Dragi prijatelji, poštovani sudionici,
veoma sam počašćen što mogu sudjelovati na predstavljanju knjige „Moliški Hrvati. Filić – Kruč – Mundimitar“ autora fra Petra Milanovića Trape. Ističem na početku da su fratri Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, kao i akademska zajednica Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu sa zanimanjem pratili obranu fra Petrova doktorata u prosincu 2020. Tekst doktorata fra Petar je proširio s nekoliko priloga i objavio knjigu „Moliški Hrvati“ na hrvatskom i talijanskom jeziku.
Večeras predstavljamo i predajemo javnosti plod višegodišnjeg istraživanja i rada, a sve je započelo fra Petrovim dolaskom u Kruč 1983. Naime, te je godine fra Šimun Šipić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, odredio da fra Petar ide među moliške Hrvate. Tako je nastavljena živa veza između Splita i moliških Hrvata, a prvi franjevac koji je povezao naše krajeve i naše ljude bijaše upravo sv. Franjo, koji je boravio i u Dalmaciji i u Moliseu. Organizatori su me zamolili da predstavim 6. poglavlje knjige, koje opisuje mostove suradnje i zajedništva između moliškohrvatskih zajednica i Katoličke Crkve u Hrvata (1967. – 2020.).
Moliški Hrvati stoljećima nisu imali osobite veze sa zemljom iz koje su pred Osmanlijama izbjegli njihovi preci. Stanje se počelo mijenjati u 20. stoljeću, a osobit doprinos u uspostavljanju novih puteva zajedništva dali su svećenici i časne sestre iz Hrvatske. Započinjemo s kardinalom Franjom Šeperom, zagrebačkim nadbiskupom, koji je 1967. posjetio moliške Hrvate. Tri godine nakon završetka Drugog vatikanskog sabora papa Pavao VI. imenovao ga je pročelnikom Kongregacije za nauk vjere. Tijekom obavljanja tako važne i odgovorne službe kardinal Šeper posjetio je moliškohrvatske zajednice još 3 puta: 1972.; 1976. i 1981. godine. On je počasni građanin Kruča, a u tom mjestu nalazi se i ulica kardinala Šepera. Upravo su njegovom zaslugom 1981. u Kruč došle dvije časne sestre koje su tamo ostale do 1990. Dvije godine nakon časnih sestara u Kruč stiže fra Petar Milanović Trapo. Neumorno rade na pastoralnom polju, pri čemu su osobito pazili na očuvanje moliškohrvatskog jezika, kulture i tradicije. Papa Ivan Pavao II. pohodio je 1983. Termoli, a sljedeće godine organizirano je zahvalno hodočašće u Rim, na kojem sudjeluju i moliški Hrvati. Papa ih je pozdravio na moliškohrvatskom jeziku: Dragi moji moliški Hrvati. (…) Vi ste ostali vjerni vašoj religiji oš vašoj staroj tradiciji. Ostanite vjerni svedni Bogu, Crikvi oš kulturi do vaši stari dida.
Među moliškim Hrvatima bili su i šibenski biskup Josip Arnerić (1983.), kao i splitski nadbiskup Frane Franić (1984.). Potom ističem posjet dvojice nadbiskupa iz glavnog hrvatskog grada: kardinal Franjo Kuharić (1987.) i kardinal Josip Bozanić (2004. i 2008.), posjet apostolskog nuncija Petra Rajiča (2010.) te pohod splitskog nadbiskupa Marina Barišića (2004. i 2018.). Osobito su znakoviti posjeti splitskih nadbiskupa, jer većina moliških Hrvata potječe s prostora današnje Splitsko-makarske nadbiskupije. Dodajmo ovom popisu biskupa i posjet predsjednika Hrvatskog sabora Luke Bebića, koji je 2009. bio među moliškim Hrvatima; a ni mjesec dana kasnije u posjet je stigao predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić. Godine 2013. stigao je predsjednik Ivo Josipović, a 5 godina poslije predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
S druge strane Jadrana nalazi se Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja čiji su provincijali posjećivali moliškohrvatske zajednice. Nisu izostali ni posjeti s moliške strane: aktualni biskup Biskupije Termoli–Larino posjetio je splitsku franjevačku provinciju, kao i njegov prethodnik Ruppi. Teme tih posjeta bile su usko povezane s pastoralnim djelovanjem franjevaca među moliškim Hrvatima. Kako je već istaknuto, prvi je stigao fra Petar koji dolazi 1983., a u Split se vraća 1996. Drugi put dolazi 2008. s još dvojicom fratara koji preuzimaju tri župne zajednice: fra Petar djeluje u Mundimitru, fra Josip Cvitković u Filiću, a fra Drago Gverić u Kruču. Fra Drago završava službu 2009., fra Josip 2011., a najduže ostaje fra Petar – do 2012. Dakle, trojica franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja pastoralno su djelovala među moliškim Hrvatima tijekom 17 godina. Autor detaljno navodi pastoralne, znanstvene, umjetničke i sportske aktivnosti koje su se događale u organizaciji ili uz sudjelovanje svećenikâ iz Hrvatske. Iz navedenih aktivnosti iščitava se stalno nastojanje oko očuvanja katoličke vjere i morala; kao i želja da se zajedničkim snagama promovira jezik moliških Hrvata, kultura i običaji. I u tome su imali dosta uspjeha, a nemali doprinos nastojanjima predstavnika Katoličke Crkve dale su i druge institucije, kao što su: Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Rimu; gradonačelnici Kruča, Filića i Mundimitra, Regija Molise sa sjedištem u Campobassu; osnovna škola Nicola Neri u Kruču i dr.
Dopustite da među mnoštvom aktivnosti izdvojim samo dio: hodočašća i studijska putovanja u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, kao i po Italiji; sudjelovanje u radijskim i televizijskim emisijama; javljanje s prilozima u talijanskim i hrvatskim novinama; organizacija karitativne pomoći za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu tijekom Domovinskog rata (1991. – 1995.); promocija djelovanja folklorne skupine; slavlje mise na na našu i na hrvatskom jeziku; tiskanje prigodnih letaka, brošura i listova; organizacija formativnih susreta i tribina, kao i događanja koja su promovirala umjetnost i kulturu; podrška nastavi na hrvatskom jeziku u regiji Molise i dr.
Očit je iznimni doprinos svećenika franjevaca iz Hrvatske koji su surađujući s drugim institucijama, pojedincima i zajednicama neumorno radili na pastoralnom polju. A pastoralno djelovati među moliškim Hrvatima u mjestima Kruč, Filić i Mundimitar bilo je neodvojivo povezano s nastojanjima da se očuva moliškohrvatski jezik i stare tradicije. Autor je vješto pazio da navedeno prikaže na cjelovit i znanstven način; da iznese sve relevantne činjenice kojima se odlikuje život moliškohrvatske zajednice, sve njihove jezične i društvene specifičnosti, posebice njihovu oslonjenost na tradicijsku kulturu. Šesto poglavlje svojevrsna je kronologija (dnevnik) onoga što je okarakteriziralo hrvatske zajednice u Moliseu posljednjih pedesetak godina.
Fra Petru od srca čestitam na novoj knjizi! Želim istaknuti da je upravo on iznimnom snagom i ljubavlju doprinio da se učvrste mostovi suradnje između Hrvatske i Molisea. To je činjenica koja će ostati zlatnim slovima upisana u povijest Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i poticaj nama mlađima da pronalazimo nove putove suradnje i zajedništva. Siguran sam da će u tome Katolički bogoslovni fakultet u Splitu dati značajan doprinos. Neka ova knjiga što prije nađe put do svojih čitatelja.
Zahvaljujem vam na pozornosti.
