Uskrs

Gospodin živi, i mi s njim! Aleluja!

Marija Magdalena prvog dana u tjednu rano ujutro žurila je na Isusov grob. Tamo nije našla Gospodinovo tijelo i stoga je bila razočarana i nesigurna. Tada se pred njom pojavio Uskrsnuli i oslobodio je straha i žalosti. Isus živi, on je uistinu uskrsnuo od mrtvih! Aleluja!

Je li nas poruka o Kristovom uskrsnuću već dohvatila? Mi ćemo kazati: “Da”, inače ne bismo bili ovdje, da slavimo Uskrs kao veliku svetkovinu Gospodinova uskrsnuća. Ipak možemo pitati: Kako nas je duboko zahvatilo ovo osvjedočenje, da Krist živi? Kako sam osobno od toga zahvaćen? Kako sam svoje srce darovao i povjerio Gospodinu i dopustio mu da me svojom ljubavlju mijenja iznutra?

Za Mariju Magdalenu uskrsli Gospodin značio je sve. Ona je vjerovala u njega kao svoga Gospodina i učitelja, njezin život u susretu s njim ponovno je bio nov. Ispunjena radošću uskrsnuloga Gospodina žurila je apostolima. Ovi su iskusili poruku o Kristovu uskrsnuću najprije od nje i ostalih žena, kako se to kaže, ali nisu vjerovali ženama. Tek kad se Isus sam pokazao apostolima – a ovdje prije svega Petru – priznato je svjedočastvo svete Marije Magdalene i ostalih žena.

Uskrsnuće Kristovo nije nikakav mit niti izmišljotina, nego prodor božanskoga u našu povijest. To ujedno znači preobrazbu i proslavu Kristova tijela, tako da on na nov način živi. On ne treba više umrijeti i također u svojoj tjelesnosti nije više podložan zakonima prostora i vremena.
Ipak Isus govori sa svojim učenicima; daje se dotaknuti od njih i jede s njima. Time pokazuje: On je isti koji je bio raspet i umro. On živi! Njima se nije pokazao nikakav duh, nego im Isus pokazuje svoje preobražene rane; on im dopušta da ih dotaknu.

Također je i nama obećano sudjelovanje na Kristovu uskrsnuću. Već smo po krštenju umrli grijehu i živimo za Boga u Isusu Kristu. Njegov život i nama će biti jednom objavljen u slavi, kad Isus Krist ponovno dođe i tjelesa mrtvih uskrsnu. Svemogućnost Božja je sve to obećala; Bog ne želi, da čovjek zauvijek propadne. On poziva grješnog čovjeka na obraćenje. U svom milosrđu daruje nam spasenje i pomirenje.

Isus Krist oslobodio nas je od smrti grijeha i od vječne udaljenosti od Boga; po milosti imamo udjela na božanskom životu. Otkupitelj nam daruje blaženo i vječno zajedništvo s Bogom i daje nam da jednom ne samo s našom besmrtnom dušom, nego i s proslavljenim tijelom sudjelujemo u blaženstvu neba!
Tada nam ne će ništa nedostajati, i mi žemo hvaliti i slaviti Boga u zajedništvu s blaženom Djevicom Marijom i svim anđelima i svetima. Amen.

Fra Jozo Župić

**********************

Što znači uskrsnuće?

Uskrsnuće je “život ljubavi koja je jača od smrti” . Tako je to izrazio papa Benedikt XVI. U Pjesmi nad pjesmama kaže se: “Ljubav je jaka kao smrt.” Smrt nju ne može ubiti. Snažno protivljenje! Ljubav ipak trajno umire. Kamo god pogledamo, gasi se ljubav, koju su ljudi jedni drugima prisegnuli zauvijek. Ništa ne ostaje od žarke prisege i zakletve. Još gore: ljubav ne samo da je ohladnjela, nego je prešla u mržnju i to strastvenu.

I gdje je ljubav sačuvana, gdje ostaje vjerna, kroz protivštine, tu dolazi smrt i raskida savez. Gdje ostaje pobjeda ljubavi nad smrću?

Odgovor daje današnje jutro. Bilo je “rano ujutro” kad je jedna žena u suzama i žalosti pošla na grob, u kojem je prekjučer sva njezina nada, ljubav njezinoga života pokopana: Isus iz Nazareta. Odgovor je dobila na grobu. Jer grob je bio prazan. On, kojeg je tražila, više nije bio tu. Nestalo je njegovo tijelo. Dvojica daljnjih svjedoka vidjeli su to, Petar i Ivan: grob je prazan, on nije tu. To još nije odgovor. On sam ga daje.

Pokazuje se. Iznenada je tu. On živi. Nije jednostavno vratiti se u život. On je uskrsnuo! Oni su ga vidjeli, toga su svjesni. Nikakva prijevara, obmana, nikakav san: stvarno i uistinu je uskrsnuo! To oni tvrde. To svjedoče. Vidjeli su ga – i vjeruju, to je istina. Nikakva umišljenost.

A mi? Mi možemo “samo” vjerovati! To kažemo u vjerovanju, da vjerujemo u uskrsnuće. U Isusovo uskrsnuće na uskrsno jutro, i u naše uskrsnuće u “posljednji dan”. Drugi pristup kao vjernici mi nemamo. Tko nam kaže da to nije pobožna prijevara, sumnjiva želja? Kako želimo “dokazati”, da uskrsnuće stvarno pobjeđuje smrt?

“Dokazati” ne možemo. Ali mnoge upute govore o tome. “Daj mi jednoga zaljubljenoga, jednoga koji ljubi, i on će to razumjeti”, kaže sv. Augustin. Nijedna prava ljubav ne želi umrijeti. Ona se ne miri s time, da je “sve propalo”. Zašto tako jako boli, ako je ljubav prezrena i nogama zgažena? Jer ona nije za smrt. Jedva je to netko znao bolje od Marije Magdalene. Ona se jednostavno ne može pomiriti sa smrću svoga Rabunija, svoga učitelja. Ne zato kao da bi ona bila njegova ljubavnica kako se to često tvrdi, nego jer je ona kod njega našla ljubav, onoga koji je nju prihvatio, kojeg je ona dugo tražila u svome životu.

Danas slavimo pobjedu života nad smrću. Smrt nema posljednju riječ. Jer Krist je uistinu uskrsnuo!

Fra Jozo Župić