Manje suza – više smijeha

Fra Mario Jurišić objavio je 57. knjigu pod naslovom „Manje suza – više smijeha“.

Predgovor

Svi znamo da su vremena teška. Treba nam više radosti., veselja, smijeha… To je korisno za duhovno i tjelesno zdravlje.

Pred dvije godine napisao sam knjigu Smijeh je najbolji lijek. Prvo i drugo izdanje rasprodano je u kratkom roku. Ljudima je dosta suza, plača, kukanja… Traže se ljudi koji šire optimizam i nadu, a ne pesimizam i očaj.

Kao i u prvoj knjizi građu sam skupljao po knjigama, novinama, časopisima, revijama, brošurama… bilo svjetovnim, bilo crkvenim. I ovdje ima podosta moga osobnog, a puno sam toga pribilježio što su mi drugi pričali, na čemu sam im iskreno zahvalan. Posebnu zahvalnost dugujem fra Anti Mariću, hercegovačkom franjevcu.

Kad je već riječ o optimizmu i nadi, čak je sam papa Franjo to uvidio pa je na vratima svoje radne sobe u Domu sv. Marte u Rimu stavio natpis Vietato lamentarsi – Zabranjeno kuhanje. Treba svoj život svakim danom činiti ljepšim i boljim, a to nećemo postići jadikovanjem, već radošću i otvorenošću srca i duše prema svemu onome što je lijepo, plemenito, pristojno, veselo i zabavno.

Za našu službenicu Božju Maricu Stanković napisao je o. Ivan Kozelj: Gdje je ona bila, nije bih ništa namrgođenoga, mračnog, teškog… Tamo je uvijek odzvanjao autentični, zvonki mladenački i prostodušni smijeh.

Smijeh i radost oznake su koje rese dobre i prostodušne ljude, vjernike i nevjernike, a one su oznake i Božjih svetaca. Zar to ne govori i povremeni glasnik sluge Božjega fra Ivana Perana koji nosi naslov Radosni Božji igrač?!

Knjigu sam naslovio Manje suza – više smijeha. Nisam time želio obezvrijediti ili zanijekati vrijednost života koji nam je Bog poklonio da ga upotrijebimo za svoje vremenito i vječno dobro, kao i dobro svoga bližnjega, nego sam želio da ovaj Božji poklon – život, proživimo u radosti s manje suza i grčeva.

Ali, ako i bude poteškoća i oblaka nad našim životom, nećemo kukati jer poslije oblaka i kiše dolazi sunce.

Charles de Foucauld govori: Ja se uvijek smijem i pokazujem svoje ružne zube. Taj smijeh nadomješta bližnjemu dobro raspoloženje. Smijeh dovodi ljude bliže jedne drugima, pomaže im da se bolje razumiju, osvjetljuje mračne i tamne osjećaje bezvoljnog čovjeka. Zato, smijte se! To je djelo ljubavi prema bližnjemu.

Ljudski je život smjesa suza i smijeha. Blaženi su oni koji siju smiješak i čine sve da suze žalosnice ne teku obrazima njegovih bližnjih. Istina, ljudski je život obilježen znakom križa – suzom, ali čovjek treba učiniti sve da ta suza postane radosnica. Da se to postigne, pomoći će nam i smijeh u životu, o kojem govori ova knjiga.

Možda bi ovdje došle lijepo riječi sv. Augustina: Kršćanine, pjevaj i putuj! Ne zastaj, ne vraćaj se, ne okreći se nazad. Pjevaj i putuj! Ja bili još nadodao: Čovječe, kršćanine, smij i se, putuj i pjevaj! To je sigurni put prema mjestu gdje više neće biti ni suza, ni plača, ni tuge. Sretno!

Pisac

SADRŽAJ

Predgovor ……………………………………………………………………  5

I. DIO

DJECA, DJEVOJKE I MLADIĆI, ŽENE I MUŽEVI,  BAKE I DJEDOVI, NEVJESTE I SVEKRVE, PUNICE … 7

II. DIO

LIJEČNICI – DOKTORI I MEDICINSKO OSOBLJE … 83

III. DIO

POLITIKA I POLITIČARI ………………………………………………….. 101

IV. DIO

VJERA I NJEZINI SLUŽBENICI…………………………………………. 119

V. DIO

NEUMJERENOST (HRANA I PIĆE)…………………………………….. 133

VI. DIO

NAŠI SUSJEDI ………………………………………………………………  153

VII. DIO

HRVATI U ŠALI ………………………………………………………………  171

VIII. DIO

SMRT – GROB – GROBLJE ……………………………………………….  181

UMJESTO POGOVORA            191

Narudžbe:

Fra Mario Jurišić

21 334 Zaostrog