VRLIKA
Župa Gospe od Ružarija
Splitsko-makarska nadbiskupija
Župni ured
Petra Mišure 2
21236 Vrlika
tel./fax: 021/827-200
Župnik: fra Mladen Prolić
Župa Vrlika najvećim dijelom pripada istoimenoj općini, a dio pripada općinama Drnišu (Štikovo) i Kijevu (Civljane-Cetina). Prostire se na širokom području od vrhova Svilaje do Dinare. Obuhvaća široku kotlinu oko izvora rijeke Cetine po kojoj je i dobila ime. U srednjem vijeku se zvala Vrhrika, kako se spominje u spisu iz 1185. godine. Župa vuče tradiciju od dolaska Hrvata na ovo područje, a u početku je sjedište crkvenog života bilo na samom izvoru rijeke Cetine, gdje se i danas nalazi starohrvatska crkva sv. Spasa s monumentalnim zvonikom iz IX. stoljeća. Prema nalazima u Cetini, gdje je nađena ranosrednjovjekovna kadionica iz doba franačkog misionarenja (IX. st.), Vrhrika, grad Ćubranića i Berislavića, bila je veliko naselje gdje se nalazio i franjevački samostan sv. Kate (kod Vukovića vrila). Inače, cijeli je kraj pun stećaka a na pristanku brda Kapnice bio je kamenolom (Plazajke) za stećke.
Župu sačinjava grad Vrlika s nekoliko zaselaka: Štikovo, Maovice, Podosoje, Civljane, Kosori, Ježević, Cetina, Vinalić (Jare), Kukar, Matkovine i Garjak.
Pred turskim provalama u XV. st. stanovništvo se iz starog naselja Vrhrike povuklo pod srednjovjekovnu tvrđavu Prozor, čiji se ostaci nalaze iznad današnje Vrlike. Izbjeglice su sa sobom donijeli i ime za novu varoš. Međutim, Turci su u XVI. st. zauzeli Vrliku. Ispod tvrđave bila je varoš s malom džamijom. Nakon tjeranja muslimana (1688.), vođa krajišnika fra Jure Bogić pretvorio je džamiju u crkvu Gospe od ružarija i počeo vršiti službu župnika među novopridošlim narodom. Od tada su u Vrlici župnici franjevci iz visovačkog samostana kojemu je župa pripadala. Župi su do polovice XIX. st. pripadali vjernici iz Uništa ali su tada prepušteni Kijevu a Vrlika je dobila ogranak Cetinu. God. 1968. župa je pripojena sinjskom samostanu.
U Domovinskom ratu (1991.-1995.) cijeli je vrlički kraj okupirala zloglasna JNA i srpski pobunjenici, stanovništvo protjerano (3335 prognanika). Posebno su stradala sela Ježević, Jare, Vinalić i Kosori u kojima su sve kuće spaljene. Sam grad Vrlika te sela Maovice, Podosoje i Garjak polovično su uništeni.
Župne matice sačuvale su se od g. 1688. u arhivu samostana na Visovcu (knj. 97-99), a u HAZ-u od g. 1835. (R. k. 1488-1489, M. k. 1490). Za vrijeme Domovinskog rata župske knjige su dijelom nestale.
Župna crkva Gospe od Ružarija izgrađena je g. 1753., ali je s vremenom propala te se na njenom mjestu g. 1876. počela graditi nova na zemljištu koje je ustupio visovački samostan. Gradnja je sporo napredovala jer nije bilo sredstava te je tek g. 1898. posvećena. To je jednostavna građevina, s podignutim ulaznim vratima, koja dominira gradskim trgom. Iznad glavnih vrata sa zabatom u nastavku pročelja uzdiže se kameni zvonik s biforama na katu za zvona i sa završnom kamenom piramidom. Na pročelju je mali zvonik. Crkva je kasnije popravljena, osobito 1958. godine.
U svetištu je glavni mramorni oltar s Gospinom slikom i djetetom Isusom u naručju koju je vjerojatno poslao iz Venecije fra Filip Grabovac, pjesnik i narodni mučenik, rodom iz Vinalića ( 1749.). Slika je u bogatom baroknom drvenom pozlaćenom okviru. Sa strane oltara nalazili su se kipovi sv. Petra i Pavla u naravnoj veličini koje su im u vrijeme Domovinskog rata oštetili srpski pobunjenici.U nišama, na trijumfalnom luku bili su kipovi sv. Ante i sv. Ane a na pobočnom zidu je ukrašena niša s kipom Srca Isusova. God. 1936. crkvu je islikao Vlado Marjanović. Slike su, međutim, dignute kod obnove unutrašnjosti g. 1961. kad je ak. slikar Bruno Bulić ponovno jednostavno ukrasio u tehnici sgrafitu zidove sa simbolima otajstava krunice a na pobočnom je zidu naslikao u kazeinu sliku sv. Nikole Tavelića. U crkvi se nalazila slika Gospe Ružarice od Celestina Medovća koja je za vrijeme Domovinskog rata nestala. Crkva je za vrijeme četničke okupacije u cijelosti devastirana, interijer uništen kao i crkveni inventar. Barokni oltar je oštećen, a kipovi: Srca Isusova, sv. Ane, sv. Ante, sv. Petra i Pavla te uskrsloga Krista razbijeni. Poslije oslobođenja crkva je obnovljena. Barokni oltar je obnovio i izradio novu sliku Gospe Ružarice slikar Slavko Alač. God 2003. na oltar su postavljeni i obnovljeni kipovi sv. Petra i Pavla. Obnovio ih je ak. kipar Petar Barišić pok. Bože, rodom iz Vrlike. Slike Križnog puta naslikao je pastelnim bojama i crkvi darovao Branimir Ivandić, umjetnik iz Zagreba.
Pored crkve je na niskom kamenom postolju kopija brončanog kipa fra Filipa Grabovca (1697.-1749.) koji su za vrijeme Domovinskog rata razbili srpski agresori.
Stara crkva Gospe od Ružarija, pokrivena šimlama, kako stoji zapisano g. 1709. u spisima vizitacije splitskog nadbiskupa Stjepan Cupilli, bila je jednostavna s podignutim ulaznim predvorjem i velikom kamenicom kao što je običaj kod muslimanskih mošeja. Uz crkvu se dizao minaret ali je služio kao zvonik jer se nadogradio prostor za smještaj zvona. Na oltaru je bila slika Gospe i sv. Mihovila. Osim te, nalazila se u crkvi i slika Gospe s Djetetom i sv. Ivanom.
Crkva sv. Spasa iz IX. st., u selu Cetini, na izvoru istoimene rijeke, jedan od najbolje očuvanih spomenika ranosrednjovjekovnog sakralnog graditeljstva u Hrvatskoj. To je jednobrodna građevina s troapsidalnim svetištem u obliku trolista i masivnim zvonikom na pročelju. Masivne vanjske zidove karakterizira raščlanjenje oblim potpornjacima tzv. kontraforima, jedinstvenim ne samo u Hrvatskoj već i u Europi, a unutarnje su im plohe raščlanjene su lezenama. Svojim načinom gradnje, uz brojne ukope oko crkve, koji je uvrštavaju u najveću hrvatsku nekropolu, sv. Spas pokazuje izravne veze s crkvama iz nedaleke Biskupije kod Knina. Prilikom istraživanja crkve pronađeno je više arhitektonskih ulomaka i dijelova kamenog namještaja, urešenog pleterom. Najvažniji je među njima ulomak grede oltarne pregrade s natpisom iz kojeg se doznaje da je crkva bila posvećena Kristu, a da ju je dao sagraditi župan Gastika, sin Nemire u vrijeme hrvatskoga kneza Branimira. Na prostoru oko crkve otkriveno je veliko groblje s više od 1100 grobova s bogatim i brojnim nalazima (nekoliko je grobova nađeno i u samoj crkvi), iznad kojih su većim dijelom bili postavljeni stećci (više od 800). Groblje je bilo u upotrebi do XVI. stoljeća. Uz crkvu se vezuje i nalaz srebrne kadionice iz VIII. st., koja potječe iz neke franačke radionice. Crkva je u XIV. st. produžena i na začelju je dobila uglatu apsidu.
Crkva sv. Petra i Pavla podignuta je g. 1701. na groblju.To je prva crkva podignuta u Vrlici nakon oslobođenja od Turaka. Ima četvrtastu apsidu. Na pročelju je preslica za jedno zvono. Više puta je popravljana, posljednji put nakon Domovinskog rata 1996. godine. Danas služi kao grobljanska kapela.
Crkva sv. Jure na Maovicama podignuta je 1901. god. do stare srušene crkve od koje se i danas vidi ostatak zida pročelja. Iznad pročelja diže se zvonik na preslicu za tri zvona, a poviše vrata nalaze se dva okrugla prozora, jedan iznad drugoga. Crkva je popravljana 1934., 1963. i g. 1979. godine. U Domovinskom ratu devastirali su je pobunjeni Srbi, razbili su i kip sv. Jure, ali je nakon rata i povratka naroda obnovljena. God. 1997. nabavljen je novi kip sv. Jure (tirolski rad), nabavljena su i dva zvona. Bratimska kuća na ulazu u groblje preuređena je g. 1978. za vjeronaučnu dvoranu, koja je nedavno obnovljena.
Crkva sv. Luke u Štikovu je mala kamena crkva s lađom i kapelicom. Obnovljana je 1988. godine. Preživjela je četničku okupaciju u Domovinskom ratu, uz manja oštećenja. Obnovljena je 1996. godine.
Crkva sv. Spasa u Ježeviću građena je 2003. i 2004. god. prema projektu ing. Ive Madunića. To je lijepa moderna građevina, podignuta na brijegu, sa zvonikom visokim 22 metra. Tlocrt je u obliku križa. Crkvu je posvetio mons. Marin Barišić 11. XII. 2004. Gradnju je financirala Republika Hrvatska. Crkva je izgrađena na mjestu prijašnje crkve, sagrađene 1969. god. prema nacrtu ing. Ante Baraća. Pobunjeni Srbi su je u Domovinskom ratu 16. ožujka 1993. potpuno srušili. U njoj je iza glavnog oltara bio lik Krista-Spasa, koji je u mozaiku i željezu izradio ak. kipar Ante Župić. Danas unutrašnjošću crkve dominira mozaik Krista Spasitelja što ga je izradio fra Ante Čavka, rodom iz Kijeva.
Stara župna kuća je bila nadograđena g. 1857. a unutra uređena nešto kasnije (1862.). Kasnije je više puta popravljana, osobito g. 1937. Do nje je podignuta potpuno nova kuća g. 1971.-1974. i u njoj je vjeronaučna dvorana. Kuća je za vrijeme četničke okupacije u Domovinskom ratu opljačkana, oštećena i devastirana. Odmah po oslobođenju je obnovljena.
U crkvi i župnom stanu od g. 1959. do Domovinskog rata pomagale su časne školske sestre III. reda sv. Franje (Split-Lovret).
Iz župe su 4 svećenika (tri franjevca i jedan isusovac), 10 časnih sestara i 2 studenta teologije.
U župi djeluje OŠ Milana Begovića.
Župa izdaje dva puta godišnje župski list Vrličko kolo.
Patron župe, Gospa Ružarica, ujedno je i Dan Grada.
U ŽUPI: oko 600 obitelji, 1.862 vjernika rimokatolika (g.1939.: 6886 + 150 vjernika, g. 1965.: 705 obitelji, 4378 vjernika, 1978: 775 obitelji, 3950 vjernika).
Literatura: Fra Josip Soldo, Sveti Spas u Vrhrici. Povijesno-kritička rasprava o hrvatskoj sakralnoj i kulturnoj baštini u današnjem selu Cetini kraj Vrlike, Kačić, Split 1990.; Ante Milošević, Vrlika: starohrvatska župa Vrh Rika, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 1997.
