-
Provincijska vijeća i komisije
Komisija za primanje u odgojno obrazovne zavode fra Siniša Balajić, pročelnik Vijeće za duhovni život Tajništvo za formaciju i studije Vijeće za misije i evangelizaciju Vijeće za karitativnu djelatnost Vijeće za kulturnu baštinu Vijeće za duhovna zvanja Vijeće za izdavačku djelatnost Vijeće za OFS i FRAMU Ekonomsko vijeće Komisija za pravdu, mir i očuvanje svega stvorenoga
-
Riassunto
La Provincia del Santissimo Redentore La Provincia del Santissimo Redentore fu costituita nel 1735 in seguito alla spartizione della Provincia Francescana Bosna Argentina. Al momento della separazione la provincia contava nove conventi (Zaostrog, Živogošće, Makarska, Omiš, Sinj, Šibenik, Knin, Visovac, Karin) e tre ospizi (Sućuraj, Sumartin e Split). Split fu ammesso al convento nel 1836 e Sumartin e Imotski nel 1838. Nel XX secolo (1931) ad essi vennero aggregati il convento intitolato a Nostra Signora di Lourdes di Zagreb e quello intitolato a S. Gabriele a Monaco di Baviera. Attorno ai conventi sorgono parrocchie in cui vi opera la maggior parte dei francescani. Nel 2007 i francescani appartenenti alla Provincia…
-
Résumé
La province du Sauveur le Plus Saint La province du Sauveur le Plus Saint a été établie en 1735 après la désintégration de la province de la Bosnie Srebrna. A l’heure de la séparation, cette première comportait neuf monastères: Zaostrog, Živogošće, Makarska, Omiš, Sinj, Šibenik, Knin, Visovac, Karin et trois hospices (Sućuraj, Sumartin et Split). Split sera proclamé monastère en 1836, et Sumartin et Imotski en 1838. Le monastère de Notre Dame de Lourdes à Zagreb et de St. Gabriel à Munich obtiendra également leur statut de monastère en 1931. Des paroisses, dirigées la plupart du temps par les Franciscains, ont été fondées autour de ces monastères. Actuellement, les Franciscains…
-
Summary
THE PROVINCE OF THE MOST HOLY REDEEMER The Province of the Most Holy Redeemer was established in 1735 upon disintegration of the Province of Bosnia Srebrna. At the time of separation the former Province comprised nine monasteries in: Zaostrog, Živogošće, Makarska, Omiš , Sinj, Šibenik, Knin, Visovac, Karin ) and three hospices (Sućuraj, Sumartin and Split). Split was proclaimed monastery in 1836, and Sumartin and Imotski in 1838. The Monastery of Our lady of Lourdes in Zagreb and that of St. Gabriel in Munich also got their monastery status in 1931. Parishes, headed mostly by Franciscans were founded around those monasteries. Presently, Franciscans of the Province of the Most Holy…
-
Zusammenfassung
Die Franziskaner Provinz des Allerheiligsten Erlösers Die Franziskaner-Provinz des Allerheiligsten Erlösers entstand im Jahr 1735 durch Teilung der Franziskaner-Provinz «Silbernes Bosnien» (Bosna Srebrena). Zur Zeit der Teilung bestanden in der Franziskaner-Provinz des Allerheiligsten Erlösers neun Klöster (Zaostrog, Živogošće, Makarska, Omiš, Sinj, Šibenik, Knin, Visovac, Karin) und drei Hospize (Sućuraj, Sumartin und Split). Split wurde im Jahr 1836 zum Kloster, Sumartin und Imotski 1838. Im 20. Jahrhundert (1931) gesellen sich noch die Klöster der Hl. Mutter von Lourdes in Zagreb und St. Gabriel in München hinzu. Um diese Klöster herum entstanden Gemeinden, in denen zum Großteil Franziskaner tätig sind. Im Jahr 2007 beschicken die Franziskaner der Provinz die Gemeinden in den…
-
Ustanove i župe koje su donedavno vodili članovi Provincije
1. NJEMAČKA Katolička Crkva u Njemačkoj, suočena s novim izazovima pastoralnoga djelovanja, prisiljena je, zbog financijske krize i manjka svećenika, u dušobrižnički rad uključiti i strance koji su se donedavna brinuli samo za svoje nacionalne skupine, što je dovelo u nekim biskupijama do zatvaranja ili spajanja misija. Tako su u nadbiskupiji Köln umjesto dosadašnjih sedam misija, koje su vodili članovi Provincije, ostale samo tri: Köln, Düsselldorf i Wuppertal, a pripojene su im misije ili dijelovi misija: Bonn, Neuss, Leverkusen i Mettmann. HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA BONN Nadbiskupija Köln HKM Bonn osnovana je g. 1974. Obuhvaćala je grad Bonn i obližnja mjesta u kojima živi oko 2000 hrvatskih katolika. God. 2006. misija…
-
Srušeni objekti Provincije za vrijeme Domovinskog rata
POPIS OBJEKATA KOJE JE SRPSKI AGRESOR NA OKUPIRANOM DIJELU PROVINCIJE SRUŠIO DO TEMELJA ILI TEŠKO OŠTETIO. Sinjsko samostansko okružje Hrvace 1. Župna crkva granatirana i oštećena u dijelu prezbiterija. 2. Župska kuća oštećena od gelera na fasadi. Potravlje 3. Župna crkva sv. Filipa i Jakova u Potravlju oštećena od granatiranja. 4. Crkva Imena Isusova u Satriću zapaljena, kipovi osakaćeni. 5. Crkva sv. Josipa u Maljkovu zapaljena. 6. Kapelica sv. Paškala uz župnu kuću zapaljena, inventar uništen. 7. Župna kuća zapaljena. Vrlika 8. Župna crkva Gospe Ružarice devastirana i opljačkana, brončani kip fra Filipa Grabovca ukraden. 9. Crkva sv. Spasa u Ježeviću miniranjem razorena. 10. Crkva sv. Jure u Maovicama devastirana. 11. Crkva…
-
VI. Provincijali Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja (1735. – 2020.)
1. Fra Jeronim Filipović iz Rame 1735. – 1738. 2. Fra Mijo Jekušić iz Neretve 1738. – 1742. 3. Fra Petar Karapandža iz Goranaca kod Mostara 1742. – 1745. 4. Fra Ivan Turić iz Zavojana 1745. – 1748. 5. Fra Ivan Vucić iz Promine 1748. – 1751. 6. Fra Jeronim Filipović, drugi put 1751. – 1754. 7. Fra Grgur Despot iz Zaostroga 1754. – 1757. 8. Fra Franjo Marjanović iz Skradina 1757. – 1760. 9. Fra Jeronim Romčević iz Jezera – Pasičine 1760. – 1763. 10. Fra Petar Filipović iz Ramljana 1763. – 1766. 11. Fra Andrija Staničić iz Sumartina 1766. – 1770. 12. Fra Karlo Marojević iz Drniša 1770.…
-
V. DUHOVNI ŽIVOT
Franjevci su prošli kroz bure i oluje zahvaljujući snazi duhovnog života koji je zajednica posjedovala. Kad bi, naime, nastala malaksalost ili prevelika zaokupljenost svjetovnim poslovima, u zajednici bi se našlo redovničkih duhova koji bi svojim radom, ali još više primjernim životom, vraćali braću na put evanđelja i franjevačkog pravila. Takav je bio fra J. Glunčević u kriznim godinama previranja na razmeđu XVIII. u XIX. st. ili fra Ivan Marković u borbi oko “vitae communis” ili fra Mijo Kotaraš (+ 1926.) kad se pojavio “žuti” pokret. Među članovima bilo je svetih likova koje ne možemo sve spomenuti, ali neke ne možemo ni mimoići. Neki su franjevci u XVIII. st. išli u…
-
IV. KULTURNO-DRUŠTVENO DJELOVANJE
1. Već od početka književne djelatnosti na našim prostorima franjevci su djelovali prema zasadama svoga zvanja i potrebama kršćanskog puka. Stvarajući na ovim prostorima, u kojima se tek počela oblikovati pismena i književna kultura, književna djela različite religiozno-duhovne tematike, a namijenjena nabožno-prosvjetiteljskim ciljevima, oni su gradili svojevrsnu hrvatsku franjevačku književnosti, počevši tamo od fra Matije Divkovića, fra Pavla Posilović, fra Ivana Anćića, fra Lovre Šitovića, fra Tome Babića, fra Filipa Grabovca, nepretecivog fra Andrije Kačića Miošića i tolikih drugih. Oni će, naročito u vremenima turske okupacije i neposredno nakon oslobođenja od Turaka, preuzeti brigu oko obnove duhovnog, religioznog i kulturnog života i tako izvršiti osobitu ulogu u održanju kulturnog jedinstva…
-
III. ŠKOLSKO-ODGOJNI RAD
1. Unatoč nemirnim vremenima već se na prvom redovničkom skupu (kapitulu) novoustrojene Provincije raspravljalo o školovanju podmlatka. Potvrđeno je staro iskustvo negdašnjih samostanskih škola u Bosni Srebrnoj u kojima su đaci učili osnovna znanja, a nakon toga i srednju školu, gramatiku i humanitet, jer na području njihova djelovanja: od Neretve do Zrmanje, od mora pa do turske granice nije bilo ni jedne prave osnovne skole. Uz predmete: čitanje, pisanje, pravopis i gramatiku, učili su djecu i ostale predmete potrebne za život. Iz takve pouke nastat će i mnogi abecedari i katekizmi, ali i udžbenici za srednje odnosno humanističke gramatičke škole. Tako je nastao priručnik računanja, prvi na hrvatskom jeziku u…
-
II. DUŠOBRIŽNIŠTVO
1.Franjevci su od samih svojih početka veliku pažnju posvećivali duhovnom vodstvu vjernika. Dozvolom papa dobili su pravo upravljanja župnim crkvama, pravo propovijedanja i dijeljenja sakramenata, osobito u pokrajinama koje su pred naletima turske sile ostale bez svećenstva. Dijecezansko se svećenstvo održalo tek na okrajcima Osmanlijskog Carstva, u Trebinjsko-mrkanjskoj biskupiji, oko Biokova, u Poljičkoj Republici, tu i tamo u Cetinskoj krajini, u blizini Nina, u Posedarju i Hrvatskom primorju. Kad je Tridentski sabor (1545.-1563.) podložio duhovnu pastvu isključivo biskupima, u Bosni se ipak, zbog izvanrednih prilika, nastavilo s uobičajenom praksom sve do početka XVII. stoljeća kada su franjevcima smanjene povlastice. U vrijeme velikih ratova za oslobođenje od osmanlijske vlasti, za Kandijskog…