Stajali su uz križ

Nakon što smo obradili Kristov lik na Križu možemo početi i s tumačenjem osoba koje se nalaze pokraj Raspetog, počevši od Marije i Ivana. Na neki način oni su ovdje da bi nam pomogli da i mi preuzmemo ulogu učenika, svjedoka i vjernika. Odnosi između likova i Raspetog pojašnjavaju nam što znači biti Crkva.

Majka kod križa

Evangelist Ivan opisuje nam (usp. Iv 19, 25sl.) da su pokraj križa stajale Majka, sestra njegove majke (Marija Kleofina) i Marija iz Magdale, a uz majku nalazi se Ivan, Isusov ljubljeni učenik. Kada govori o Mariji, evangelist joj nikada ne spominje ime, ali ju naziva iznimno uzvišeno: „Majka“. A kada se Isus obraća majci, naziva ju jednako uzvišeno: „Žena“. Očito je evangelistu stalo da nam prenese duboku vrijednost Marije iz Nazareta, značenje koje će zadobiti na vjerskom planu: ona je Majka utjelovljene riječi (Crkva će je pozdraviti kao Majku Božju), ona je nova Eva, početak Crkve iz koje će se roditi novo čovještvo.

Iako je nadahnuće pronašao u Ivanovom evanđelju, autor je ipak označuje imenom, ispod njezina lika čitamo „Sveta Marija“. Značajan je položaj Marijinih ruku: lijeva ruka položena pod bradu znači da razmišlja o otajstvu Raspetog Sina dok joj je desna ruka ispružena i pokazuje na Raspetog s ciljem da naš pogled odmah poleti prema njemu. Njezin blagi i nježni pogled usmjeren je prema Ivanu. Crtajući Bogorodicu u tom položaju slikar na jasan način pokazuje ono što nam evanđelja kažu o Mariji: U Lukinom ev. Marija je ona koja u srcu brižno čuva i razmišlja o Božjim otajstvima očitovanima u njezinu Sinu (usp. Lk 1-2), u Ivanovom ev. opisana je kao ona žena koja poziva sluge da se obrate njezinome Sinu i da učine što on rekne (usp. Iv 2); na taj način Marija – na svadbi u Kani – najavljuje vjeru učenika i otvara put vjeri učenika.

Tamo blizu je ljubljeni učenik

Kada Evangelist opisuje Isusovo razapinjanje na križ, uz prizor navodi i kratki razgovor: „Kada Isus opazi majku i blizu nje učenika kojeg je osobito ljubio, reče majci svojoj: “Ženo, evo ti sina!“ Zatim reče učeniku: „Evo ti majke!“. I od tog je časa učenik uze u svoju kuću.“ (Iv, 19,26-27) Ni Ivana ne zove po imenu, vjerojatno iz istih razloga zbog kojih ni Marija nije imenovana. Preko izraza „ljubljeni učenik“ rečeno nam je nešto o svakom Isusovom učeniku, rečeno nam je da biti Isusov učenik znači da nas on nadasve ljubi, sa svim onim što „ljubiti“ znači za evangelista Ivana. Ljubiti je dati život, rekao je Isus svojima za vrijeme posljednje večere i sada, na križu, Učitelj živi to učenje i daruje život do zadnje kapi svoje krvi.

Autor Križa sv. Damjana želio je prikazati sv. Ivana u činu kojim pokazuje (usp. značajni pokret desne ruke) ljubav koju je On mogao vidjeti očima i o kojoj sada svjedoči (usp. 1 Iv). Lijevom rukom steže ogrtač kojim je zaogrnut i na taj način iskazuje svoju patnju zbog isusove smrti jer se tu radi o stvarnoj, a ne o odglumljenoj smrti. I na kraju, Ivanov pogled odražava se u Marijinom pogledu i ona će od tog trenutka postati trajni sudionik njegova života.

„Evo ti sina“ „Evo ti majke“

Marija i Ivan nisu postavljeni bilo kako ispod križa, naime nisu razdvojeni već stoje jedno uz drugo (pogledi im se susreću). I upravo u tome nalazimo poruku evangelista. Pogledom koji uključuje i Mariju i Ivana, Isus kaže svojoj majci: „Ženo, evo ti sina“, i – odmah zatim – kaže ljubljenom učeniku: „Evo ti majke!“ Nakon tog dvostrukog i obostranog povjeravanja, evanđelist bilježi da je za Isusa „sve dovršeno“ (Iv 19,28). Nadalje, u prikazu Križa sv. Damjana Marija i Ivan nalaze se upravo iznad probodenog boka iz kojega cure krv i voda. Koji je smisao te slike i tog obostranog povjeravanja?

To je slika Crkve kao nove Isusove obitelji i na sveobuhvatan način slika novog čovječanstva. Isus s križa s nama dijeli svoju majku. Postajemo djeca njegove majke i na taj se način njezino majčinstvo proširuje i na nas i usvaja nas kao braću, sa svime što to znači: Marija će u svakome od nas vidjeti lice svoga sina Isusa, a istodobno će Isus u licu svakoga od nas vidjeti lice svoga brata. Darujući nam svoju majku i tražeći od nas da je prihvatimo kao dio našeg života poziva nas da u njoj prihvatimo, kao brata, svakog drugog ljubljenog učenika u kojem se on nalazi i prepoznaje. Sve se to događa iznad probodenog boka iz kojeg teče krv i voda: dar novog rođenja iz vode i iz Duha, dar novog života, ploda blagovanja Tijela i Krvi Njegove.

Razmišljati i prikazati otajstvo ljubavi, s Marijom osnovati Isusovu obitelj

Imajući u vidu ono što smo naznačili pri pokušaju čitanja slike Križa, korisno je izvući neke zaključke koji će usmjeriti naš životni put. Zaustavljajući se u molitvi i razmatranju ispred slike Marije i Ivana ispod križa pozvani smo usvojiti ponašanje ta dva lika: zahvalnost onoga koji osjeća da ga Isus ljubi jer daruje samoga sebe na križu, sposobnost razmišljanja i usmjeravanja drugih prema tom otajstvu u kojemu se kaže da je „Bog Ljubav“ (1 Iv 4,8.16.), su-patnju s trpećim Kristom, a to znači biti mu blizu u patnji, a time i svakome patniku. Pozvani smo učiniti od ljubavi Isusa na Križu temu vlastitog razgovora s Marijom i Ivanom.

I dok molimo pred tim prizorom, osjećamo kako iz našeg srca izviru i drugi osjećaji: radost što smo dio Crkve koja nije samo hladna birokratska institucija, nego obitelj u kojoj – osim nebeskog Oca – imamo i majku, Mariju i starijeg brata Isusa koji se utjelovio, postao čovjekom i bio raspet za nas, svoje prijatelje, imamo i bezbroj braće i sestara, a to su svi oni do kojih je doprla krv i voda iz Isusovog probodenog boka.

Primjena razmišljanja u molitvi

Potaknut razmišljanjem ispred Križa o prizoru koji obuhvaća Isusa, Mariju i Ivana:

Iskaži svoju zahvalnost za darove koje taj prizor prikazuje (dar Majke, dar Crkve, dar bratstva, dar novog čovječanstva…)
Zamoli Isusa da u tvoje srce ulije to otajstvo ljubavi, kako bi postalo živo iskustvo, predmet tvoga razmišljanja i razgovora
Zamoli za milost da uzmogneš biti svjedokom Isusova dara, novog svijeta, nove Crkve koja je ljubav i bratstvo

Moli sa sv. Franjom

(Pozdrav blaženoj Djevici 1-5; FF 259)

Zdravo Gospodarice, sveta Kraljice,

Bogorodice Marijo,

ti si djevica koja je postala Crkvom,

i izabrana od presvetog Oca na nebu

da te posveti s presvetim Sinom svojim

i Duhom Svetim Utješiteljem.

U tebi je bila i jest sva punina milosti i svako dobro.

Zdravo palačo njegova,

Zdavo njegovo svetohranište,

zdravo kućo njegova, zdravo njegova službenice,

zdravo Majko njegova.