VRGORAC
Župa Naviještenja BDM
Splitsko-makarska nadbiskupija
Župni ured
Splitska 23
21276 Vrgorac
Tel.: 021/674 212
Župnik: fra Josip Repeša
Vrgorac je naselje u istoimenom Gradu Splitsko-dalmatinske županije. Smješten je na strmoj padini brda Matokita (1036 m), što znači Oštro brdo (lat. mons acutus), podno srednjovjekovne tvrđave. Ime je dobio po svom smještaju na vrhu gore, nekad nazivan i Vrhgorac.
Vrgorska vrata povezuju zabiokovsku prodolinu s Ljubuškim poljem. Na tom je mjestu u srednjem vijeku podignuta tvrđava koju su držali vrgorski gospodari Radivojevići-Jurjevići. Na području župe je nekoliko gradina i gomila koje svjedoče o naseljenosti toga kraja još u prapovijesnom razdoblju. Stećci iz XIV. i XV. st., na nekoliko nekropola, i brojni fortifikacijski, stambeni i sakralni objekti, potvrđuju naseljenost toga kraja u srednjem vijeku.
Župa se prvi put spominje u Kreševskoj povelji 1434. godine. Mjesto je ubrzo palo pod tursku vlast (1477.). Za vrijeme turske okupacije kraj su pastorizirali franjevci iz Zaostroga. Nakon oslobođenja (1690.) franjevci su počeli s redovnom pastvom među narodom koji je uskočio iz Hercegovine u Principovu zemlju.
Župa je u početku obuhvaćala ne samo uže područje Vrgorca nego i današnje župe: Dusinu, Orah, Stilje i Ravču. Makarski biskup Stjepan Blašković stvorio je g. 1733. od sela Oraha i Velikog Prologa posebne župe. God. 1746. biskup je osamostalio i župu sela Ravče i povjerio je svjetovnim svećenicima. Današnje granice župa Vrgorac je dobila tek 1971. god., kada je dio sela vrgoračke Prapatnice pripojen župi Stilja, a dusinski dio Vine Vrgorcu. Župnik Vrgorca bio je u XIX. st. vicedekan. U novije doba on je tek katkada bio dekan novoosnovanog biokovskog dekanata. Župa je pripadala Makarskoj biskupiji do g. 1830. a od tada Splitsko-makarskoj biskupiji, od g. 1969. nadbiskupiji.
Tu je postojala stara crkva pretvorena za turske vladavine u džamiju.
Župna crkva Navještenja Marijina izgrađena je od 1913. do 1921. god. prema projektu arh. Ćire Ivekovića. Staru crkvu Turci su za svoje vladavine prenamijenili u mošeju koju su franjevci pri osvajanju opet pretvorili u crkvu. Do nje je bio minaret koji se sačuvao do 1861. godine. Stara crkva-džamija, popravljena g. 1859., s vremenom je propadala te je konačno srušena. Na njezinu mjestu počela se 1913. g. graditi nova crkva, čija je unutrašnjost uređena g. 1932. Crkva je neoromanička trobrodna građevina s tri portala na pročelju i istaknutim zvonikom, podignutim tek 1962. god., koji krase dva očuvana zvona iz XVIII. stoljeća.
U staroj je crkvi bila na velikom oltaru slika Svih Svetih od Filipa Naldija, danas izgubljena. Jednako se u njoj nalazila i Gospina slika – “Gospa na oltaru” bizantske ikone tipa Umiljene (XVI. st.), za koju je Slavko Alač, restaurator, kazao da je izuzetno vrijedna. Prema predaji, nabavio ju je vrgorački junak serdar Rade-Mijo Miletić u Veneciji.
U novoj crkvi glavni je oltar izradio g. 1930. Ante Frank iz Splita prema imotskom glavnom oltaru. Iznad svetohraništa je “Vrgoračka Gospa” (XVIII. st.) koja je g. 1931. okrunjena zlatnom krunom. U lađi se nalaze dva oltara: Srca Isusova i Gospin. U crkvi su dva groba: Rade-Mije Miletića, vrgorskog serdara i junaka, i fra Ivana Rozića, koji je podnio mučeništvo za turskog vladanja. God. 2004. nad grobom serdara Rade Miletića postavljen je reljef (bronca) “Oslobođenje Vrgorca 1690.”, rad akademskog kipara Petra Ujevića. Na Rozićevim grobom postavljen je g. 2007. brončani reljef „Mučeništvo fra Ivana Rozića“, rad ak. kiparice Marije Ujević. Za župnika fra Ivana Jukića (1991.-2003.) izvedeni su sljedeći radovi: Popločan crkveni pod mramorom; postavljen mramorni oltar prema puku te mramorni ambon i krstionica; postavljena nova vrata (5 kom); izvedena suvremena elektrifikacija s reflektorima; crkva je ozvučena; nadograđen zvonik u visinu od 6 metara i obložen bakrom; elektrificirana zvona i postavljen sat na zvoniku; saniran krov te postavljene bakrene gurle (žlibe); ožbukan strop te ugrađena ćoka; na stropu restaurirana freska Krista kralja te freske 4 Evanđelista; oličena crkva; nabavljene suvremene elektronske orgulje; izgrađen sanitarni čvor zapadno od crkve; popločano crkveno dvorište kamenim kockama; oko crkvenog dvorišta izgrađena ograda te postavljeni kandelabri.
Crkva sv. Mihovila u Vini – Za župnika fra Ivana Jukića (1991.-2003.) izvedeni su sljedeći radovi: Crkva je izgrađena od 2002. – 2003. godine (grubi radovi). Završena je 2004. godine, darovima vjernika iz Vine i grada Vrgorca. Blagoslov je obavio 2004. godine bivši župnik fra Ivan Jukić.
Na području župe ima više kapela. U Tvrđavi je bila kapela sv. Ante, koja je u XVIII. st. služila kao vojnička crkva, a držao ju je vojni kapelan franjevac. God. 1921. kapela je obnovljena ali je ponovno zapuštena. Kip sv. Ante iz nje danas se nalazi u župnoj crkvi.
U Kotezima je kapela sv. Ante, pustinjaka. Još u vrijeme turske vladavine u njoj su franjevci držali obrede. Za župnika fra Ivana Jukića (1991.-2003.) izvedeni su sljedeći radovi: Kapela (crkvica) koja je stara preko 5 stoljeća bila je zapuštena i devastirana. Temeljito je obnovljena. Vraćen joj je izvorni krov od ploča; nabavljena su nova vrata; na pročelju krova podignuta je kamena preslica te postavljeno zvono; oko kapela podignuta je kameno-željezna ograda; probijen je put do kapele te asfaltiran (500 m); s južne strane kapela izgrađeno je malo igralište za djecu.
U Žbarama je nad grobom fra Ivana Rozića 1926. g. podignuta kapela sa zvonikom na preslicu.Odatle su mu kosti prenesene u župnu crkvu 1960. godine. obnova završena 2007. God. 2004. završena je i blagoslovljena grobljanska kapela sv. Mihovila Arhanđela u Vini. Iste je god. podignuta nova kamena, usputna, kapelica sv. Ivana Krstitelja u Kotezima na mjestu srušene prilikom proširenja puta g. 1967. Koncem iste godine blagoslovljena je, usputna, kapelica “Gospi od Mira” u Banji, dar Mate i Nede Cikoja.
Fratarska kula – Za župnika fra Ivana Jukića (1991.-2003.) izvedeni su sljedeći radovi: Kula je do 1888. godine bila župni stan. U njoj se rodio bard hrvatskog pjesništva Josip Tin Ujević. Bila je zapuštena te vapila za obnovom. Temeljito je obnovljena 1998. godine. Na prvom katu je podignuta betonska deka; krov kule je utvrđen kosom betonskom dekom u koju su utopljene izvorne ploče; u izvornom obliku na sva tri kata podignute su drvene stube te drveni pod; okoliš kule popločan je izvornim pločama; u kuli je postavljena sakralna i kulturna zbirka sa predmetima s područja Vrgorske krajine; tu se nalazi originalni križ sa Tinova sprovoda; njegovo pismo župnom uredu upućeno iz Sarajeva te Tinova sabrana djela; sačuvane su umjetničke slike te postavljena mala numizmatička zbirka.
Župna kuća – Za župnika fra Ivana Jukića (1991.-2003.) izvedeni su sljedeći radovi: Dotrajala župna kuća temeljito je obnovljena 2001/2002. pomoću naše Provincije. Udarene su tri betonske deke te podignut polukat; sa sjeverne strane kuće podignuta je garaža.
God.1934. u župu su doselile redovnice Služavke Malog Isusa (Sarajevo). Pomažu u crkvi i u pastoralnom radu. Od g. 2003. u izgradnji je novi samostan u kojem će sestre njegovati starice.
Župnik je nakon oslobođenja Vrgorca, od 1690. do 1888. god., stanovao u kuli begova Cukarinovića, koja je onodobno imala stambenu i obrambenu funkciju. God. 1906. g. izgrađena je današnja župna kuća, koja je g. 1978. djelomično popravljena. U župnoj kući utemeljena je g. 1969. mala muzejska zbirka Vrgorske krajine. Kuću je g. 2001. Provincija temeljito obnovila i unutrašnjost posve izmijenila.
Kula begova Cukarinovića,na kojoj je postavljena spomen-ploča kako su njoj rodio (5. VII. 1891.) Tin Ujević, obnovljena je g. 1998. Iznad prizemlja, gdje se nalazi konoba, postavljena je betonska deka, a umjesto dotrajale drvene krovne konstrukcije u kosu betonsku deku utopljene su stare kamene ploče spomenuta župna zbirka sakralnih i drugih predmeta i dokumenata.
Literatura: Vjeko Vrčić, Vrgorska krajina, Vrgorac, 1972.
