Zmijavci: Predstavljena knjiga „Tragovi vjere i ljubavi“
Svuda kuda prolazimo ostavljamo svoje tragove. Ako prolazimo s vjerom u Boga, onda su to nepogrešivo tragovi ljubavi. Neki među nama ostavljaju te tragove upečatljivije od drugih. Zašto je to tako, sam Bog zna. No, mi Zmijavčani dobro znamo da smo na jednoga našeg fratra ostavili poseban trag. Je li to zato što smo mu kao mladom fratru bili prva župa, točnije, tada je u Župi Runović-Zmijavci obnašao dužnost kapelana ili smo stvarno drugačiji od drugih? Vjerujemo da je kombinacija jednog i drugog. No, kako god bilo, Bogu hvala na tome. Jer upravo taj fratar i 40 godina nakon odlaska iz naše župe i dalje je posjećuje. I dalje su mu naši Zmijavci na posebnom mjestu, na srcu. Taj fratar je fra Marinko Vukman koji ove godine slavi 40 godina svoga misijskog djelovanja koje je započelo nakon dvogodišnjega kapelanskog staža i boravka u Zmijavcima-Runovićima.
Za svakoga svog posjeta domovini, uz sve obaveze, posjet rodnim Hrvacama i Cetinskoj krajini, nezaobilazan je i posjet Zmijavcima. Tako je bilo i u rujnu ove godine nakon što je iz tiska izišla knjiga „Tragovi ljubavi i vjere” o njegovih 40 godina misijskog djelovanja.
Svoju službenu promociju knjiga ima kroz mjesec rujan u njegovim rodnim Hrvacama, potom u Splitu i Zagrebu. No prva promocija održana je u Zmijavcima 12. rujna 2021. I to je dokaz neraskidive veze fra Marinka i Zmijavčana. Osjetilo se to i na euharistiji koju je predvodio fra Marinko druge rujanske nedjelje podno našega zmijavačkog križa. Bila je to nedjelja uoči blagdana Uzvišenja Svetog Križa kada se na našoj Gradini već tradicionalno služi sveta misa gdje je nakon svete mise, u najljepšem ambijentu, u prirodi, održana prva promocija knjige „Tragovi vjere i ljubavi”. I Bog nas je tog dana podario lijepim vremenom. Mnogi Zmijavčani došli su da uz svetu misu prisustvuju i promociji knjige, ali i druženju sa svojim omiljenim fratrom.
Naš župnik fra Frano Laco s radošću je dočekao svog brata Marinka i s njim nas uveo u misno slavlje. Na početku slavlja fra Frano je zazvao Božji blagoslov na sve učenike na početku još jedne školske i vjeronaučne godine. Misno slavlje predvodio je fra Marinko. Inspiriran blagdanom Uzvišenja Svetog Križa u homiliji nas je podsjetio na važnost osobnih životnih križeva, na smisao križa kojeg nosimo za Isusom. Istaknuo je da je važno razmišljati o ljepoti križa koja nas vodi do poniznosti, o potrebi međusobnog pomaganja i važnosti da nosimo križeve jedni za druge.
Na kraju misnog slavlja fra Marinko je župu i novčano darivao. Zahvalio je na gostoprimstvu, a župnik fra Frano izrazio je još jednom ponos uime svih Zmijavčana što je upravo naša Gradina prvo mjesto promocije ove knjige. Uz dužno poštovanje i Hrvacama, Splitu i Zagrebu, mjestima gdje se knjiga predstavlja, ovaj ambijent teško je nadmašiti.
Zmijavčani su stajali u redu da im fra Marinko potpiše primjerak knjige, jer su i sami s radošću i s ponosom progovorili u ovoj knjizi o njemu. Svatko tko je proveo te godine (1980./81.) u Zmijavcima pronaći će se u recima knjige koji se odnose na to razdoblje. Svi će se pronaći u žutom „fići“, hodočašću na Kočerin kada je fra Marinko predvodio 220 mladih, a mislio je da će ih jedva 50-ak okupiti. Nije bilo lako i jednostavno svjedočiti svoju vjeru u to vrijeme, što je fra Marinkov kolega svećenik vjerno i opisao u knjizi.
Fra Ante Sekelez, tadašnji župnik, pomno je u župnim knjigama bilježio sve događaje tih godina u kojima je sudjelovao i fra Marinko, a koji su zabilježeni i u ovoj knjizi. Doživljaji nekih njegovih vjeroučenika iz tog doba svjedoče kako im je njegovo duhovno vodstvo obilježilo i usmjerilo život.
„Tragovi vjere i ljubavi” djelo je koje, kako je sam fra Marinko rekao, nije moglo biti objavljeno bez zapisa o njegovom djelovanju u Zmijavcima. Jer njegov boravak među nama te dvije godine oblikovao ga je djelomično za njegovo daljnje pastoralno putovanje i djelovanje. A to putovanje i djelovanje, uz ono pastoralno i dušobrižničko za naše ljude u Njemačkoj, obilježile su nebrojene karitativne akcije, sportski događaji, koncerti, hodočašća… Nemoguće je ukoričiti njegovo djelovanje, ali urednici su se potrudili da kroz perspektivu niza autora koji su pisali ovu knjigu izdvoje ono najbitnije, da opišu konkretne događaje, ali i osobne doživljaje o fra Marinku.
U knjizi su autentična svjedočanstva, dokumentima potkrijepljena djelovanja. Autori dolaze iz različitih miljea, političkih, estradnih, kulturnih, sportskih, sveučilišnih… Pisali su njegovi kolege svećenici, časne sestre, župljani, crkveni velikodostojnici… Tako primjerice o njegovom medijskom djelovanju i komuniciranju govore v.d. ravnateljica programa HRT-a Elijana Čandrlić Glibota i sveučilišni profesor Božo Skoko. Pišu o njemu i pjevačica zabavne glazbe Zorica Kondža, pjevač Dražen Žanko, nogometni trener Niko Kovač. Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman piše o njegovoj ulozi i značenju katoličkih misija među Hrvatima u dijaspori. Ova je knjiga na neki način posvećena upravo tim ljudima, Hrvatima u Njemačkoj, njihovom radu i njihovoj nemjerljivoj ulozi u fra Marinkovome svećeničkom djelovanju na svim poljima, posebno onom karitativnom. Ti ljudi su mu uvijek bili potpora u akcijama koje je organizirao za pomoć ljudima u domovini i BiH, posebno u vrijeme rata i ne samo tada, jer njegov karitativni rad utkan je u svaki kraj Lijepe Naše i susjedne BiH. Utkana je njegova humanost i među djecom u Africi, izbjeglim Sirijcima i Afganistancima….
Svojim djelovanjem i pomaganjem onima koji su u potrebi fra Marinko pokazuje kako materijalno i novac nema nikakvu vrijednost ako nije u službi pomoći potrebitom, materijalno bogatstvo jedino tako usmjereno može pružiti nutarnje zadovoljstvo. Svojim djelovanjem fra Marinko je ujedinjavao političare, sportaše, pjevače, poduzetnike, sve ljude iz javnog prostora, bez obzira na političku opredijeljenost, ne bi li privukao pozornost na ono što je mislio da je bitno. A to je održavanje zajedništva među ljudima u tuđini, pomaganje potrebitima i u tuđini i u domovini. I nisu mu mediji baš uvijek bili skloni, ali nije posustajao jer je znao kako treba komunicirati s njima i širiti ideju mira i zajedništva preko njih. U knjizi je niz njegovih propovijedi, pa i ona s mlade mise fra Ante Kekeza te novinski uraci o njemu kojih je nebrojeno, stoga nije bilo lako urednicima odabrati koje ubaciti u knjigu.
Vjerujem da ćemo svi rado ovu knjigu imati u svojoj kući, držati na mjestu s kojeg ćemo je često uzimati i čitati onako po poglavljima, ne kao roman. A svako poglavlje nas može inspirirati da budemo bolji, potaknuti na djelovanje. Ova knjiga mi se čini kao hodočašće kroz život jednog čovjeka koji isto tako i pada i diže se, ali nikada ne odustaje, čovjeka koji kao pravi hodočasnik nosi molitve, molbe i prošnje svih onih koje sretne na svome životnom putu.
I nas je Bog poslao na svoj put i zahvalni smo Mu za to, a fra Marinku hvala što nas nije zaobišao u ovako bitnom trenutku svoga pastoralnog rada i djelovanja, hvala što nas je prve počastio promocijom knjige.
Knjigu su uredili njegovi kolege fra Šimun Markulin i fra Ante Akrap. Izdana je u nakladi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja Split uz pomoć niza dobročinitelja. Knjiga nije na prodaju. Svi koji su je uzeli, na fra Marinkovu molbu, ostavili su dobrovoljni prilog za udrugu „Anđeli” iz Splita koja skrbi o djeci poteškoćama.
Anita Hrstić
