Turaka, zapovjednik i organizator oslobađanja Like od Turaka – župnik i svećenik Marko Mesić. kanonik Senjske biskupije i župnik u Brinju, osnovao je župu 1690. godine.

Lovinac je prešao  pod vlast bečke dvorske komore kada ga naseljavaju Bunjevci koji su 1704. god. izgradili župnu crkvu sv. Mihovila. Poslije pobune Lovinčana protiv austrijske vlasti i njezina ugušenja, vlast je dala da se izbriše ime “Lovinac” i mjesto je nazvala “Sankt Michael”, ime koje će Lovinac nositi od g. 1751. do 1861., punih 110 godina. Mjesto je tijekom Domovinskog rata od 1991. do 1995. god. bilo pod okupacijom srpskoga agresora.

Župnik Ivan Savić je dugo živio u opkoljenom Lovincu sa svojim vjernicima, a većina ih se, spašavajući goli život, 24. rujna 1991. povukla pješke preko Velebita. Oni koji nisu mogli bježati, zarobljeni su i odvedeni u Knin.

Župna crkva sv. Mihovila arkanđela podignuta je 1704. god. i ubraja se među najljepše rimokatoličke crkve u Lici. Građena je u baroknom stilu s visokim zvonikom.Vanjski izgled joj je naknadno uredio župnik don Josip Pilepić, a unutrašnjost župnik don Josip Ibler 1891. godine. Strop joj je bio oslikan freskama: na svodu iznad svetišta bila su naslikana četiri evanđelista, a na pokrajnjoj stijeni slika Izakova žrtvovanja. Na svodu crkvene lađe su bile slike raspetog Spasitelja, Bl. Djevice Marije i Mojsijevo primanje deset zapovjedi iz Božje ruke.

Za župnikovanja don Stjepana Domineza od 1910. do 1921. u crkvu su postavljena tri oltara tirolske škole. Glavni oltar je bio posvećen sv. Mihovilu, zaštitniku župe, s arkanđelovim kipom, dok su sa strana oltara bili kipovi sv. Ćirila i Metoda. U sredini oltara je bio veliki tabernakul. Desni oltar je bio posvećen sv. Anti Padovanskom s njegovim kipom s djetićem Isusom, dok je u unutrašnjosti oltar bilo izrezbareno rođenje Isusovo. Lijevi oltar bio je posvećen Bl. Djevici Mariji s njezinim kipom ispod kojega je bio omanji tabernakul. Ispod menze je bio postavljen “Božji grob”. S lijeve strane ovog oltara je bila propovjedaonica istoga stila.

Crkva je imala i lijep barokni toranj koji se srušio 1961. godine.

Kako je crkva 1985. god. bila dosta trošna, novi župnik fra Ivan Savić je odmah započeo s njezinom obnovom. Postavio je vanjsku žbuku, uveo struju, razglas, nabavio orgulje, postavio oltar prema puku, nabavio crkveno posuđe i ruho.

Na početku Domovinskog rata, krajem rujna 1991. god., crkva je s čitavim svojim inventarom potpuno spaljena tako da su ostali samo goli zidovi. Obnovljena je uz pomoć Ministarstva useljeništva, razvitka i obnove, Ministarstva kulture RH, Provincije Presv. Otkupitelja i donacijama pojedinaca ten blagoslovljena na sv. Mihovila 1999. godine. U crkvu je g. 2003. postavljeno plinsko grijanje. God. 2004., prigodom proslave 300. obljetnice crkve, postavljen je retabl glavni oltar s kipovima sv. Mihovila i sv. Ćirila i Metoda.

Na samom ulazu u Lovinac bila je kapelica M. B. Lurdske s njezinim kipom koju su četnici 1991. god. minirali i potpuno uništili. Obitelji Račić i Beronić su je dale ponovno obnoviti  1999. godine.

Na brdu “Cvituša” je  bila  kapela sv. Ante iz 1843. god. sa Svečevim oltarom i kipom. I ona je bila minirana 1991. god. Pavao Krpan iz Lovinca (živi u Krefeldu) dao ju je obnoviti 1999. godine.  Do kapelice je probijen i novi put.

Župi Lovinac pripada i kapela sv. Frane u Vraniku iz 1894. godine. U Vraniku,  udaljenom 8 km od Lovinca, bilo je do Domovinskog rata 22 katolika starije dobi, a misa se držala nedjeljama i blagdanima osim u zimskom vremenu. I ta je crkva minirana krajem rujna 1991. godine. Obitelj Kovačević iz Vranika dala ju je obnoviti 1998. godine.

Sve crkve i kapele  obnovljene su  izvornom obliku.

Na području župe djeluje jedna osnovna škola.

Župna kuća u Lovincu također je devastirana u vrijeme Domovinskog rata, ali je ostala pod krovom.

Župa pripada Gospićkom dekanatu Gospićko-senjske biskupije.

U župi: 126 katoličkih obitelji, 287 vjernika, uglavnom starije dobi (g. 1939.: 2533 + 225 vjernika).